Integritet u redakcijama: Biznis barijera ili prijeka potreba
Ono što publika vidi kao finalni proizvod u vidu medijskog priloga ili članka, posljedica je obično predanog rada na prikupljanju informacija i njihovo stavljanje u pravilan kontekst kako bi građani bili u mogućnosti da steknu uvid u društvene okolnosti u kojima žive.
Ono što publika ne vidi jeste da je taj isti medijski prilog ili članak direktna posljedica i integriteta pojedinaca, odnosno svega onoga što autore i autorke čini otpornim na uticaje spolja, bilo u vidu primarnih, npr. pritisaka i napada, bilo sekundarnih kao što su uslovi rada, ambijent u redakciji, položaj u društvu.
A kako da se gradi integritet ako svi ovi nevidljivi uticaji rade na štetu novinarstva?
Zaposlenima u medijima nije lako: javni funkcioneri i političari se ne ustručavaju da otvoreno targetiraju pojedine novinare i novinarke, izloženi su napadima, sudskim postupcima i rade u ne tako sjajnim ekonomskim uslovima.
Nemaju pravo glasa ni kada se donose odluke koje imaju direktan uticaj na njih, poput promjene opisa radnog mjesta, potrebe za edukacijama, uvođenje određenih internih procedura, a da ne govorimo o tome da se glavni i odgovorni urednici biraju isključivo po volji vlasnika ili menadžementa.
Međutim, moguć je i drugačiji način rada. Naše koleginice i kolege pa i iz susjedne Hrvatske recimo aktivno učestvuju u izboru glavnog i odgovornog urednika.
Ipak, postoje neki mehanizmi jačanja integriteta, koji su na inicijativu Sindikata medija Crne Gora uvedeni u zakonska rješenja. Novinari i drugi medijski profesionalci od 2020. godine imaju pravo da odbiju da urade tekst ili prilog ukoliko smatraju da je u suprotnosti sa etičkim načelima kao i da povuku svoj potpis ispod sadržaja kojem je promijenjen smisao:
“Novinar ili autor koji nije novinar ima pravo da odbije da pripremi, napiše ili učestvuje u oblikovanju medijskog sadržaja koji je suprotan zakonu i Kodeksu, uz pisano objašnjenje glavnom uredniku”.
“Medijski sadržaj kojem je promijenjen smisao u postupku uredničke obrade ne smije se objaviti pod imenom novinara ili autora koji nije novinar bez njegovog pristanka”.
Bojim se da je mali broj puta kada je ovaj mehanizam dobio primjenu.
U jednom razgovoru sa koleginicom koja je duži niz godina u profesiji, požalila mi se da su joj tekst drastično izmijenili urednici prije objavljivanja, te da naslov nije odražavao činjenice iz teksta. Na pitanje zašto nije iskoristila taj mehanizam, samo je odgovorila „Još i time treba da se bavim“. Sigurno da nije jedina i da nažalost dobar alat za sada ostaje prilično neiskorišćen.
Ti mehanizmi su dodatno ojačani u nacrtu Zakona o medijima, koji je i dalje u fazi izrade, tako da će kada zakon stupi na snagu moći da ga koriste i drugi zaposleni u medijima koji kreiraju medijski sadžaj. Isto tako svi medijski profesionalci dobijaju novu vrstu zaštite: ne smiju biti pozvani na odgovornost zbog javno iznešenih stavova:
“Zaposlenom u medijima ne može prestati radni odnos, smanjiti se zarada, promijeniti status u redakciji ili utvrditi odgovornost zbog stava ili mišljenja koje je izraženo u skladu sa profesionalnim standardima i programskim pravilima”, previdjeno je Nacrtom zakona, čije se usvajanje očekuje.
Zanimljivo je da ovu zaštitu trenutno imaju samo zaposleni u Radio televiziji Crne Gore (Odredba postoji u važećem Zakonu o nacionalnom javnom emiteru – Radio televiziji Crne Gore), iako je bilo pokušaja da se ovo pravo značajno ogranični donošenjem novog Etičkog kodeksa RTCG. Taj dokument obijule spornim odredbi čiji je zadatak da ućutkaju svakog zaposlenog koji kaže nešto u javnom prostoru a da to može da se smatra „ugrožavanjem ugleda kuće“. Srećom, zakon ima primat nad internim dokumentima pa će upravi biti jako teško da sprovede ovaj u najmanju ruku, sporni dokument.
U Nacrtu zakona prvi put je uvedena kao mogućnost vlasnika medija da uključe zaposlene u procese izbora glavnih i odgovornih urednika, iako su se tokom javne rasprave mogle čuti primjedbe da ovakva odredba predstavlja “biznis barijeru”. Ako ona postane važeća, biće zanimljivo pratiti koji mediji su i u kojem obimu uključili predstavnike zaposlenih u postupke izbora šefova redakcije.
Na kraju, povjerenje građana u medije usko je povezano s položajem i značajem novinara u redakcijama, jer kada novinari imaju autonomiju i podršku da rade svoj posao profesionalno i etički, to publika umije da nagradi. Krajnje je vrijeme da se medijiskim radnicima da mjesto koje zaslužuju u redakcijama, mjesto koje nosi i prava i obaveze. Prava da budu aktivni sudionici i kreatori svog radnog okruženja, ali i obaveze da konstantno rade na jačanju integiteta profesije.
Ovaj tekst je urađen uz finansijsku podršku Nacionalne zadužbine za demokratiju. Sadržaj je isključivo odgovornost autora i izdavača Instituta za medije Crne Gore i nužno ne odražava stavove donatora.