Kako smo propustili šansu

I da li je aktuelno nadmetanje u iščitavanju i prepričavanju dešifrovanih razgovora iz Sky aplikacije pobjeda ili poraz naše medijske zajednice

Piše: Zoran Radulović

Više tužilaštvo iz Bijelog Polja zatražiće podatke “od drugih državnih organa” o slučaju raspirivanja vjerske i nacionalne mržnje u Pljevljima nakon izbora 2020. godine. O tom naumu obaviješteni smo nakon što je jedan crnogorski printani medij objavio navodne izvode iz komunikacija koju su preko Sky aplikacije vodili tadašnji policajci i kriminalci, dogovarajući da ispisivanjem šovinističkih grafita izazovu međunacionalnu netrpeljivost. Sa ciljem, može se zaključiti iz citiranih razgovora, da spriječe ili uspore transfer vlasti na novu postizbornu većinu.

Jedan dnevni list do skora je, na naslovnoj stranici, brojao dane od kada su, u drugoj dnevnoj novini, objavljeni izvodi Sky aplikacije u kojoj, navodno, neki od gore pomenutih “junaka” razmjenjuju informacije o tome ko i koliko novca svakog mjeseca nosi jednom, do prošle godine, visoko pozicioniranom političaru. Odbrojavali su do reakcije tužilaštva. Zato je treći dnevni list sa sjedištem u Podgorici objavio izvode iz, ponovo navodnih, internih policijskih dokumenata koji sve to demantuju.

Za svakoga po nešto.

To što se riječ “navodno” u prethodna dva pasusa pominje tri-četiri puta nije samo posljedica nespretnosti i oskudnog fonda riječi autora ovog teksta. Stvar je znatno kompleksnija.

Dvije godine, u kontinuitetu, ovdašnji mediji prenose djelove dešifrovanih prepiski obavljanih preko Sky aplikacije u kojima kriminalci i policajci planiraju zajedničke poslove ili govore o svojim vezama i “kombinacijama” sa političarima, novinarima, sudijama, tužiocima, biznismenima, sveštenstvom…

Sve je to djelovalo poprilično realno. Odnosno, očekivano nakon svega što nam se dešavalo i dešava se, bezmalo, 35 godina. Pa su nam pomenuti produkti istraživačkog novinarstva došli kao krunski dokaz davnašnjih sumnji. I snažan povod tužilaštvu da se pokrene iz hibernacije u kojoj se dugo nalazilo. Na tome treba zahvaliti.

Postoji, međutim, i druga strana te medalje. Za početak, sve to što je objavljeno niko nije provjerio. A priroda materijala iz Sky komunikacije takva je da ni “insajderi” koji su novinarima omogućili uvid u prepisku ne mogu garantovati njenu autentičnost. Ili je dovoljno to što liči na moguću istinu?

Uglavnom, nijesmo sigurni šta je od objavljenog tačno a šta nije. Nepoznatih je dosta.

Da li se “likovi” iz dijaloga koje nam prenose mediji  podudaraju sa stvarnim akterima prepiski? Greške su, izgleda, moguće a ponegdje – sudeći prema pročitanom – i namjarne (sagovornici se namjerno predstavljaju tuđim imenima i nadimcima).

Dalje, pod uslovom da to što čitamo prihvatimo kao (moguću) istinu, vidimo da je teško povući granicu između planova i maštanja, tračeva i ozbiljne razmjene informacija, stvarnih događaja i samohvale, odnosno, ogovaranja. Objavljenim pričama, uglavnom, nedostaje kontekst i provjera da li se ono o čemu njhovi akteri govore zaista dogodilo.

Čak i one objave koje su dokumentovane fotografijama ili video/audio zapisima do danas nijesu dobile verifikaciju tamo gdje se to, u konačnom, mora uraditi – u sudnici. Do tada ostaje dilema da li se dešifrovane komunikacije mogu smatrati dokazom ili su to samo “indicije”? I koliki je mogući stepen pogrešne identifikacije aktera prepiski koje iščitavamo.

Nelagodu upotpunjuje utisak da, iako izgleda kako se transkripti objavljuju nasumično, onako kako kome dođu “pod ruku”, u cijeloj toj zbrci postoji uočljiva zakonitost: selekcija. Zapravo, selektivnost.

U jednim medijima možemo čitati uglavnom (ili isključivo) o jednom kriminalnom klanu i njegovim, moramo ponoviti – navodnim, saradnicima iz svijeta bezbjednosti, pravosuđa, politike i biznisa. U drugim medijima – drugi klan i političari, biznismeni, novinari… druge opcije. A tužilaštvo na sve to, uglavnom, ćuti. Osim što se, s vremena na vrijeme, oglasi tako da djeluje kako oni nijesu bili u prilici da prethodno pročitaju to što je objavljeno u medijima. Iako je dešifrovana prepiska Sky komunikacije u Crnu Goru stigla posredstvom međunarodne pravne pomoći, kako bi njima i policiji olakšala posao.

Tek onda je, na do danas neutvrđen način, dospjela u posjed pojedinih novinara. Kako, zašto, koliko? To ne znamo. Ali, ponovimo jer je važno, djeluje kako su različiti mediji dobili različita poglavlja istrgnuta iz komletnog dokumenta. Svako sa svojim dobrim (našim) i lošim (njihovim)  momcima. Dok djeluje da tužilaštvo u svom posjedu ima znatno manje materijala. Ili im se baš i ne žuri sa iščitavanjem ponuđene lektire.

Moglo bi biti da je sve to skupa problem mnogo veći nego što javnost želja novih otkrića i senzacija može spoznati na prvi pogled.

Legitimno je posumnjati kako su iznijete zamjerke plod neke vrste profesionalne ljubomore. Zaista, autor ove “kritike”, baš kao ni njegova redakcijske kolege, nije u posjedu Sky materijala koje medijska konkurencija objavljuje pod naznakom “ekskluzivno”. Uz zabranu neovlašćenog preuzimanja i prenošenja. Što bi, u strožijim interpretacijama, moglo dovesti u pitanje tvrdnju da se sve to radi u ime javnog interesa.

Nadati se, ipak, da su istini bliži oni koji će pomisliti da je ovaj osvrt sačinjen sa ciljem da se u ovoj, poprilično neobičnoj, situaciji u kojoj se nalazi crnogorska medijska scena istraje na poštovanju profesionalnih standarda novinarstva i poziva novinara – čuvara/zaštitnika javnog interesa. A to (rad u korist javnog interesa) nije uvijek isto što i zadovoljavanje radoznalosti iste te  javnosti.

Dostupni materijal svakako nije trebalo ignorisati. Pitanje je da li je on iskorišćen na pravi, ili makar dobar, način.  

Profesionalno iskustvo uči da timski rad u sličnim situacijama omogućava da se uradi kvalitetniji posao (Pandora i Panamski papiri…). Zamislimo, koliko god nam to bilo teško, da prepisku sa Sky aplikacije dostupni pojedinim novinarima ili medijima iščitava i analizira tim novinara iz nekoliko različitih redakcija, skupa sa pravnicima i predstavnicima NVO sektora sa iskustvom praćenja ilegalnih poslova koji se pominju u tim komunikacijama. I da se u tom timskom radu sklapa mozaik vidljivih i nevidljiv veza i interesa. Odvaja tačno od mogućeg a bitno od nebitnog. Eliminišu međusobne podvale učesnika razgovora ali i one u kojima su, nije isključeno, učestvovali medijski insajderi i uzbunjivači. Ili bilo ko od onih koji su od Pariza do Podgorice imali kontakt sa dostavljenim materijalima iz Sky komunikacija. Rezultat bi, vjerovatno, bio jednako zanimljiv. Ali mnogo učinkovitiji.

Koristilo bi to, u konačnom, i novinarskom esnafu u Crnoj Gori. Pošto još ima nekih koji vjeruju da isti, “navodno”, i dalje postoji na ovim prostorima.

Ovaj tekst je urađen uz finansijsku podršku Nacionalne zadužbine za demokratiju. Sadržaj je isključivo odgovornost autora i izdavača Instituta za medije Crne Gore i nužno ne odražava stavove donatora.