Nacrt Zakon o medijima – Motivacija ili prijetnja za samoregulaciju?

Pišu: D. Bogdanović i T. Đurnić

Ako bude usvojen predlog Radne grupe za izradu medijskih zakona, novac od države će moći dobijati samo oni mediji koji imaju neki oblik samoregulacije. Je li to dobro ili jedino moguće rješenje?

Direktor Direktorata za medije, Neđeljko Rudović, kazao je da je ova inicijativa pokrenuta sa ciljem da se ohrabri samoregulacija u našoj zemlji.

„Trenutno je oko desetak odsto medija u samoregulaciji, tj. 15 do 20 medija. Dio njih je okupljen u kolektivnom samoregulatornom tijelu, a ostali imaju svoje ombudsmane. Sa druge strane u Crnoj Gori imamo preko 180 zvanično registrovanih medija, a imamo još nekoliko desetina raznih internetskih publikacija koje nisu u evidenciji medija, a po važećem zakonu nisu ni u obavezi da to budu“,  ističe Rudović, naglašavajući da sve to potvrđuje da je samoregulacija u Crnoj Gori na veoma niskom nivou.

Rudović navodi da je nedovoljno to što se kao i u važećem Zakonu o medijima, i u ovom Nacrtu predviđa da se rad samoregulatornih tijela takođe finansira iz Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija, već da se morala uvesti i komponenta da se iz Fonda finansira medijski sadržaj samo onih medija koji su u samoregulaciji.

„Jedna od važnijih novina, mimo ove norme je povećanje Fonda za medijski pluralizam sa 0,09% tekućeg budžeta na 0,2% tekućeg budžeta. To znači više od 100%, tj. preko 2,5 miliona eura za komercijalne medije, za sadržaj od javnog interesa, što je važan mehanizam za produkciju sadržaja koji su važni za crnogorsko društvo i za dodatno davanje pečata kredibilitetu crnogorske medijske zajednice“, dodaje on.

Prema nacrtu Zakona, samo mediji upisani u Evidenciju, koji nisu bili pod zabranom emitovanja u prethodnih šest mjeseci, niti im je osnivač osuđen za širenje mržnje, mogu pristupiti Fondu. Takođe, iz Fonda se sada mogu finansirati i periodični štampani medije, a lista tema važnih za medijski pluralizam i javni interes je revidirana.

Neke od uvedenih izmjena uključuju i obavezu medija da urede unutrašnje odnose putem statuta, uključujući i konsultacije novinara pri izboru glavnog urednika. Takođe, javni sektor neće moći sponzorisati medijske sadržaje niti se oglašavati u medijima u Crnoj Gori koji nisu upisani u Evidenciju.

Nacrti novih zakona o medijima, javnom medijskom servisu i audiovizuelnim medijskim uslugama su poslati na mišljenje Savjetu Evrope sredinom februara. Nakon što Savjet Evrope i nadležne institucije u Vladi daju svoje mišljenje, prijedlozi će biti upućeni na mišljenje Evropskoj komisiji. Nakon toga, biće spremni za razmatranje i usvajanje u Vladi Crne Gore.

Direktorka TV E, Sonja Drobac, kaže međutim da pristupanje samoregulaciji “pod prijetnjom” nije najbolji način motivacije, a ni način da se suštinski razumije značaj mehanizma samoregulacije.

Komentarišući finansiranje samoregulacije, Drobac navodi da bi bilo najbolje da se samoregulacija finansira iz članarine više medijskih kuća udruženih zbog što kvalitetnije samoregulacije, koja bi se bazirala na analizi eksperata.

Drobac dodaje i to da „iako je samoregulacija važan i koristan mehanizam zaštite etičkih standarda profesije, uređivanje samoregulacije Nartom Zakona o medijima, nije najbolji princip motivacije“.

I Ombudsmanka nezavisnog dnevnika Vijesti i nedeljnika Monitor, Paula Petričević, smatra da je „patronizirajuće i ponižavajuće stimulisanje etičkog pristupa novinarstvu – pristupom kešu“.

„Ne znam koliko uslovljavanje pristupom fondovima može da učini neki medij profesionalnijim i etičnijim, takve su odluke onda izraz komercijalnih interesa, a ne svjesne odluke i dobre volje da se postupa u skladu sa etičkim i profesionalnim standardima koji, čini mi se, ipak ne mogu biti srećan nus-proizvod dobijanja sredstava iz Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija“, navodi ona.

Petričević zastupa stav „da medijska samoregulacija, ako treba da ima smisla i svrhe – mora biti dobrovoljna, ne može biti nametnuta niti ne-etičkim, nego van-etičkim razlozima i sredstvima rukovođena“.

Sa druge strane, Rudović navodi da su i u Direktoratu svjesni rizika koje nose ovakvi „uslovi“ za finansiranje iz Fonda, ali da sprovođenje samoregulacije neće proći bez nazdora.

„Mnogi zaboravljaju da sva ta samoregulatorna tijela neće moći da budu negdje sakrivena u kancelari ili postojati proforme. Komisija koja raspodjeljuje sredstva iz Fonda za medijski pluralizam, moraće da pred sobom ima izvještaje o tome šta su radila samoregulatorna tijela u protekloj godini i koliko su imali slučajeva za rješavanje i kako su postupili. Rad tih samoregulatornih tijela biće pod nadzorom organizacija civilnog društva koje prate medijske teme“, ističe Rudović.

On dodaje da će izvještaj tih „nadzornika“ biti javno dostupan.

„Svi papiri će biti javni i vjerujem da su mnogi svjesni da zloupotreba samoregulacije radi pristupanja Fondu za medijski pluralizam neće ostati tajna i da će cjelokupna javnost biti upoznata sa tim na koji način se neko bavi samoregulacijom“, dodaje on.

Komentarišući  postojeće mehanizme samoregulacije u Crnoj Gori, Drobac, koja je i članica Medijskog savjeta za samoregulaciju Crne Gore i dio njegove komisija za monitoring i žalbe, navodi da u posljednje vrijeme broj žalbi na medijske sadržaje nije mali.

Drobac dodaje da u Crnoj Gori „mehanizmi samoregulacije, nažalost, nisu dovoljno jaki i to je najviše posljedica nerazumijevanja medijske zajednice o tome zašto i koliko je važna samoregulacija“.

Ombudsmanka Vijesti i Monitora, ističe da samoregulacija uvijek može biti profesionalnija i odgovornija.

„Svakako, mislim da je situacija bolja nego što je bila prije pet ili 10 godina. Što se broja žalbi tiče, makar u Vijestima, on varira od godine do godine, nekad je to samo pet žalbi na godišnjem nivou, a nekada skoro 30, uz dodatne samoinicijativne intervencije, primjedbe i medijaciju između čitalaca/teljki i uredništva, koja se odvija u kontinuitetu“, kaže Petričević.

Rudović takođe navodi da situacija sa samoregulacijom nije zadovoljavajuća, čemu, kako kaže, doprinosi i netrepeljivost između najvećih medija u Crnoj Gori.

„Svi mediji imaju pravo na svoje uređivačke politike i to nužno znači da se uređivačke politike medija razlikuju. Ali postoji nešto što spaja sve medije u Crnoj Gori, a to je riješenost da svoj posao rade u skladu sa etičkim kodeksom. I u tom pravcu vjerujem da će se polako otvarati prostor za za smanjenje tog jaza i sukoba, te da jaz u poštovanju pravila etičkog izvještavanja jednostavno ne bi smio da postoji, te da bi svi mediji morali da se podvrgnu sudu kredibilnog samoregulatornog tijela“, dodaje on.

Rizik da usvajanjem Nacrta Zakona o medijima samoregulacija pređe u regulaciju, nešto je čega je Rudović svjestan, ali kaže da u samoj medijskoj zajednici preteže viđenje da je model koji podrazumijeva u ovoj fazi finansiranje samoregulacije nužan.

„Mi imamo jednu situaciju koja govori o dosta lošoj finansijskoj situaciji u medijima, da nisu u stanju da sa dovoljnim iznosom finansiraju samoregulaciju. Izbor je ili potpuno dići ruke, ili pristupiti modelu koji je u važećem zakonu, a koji nastavlja da postoji u novom Zakonu o medijima uz sve moguće rizike koje takvo rješenje nosi“, dodaje on.

I Petričević navodi da ako medij želi da svoj rad izloži nepristrasnom poštovanju Kodeksa, te postoji pouzdan način za to, nema bojazni ni za mediji ni za samoregulaciju.

„Međutim, mislim da najveća opasnost nije dominacija regulacije nad samoregulacijom, već urušavanje percepcije uloge i značaja medijske samoregulacije i u stručnoj i u opštoj javnosti. Može se lako desiti da se formalnim ulaskom pod neki samoregulatorni kišobran ”reda radi” samoregulacija i njeni mehanizmi pretvore u još jednu instituciju-ljušturu i prije nego što je uspjela da uhvati trajnijeg i snažnijeg korijena u našem medijskom ekosistemu“, kaže ona.

U Izvještaju Evropske komisije o Crnoj Gori za 2023. godinu, navodi se da medijsko okruženje ostaje politički visoko polarizovano, s neujednačenom primjenom novinarskog etičkog kodeksa i profesionalnih standarda, te naglašava potrebu uspostavljanja vjerodostojnih i efikasnih mehanizme samoregulacije kako bi se jačao medijski integritet i profesionalizam.

I u nedavno objavljenom istraživanju Instituta za medije na temu samoregulacije u Crnoj Gori, navodi se da je našoj medijskoj sceni potrebna jača samoregulacija koja ima autoritet da ukaže na propuste i da smjernice kako da se unaprijedi kvalitet izvještavanja. Pregled žalbi po samoregulatornim tijelima, koji je dio ovog istraživanja, pokazuje da je tokom 2022. godine najviše žalbi primila Ombudsmanka RTCG i to 35 žalbi, što je više nego svi ostali ombudsmani zajedno. Ombudsmanka nezavisnog dnevnika Vijesti i nedjeljnika Monitor u 2022. primila je 15 žalbi, a devet Medijski savjet za samoregulaciju, čiji su članovi dnevni list i portal Pobjeda, TV Nova M, TV Teuta, radio Elmag, radio Dux, portal i radio Antena M, portali Analitika i CdM, TV Boin, TV E, M portal, radio Mir i RTV Cetinje.

U pogledu unaprijeđenja samoregulacije u Crnoj Gori, u pomenutom istraživanju predlaže se razmatranje izmjena i unapređenja Kodeksa novinara i novinarki, razvoj novih samoregulatornih modela, uključujući formiranje nezavisnog samoregulatornog tijela, usvajanje internih etičkih smjernica, te organizovanje treninga za novinare i novinarke i jačanje regionalne saradnje među samoregulatornim mehanizmima u borbe protiv neprofesionalnog medijskog sadržaja.

Članak je dio regionalnog projekta „Naši mediji: Inicijativa civilnog društva za razvoj medijske pismenosti i aktivizma, borbu protiv polarizacije i promovisanje dijaloga“, koji podržava Evropska unija, a sprovodi se u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori, Srbiji i Turskoj. Projekat kofinansira Ministarsrvo javne uprave u Crnoj Gori.

Članak je nastao uz finansijsku podršku Evropske unije i Ministarstva javne uprave u Crnoj Gori. Sadržaj je isključivo odgovornost Instituta za medije Crne Gore i ne odražava nužno stavove Evropske unije i Ministarstva javne uprave.

Foto: Canva