Jedina sječa koja bi mogla da spasi šumu   

Pišu: Igor Perić i Anja Ivanović

PODGORICA – Trend rasta globalnih temperatura koji bilježe sve relevantne meteorološke institucije na planeti mogao bi, ukoliko izostanu konkretne, pravovremene i dugoročno projektovane mjere, dovesti u Crnoj Gori do ekspanzije sušenja smrče – vrste četinara posebno osjetljive na periode dugotrajne hidrološke suše.

Šume smrče, prema dostupnim podacima, čine polovinu ukupne biomase četinara, odnosno polovinu svih drveća u Crnoj Gori, pa bi dalja njihova degradacija imala značajne ekonomske, ali prije svega negativne ekološke posljedice. One se ne bi manifestavalo samo kroz promjene u izgledu predjela ili vrste vegetacije, već i na ukupan biodiverzitet, ali i stanje tla i na izdašnost izvora.

Kada stablima smrče, osjetljivim na klimatska kolebanja, fali voda ona nijesu u stanju da se odbrane od napada smrčinog potkornjaka, vrste insekta koja se hrani drvetom i uobičajeni je činilac ekosistema, a tek u uslovima narušene prirodne ravnoteže postaje primarni uzročnik sušenja šume.

Klimatski faktor

Prema podacima Službe Evropske unije za klimatske promjene – agencije Kopernikus, minuli april je u globalnim okvirima bio najtopliji otkad se sprovode meteorološka mjerenja, dok je u Evropi bio najsuvlji nakon aprila 2018. godine. I ne samo april – mjerenja pokazuju da su, globalno, proteklih 11 mjeseci (od sredine 2023. godine) preskočili sve dosadašnje temperaturne rekorde. Sušni periodi pogađaju naročito južne i jugoistočne djelove Evrope, ali ni sjever kontinenta nije pošteđen.

Većina naših sagovornika ukazuje da u takvim uslovima preveniranje dugoročnih posljedica i štetnih efekata prenamnožavanja potkornjaka nije moguće bez sanitarne sječe zaraženih, a nerijetko i čitavog „prstena“ susjednih stabala, kako bi se otvaranjem sklopa napravio prostor za napredovanje podmlatka i usporilo širenje epidemije.

Diplomirani inženjer šumarstva u penziji Blažo Jokanović smatra da su ovakvi izazovi posao za državu – koja bi trebalo da formira operativno tijelo na nacionalnom nivou radi koordinacije mjera za suzbijanje negativnih efekata potkornjaka.

Ukazuje na to da sušenje smrče nije samo problem Prokletija i zaštićenih područja, već je primijetno na nivou čitave zemlje, nezavisno od toga da li se javlja u zonama parkova – zaštićenih područja, šumama kojima se privredno gazduje, ili onima koje su u privatnom vlasništvu.

„Kao što se reagovalo u slučaju pojave epidemije korone i ustanovljeno tijelo koje donosi mjere na državnom nivou da bi se zaštitilo zdravlje ljudi, tako i prenamnožavanje potkornjaka traži koordinaciju sa vrha da bi se zaštitila smrča, jedna od najzastupljenijih vrsta koja čini 50 odsto od ukupne zapremine četinara, odnosno 20 odsto od ukupne zapremine drvne mase svih vrsta drveća u Crnoj Gori“, smatra Jokanović.

Iako stručnjaci ukazuju da se mora uraditi sanitarna sječa, sva je prilika, da ove godine do toga neće doći. I pored toga što sanitarnu sječe, kao obaveznu mjeru predviđaju i domaće pozitivne norme čak i u strogo zaštićenim područjima.

U rješenju od 29. aprila, koje potpisuje direktor Agencije za zaštitu životne sredine Milan Gazdić, eksplicitno je navedeno da se prekida postupak za dobijanje dozvole za sanitarnu sječu dok se prethodno ne pripreme podaci o svim žarištima potkornjaka i lokacijama degradiranih površina.

U decembru su Prokletije pod snijegom, pa je nemoguće realizovati bilo kakve sanitarne mjere – što znači da sukcesivno uklanjanje suvih i zaraženih stabala, koje nije sprovedeno ni minulih godina, neće biti izvodljivo prije narednog proljeća. Tada kreće novi biološki ciklus razmnožavanja potkornjaka. Potkornjaci će tako imati čitavu ovu sezonu „na raspolaganju“, a tek će krajem septembra biti vidljivi njihovi ovogodišnji učinci, odnosno potencijalna nova žarišta.

Ivana Milović, koja je ekspertkinja za faunu beskičmenjaka u Nacionalnim parkovima, i članica radne grupe za izradu Akcionog plana suzbijanja štetnih efekata potkornjaka, ipak očekuje da će sanitarna sječa u pojedinim djelovima parka biti odobrena ranije.

Za neke lokacije već, kaže, smatraju da su se stekli uslovi za sanitarnu sječu.

Prema riječima Milović, dobra stvar je što nijesu evidentirali nova žarišta i što je evidentan brojan podmladak – i to ne samo smrče, već jele i molike. „Upravo će ove mješovite zajednice da pojačaju otpornost smrčevih šuma, tj. sad već mješovitih šuma, tako da će biti manja opasnost od efekata same hidrološke suše koja zbog klimatskih promjena sve više prijeti smrči i slabe je“, objasnila je Milović.

Stručnjakinja za fitopatologiju, odnosno zaštitu šumskih ekosistema od bolesti dr Jelena Lazarević, koja je i saradnica u nastavi na Biotehničkom fakultetu u Podgorici, smatra da su sječa i uklanjanje bolesnih i zaraženih stabala, koliko god to laičkoj javnosti zvučalo kontradiktorno, preduslov da uopšte govorimo o uspjehu zaštite i očuvanja smrče u Prokletijama.

To je važno, kako je pojasnila, zbog očuvanja postojećeg ekosistema, koji zavisi upravo od sastojina smrče, ali i radi zaloga da će šumski podmladak opstati i ubuduće se generisati. Šumskog podmlatka, koji je srećom izrastao prije nekoliko godina, u protivnom neće biti u budućnosti bez zdravih „odraslih“ plodonosnih stabala kojima sada prijeti sušenje.

„Prema onome što se sada u šumarstvu i zaštiti šuma preporučuje i smatra kao prihvaćeni okvir, sanitarna sječa stabala napadnutih potkornjacima je nezaobilazna. Na taj način sprječava se širenje potkornjaka na nova stabla koja zasad smatramo da su zdrava. Time se suzbija munjevito širenje procesa sušenja i propadanja šume. Istovremeno otvara se sklop za napredak i samoobnovu šume“, istakla je Lazarević.

Mjere je, kako je podvukla, već trebalo realizovati.

„Da smo prošle godine, ili prije pet godina počeli da radimo sanitarnu sječu – vjerovatno ne bi bili tu gdje smo sada. Što više odlažemo imamo potencijalno više generacija potkornjaka – što je i potencijalno više nekoliko stotina suvih stabala“, ukazala je Lazarević.

Prema njenim riječima, nemamo puno izbora sem da poslušamo struku.

„Što prije počnemo da radimo sanitarnu sječu, ali i da edukujemo ljude i jačamo svijest o tome da se neke stvari moraju završiti – to je bolje. Drugim riječima, možda je kasno, a možda i nije“, kazala je ona.

Nepravilno gazdovanje

Biolog i član Preokreta Vuk Iković, ističe da potkornjak kao insekat ne predstavlja problem šumskom ekosistemu sve dok se ne prenamnoži, kada traži dodatni prostor. „Dakle, on nije uzrok nego posljedica, a uzrok je nepravilno i nestručno gazdovanje šumama. Mi smo toliko bili halapljivi prema šumama, previše ih sjekli i tako stvorili uslove da se prenamnože određeni insekti kao što su potkornjaci, i da se pojave neke nove šumske bolesti zbog kojih Uprava za šume, odnosno država, mora da troši dodatan novac kako bi oporavili šume“, kaže Iković.

Ističe da su firme koje su po koncesionom sistemu od države dobile šumu na sječu, sjekle primarno zdrava stabla – a bile su po zakonu obavezne da uklone bolesna.

„Međutim, njima je isplativo bilo isključivo da sijeku zdrava, najbolja i najskuplja stabla – dok su ona koja su oboljela, sa bilo kakvim deformacijama ostajala na licu mjesta. To je prouzrokovalo da se sa jednog stabla punog potkornjaka populacija proširi na hiljade zdravih stabala tokom sljedeće godine. Pošto inspekcija nije završila svoj posao, a sa druge strane, zakon nije omogućio inspekciji da kazni krivca – potkornjak se brzo raširio i danas imamo hiljade i hiljade stabala koja su osušena jer ih je potkornjak oštetio“, ukazao je Iković.

Jedan od rijetkih iz nadležnih inspekcijskih službi koji javno istupa i problematizuje odgovornost onih kojima je šuma povjerena na upravljanje i gazdovanje je inspektor za šume Hakija Jasavić iz Plava.

Lani je podnio i krivične prijave kako bi tužilaštvo procijenilo i utvrdilo ko je odgovoran što se na Zakonu o šumama temeljena rješenja inspekcije ne poštuju, a šume suše. Argumentujući opravdanost primjene sanitarne sječe naveo je da u proteklih 10 godina postoje dva primjera različitog odnosa i tretmana pitanja potkornjaka u Prokletijama koji pružaju mjerljive uporedne podatke ili rezultate sanacije i njenog izostanka. „Nakon vjetroizvala prije deset godina reagovalo se 2014. godine i sprovedena je sanitarna sječa. Narednih nekoliko godina problem potkornjaka nije evidentiran. Ponovo je planuo nakon što su snjegovi i vjetar 2020. godine oborili veliki broj stabala u zoni NP, a neaktivnost minule tri godine i nesprovođenje sanitarnih mjera su doveli do toga da je uoči početka minule zime bilo 60.000 kubika čiste suve šume. Mnogo je kontaminiranih stabala sa daljom tendencijom širenja problema koji u našim uslovima, osim epidemije potkornjaka, znači izražen rizik od požara tokom sušnog perioda“, kazao je on.

Posljedice

Jelena Lazarević ističe da je teško dati prognozu kakve bi bile posljedice propadanja šume na Prokletijama, ali svakako to ne bi bio isti prostor, uz velike ekonomske i ekološke gubitke.

„Sa tom šumom bi propali i drugi organizmi koji žive u njoj. Nestale bi vrijedne populacije ptica, životinja, različite vrste biljaka“, upozorava ona.

Lazarević kaže da u tom slučaju stanište neće biti slobodno za neko novo naseljavanje, već će biti puno mrtvih stabala sa kojima će nešto morati da se radi, jer sama po sebi neće biti dobra nizašta. „Ta bi oblast tek u nekoj perspektivi – koja premašuje naše realne okvire sagledavanja – mogla da bude naseljavana drugim biljnim vrstama i organizmima u nekoj vrlo dalekoj budućnosti. Ili ćemo, što je isto jedna od opcija, imati kamenu pustinju“, upozorava sagovornica.

Porast temperatura i potkornjaci

U okviru naučne radionice u Andrijevici – primarno namijenjene predstavnicima nacionalnih parkova, specijalizovanih državnih agencija, ali i upravljačima šuma sa teritorije Crne Gore i Kosova – u februaru ove godine prezentovano je i dugogodišnje švedsko iskustvo u praćenju  povezanosti klimatskih kolebanja i sušenja šuma smrče.

Predstavnik Švedske agencije za upravljanje šumama Gunar Isakson upravo je tokom radionice ukazao na direktnu povezanost progresije potornjaka u ekstremnim sušnim periodima, s kakvim se prije šest godina, kao nikada u proteklih vijek i po, suočio 2018. godine jug njegove zemlje.

Uporedna statistika dodatno im je dala za pravo: uočili su da nijesu iste posljedice djelovanja potkornjaka kada stabla smrče tokom jakih zima budu oborena zbog vjetra ili snijega, ili kada su izložena stresu i fiziološki oslabljena za vrijeme dugotrajne suše.

Izvale stabala zbog nevremena takođe su materijal za razvoj potkornjaka, ali pri uobičajenim temperaturama i padavinama, kao i jasno izraženoj smjeni godišnjih doba u šumama ostaje dovoljno vitalnog drveća sposobnog da se odupre napadima potkornjaka.

“Snažna i jaka stabla primaju glavnu silinu napada i za sebe vezuju ogromnu količinu potkornjaka boreći se lučenjem smole i zatvaranjem rupa koje insekti izbuše na kori. Što je otpor drveta jači, potkornjaci luče više feromona i prizivaju još više pripadnika svoje vrste. Drvo se bori i žrtvuje ali usporava potkornjake i brani ostatak šume, a time i slabija stabla od frontalnog napada”, kazao je tada Isakson.

Prema njegovim riječima, u vrijeme hidrološke suše, stabla su već fiziološki oslabljena, pa nemaju snagu da se brane na odgovarajući način, niti da luče dovoljne količine smole, pa lako postaju plijen, a najezda insekata se mnogo brže i lakše širi.

U takvim okolnostima švedsko iskustvo pokazuje da pravovremena intervencija i sanitarna sječa sprečava širenje potkornjaka. Pritom, proređivanje broja jedinki smrče po jedinici površine daje mogućnost da se formiraju jaka stabla, koja će u kriznim godinama biti prva linija odbrane.

U Švedskoj 97 procenata smrče nalazi se u zoni ekonomskog gazdovanja, dok je svega tri odsto u zaštićenim zonama. Upravo adekvatnim mjerama sanacije u ekonomskoj zoni i privatnim šumama oni čuvaju i zaštićena područja u kojima su mjere intervencije izuzetak, ili su svedene na minimum.

Tekst je dio projekta “Jačanje uloge medija u suočavanju sa klimatskom krizom” koji se realizuje iz sredstava projekta SMART Balkans – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan, koji finansira Ministarstvo inostranih poslova Norveške, a sprovodi ga Instutut za medije Crne Gore zajedno s partnerskim organizacijama.