Institut za medije Crne Gore pozdravlja usvajanje medijskih zakona, koji su od nespornog značaja za Crnu Goru i njen evropski interes, ali smatra da su doneseni u vremenskoj iznudici i odomaćenoj praksi partijskog pogađanja koje ne ide u prilog dobrom upravljanju medijskim sektorom i slobodi medija.

Partijske pogodbe su bile očigledne kod izmjena Nacrta zakona o nacionalnom Javnom medijskom servisu Crne Gore kojim je Vlada promijenila predlog radne grupe za izradu zakona snižavanjem kvalifikacija za imenovanje generalnog direktora i članova savjeta sa deset na pet godina radnog iskustva. Time su političke stranke odustale od principa meritokratije i demonstrirale želju da zadrže kontrolu nad Javnim servisom.

Dobro je što je Vlada odustala od namjere da Administrativni odbor Skupštine Crne Gore bira članove Savjeta RTCG iz nevladinih organizacija. Zadržavanjem takvog rješenja, izvršna vlast bi zadržala evidentan politički uticaj na rad Javnog servisa. Rješenje da Skupština imenuje, a ne da bira članove Savjeta, na kojima je insistirao civilni sektor u radnoj grupi, poboljšanje  je u odnosu na zakon iz 2020. godine i daje mogućnost Javno servisu da bude uređivački autonoman.

Rješenjima da se pored fiksnih godišnjih izdvajanja iz budžeta u iznosu od oko 20 miliona eura, Javnom servisu omogući prihodovanje i od marketinga u udarnim terminima, a protiv kojih je bila radna grupa za izradu medijskih zakona, Javni servis je stavljen u dobar položaj u odnosu na konkurenciju, ali je cijena toga politička trgovina oko smanjenja kriterijuma za izbor rukovodoćih struktura i politička kontrola medijske kuće od velikog značaja za demokratizaciju društva.

Zakonska rješenja predviđaju poboljšanja  i transparentnije oglašavanja javnih preduzeća  u onlajn medijima, jačanje finansijske i uređivačke samostalnosti  lokalnih, javnih emitera kroz fiksno izdvajanje iz budžeta, jačanje uloge regulatora u zaštiti primjene profesionalnih standarda.

Rad na novim zakonima, međutim nije stvorio pretpostavke za rješavanja pitanja „kupovine javnog mnjenja“ kroz uticaj sa strane, održivosti medijskog tržišta, transparentnost vlasništva, što su neki od ključnih problema medijske scene Crne Gore. Naprotiv, pogodbama o produkcionim kvotama za televizijske i radio stanice, o povećanju finansijske podrške države kroz Fond za medijski pluralizam i  da Javni servis zadrži reklame u udarnim terminima, zadržava se postojeće stanje.

Preduslov za zaštitu medijskih sloboda jeste primjena usvojenih akata za šta je potrebna politička volja. Ta volja je potrebna i za dovođenje medija u sklad sa evropskim vrijednostima. Crnu Goru tek očekuje posao usaglašavanja sa propisima EU iz oblasti medija i digitalnih usluga, koji pružaju potrebne mehanizme za vraćanje povjerenja u medije i institucije društva.