Ubistva koja su tabloidizirali pojedini profesionalni mediji

PIŠU: Jelena Martinović i Ognen Janeski

Izvještavanje regionalnih medija u dva teška slučaja – tragedije na Cetinju i ubistvima Vanje Gjorčevske i Panče Žežovskog u Sjevernoj Makedoniji, ukazuje na ozbiljnu tabloidizaciju na Zapadnom Balkanu. Ipak, istraživanje koje su uradili Jelena Martinović (Podgorica) i Ognen Janeski (Skoplje) pokazuje da su crnogorski etablirani mediji pokazali sposobnost za profesionalnu suzdržanost, dok se Sjeverna Makedonija borila sa senzacionalističkim tendencijama.

Izazovi za medije

Najveća tragedija u novijoj crnogorskoj istoriji dogodila se na Cetinju 12. avgusta 2022. godine kada je život u masovnom ubistvu izgubilo 10 ljudi, a 11 žrtva je bio ubica Vuk Borilović, kojeg je usmrtila policija. U pucnjavi koja je trajala oko 40 minuta, ranjeno je i šest ljudi.

Prema podacima medijskih tijela i udruženja, etablirani mediji u Crnoj Gori su izvještavali profesionalno, oslanjajući se na zvanične izvore i podatke, bez iznošenja neprovjerenih informacija.

Ubrzo nakon što su odjeknuli prvi pucnji u crnogorskoj Prijestonici, mediji su objavili informaciju da je pucnjava u toku, a s obzirom na to da se odvijao nezapamćeni masovni zločin, regionalni mediji su prenosili informacije koje su objavljivale crnogorske kolege. Na novinarima i urednicima medija koji su izvještavali o zločinu, bila je velika odgovornost jer su građani bili veoma uznemireni. Tome je posebno pogodovala situacija da su se zvaničnici obratili javnosti tek nekoliko sati kasnije.

Ipak, mediji se nijesu takmičili u tome ko će prvi objaviti neku vijest, u prvim satima nijesu objavljivali vijesti na svojim ejsbuk nalozima, što ukazuje da su vodili računa o širenju spornog govora.

Sa druge strane, u slučaju dvostrukog ubistva u Skoplju i Velesu, društvene mreže bile su preplavljene lažnim profilima koji su tvrdili da znaju lokaciju mlade žrtve, kao i političarima koji su lažno tvrdili da imaju insajdersko znanje o počiniocima.

U tragičnom preokretu događaja, vlasti su otkrile tijela dvije žrtve ubrzo nakon što je tragedija postala javna. Žrtve su identifikovane kao 14-godišnja Vanja Gjorčevska iz Skoplja, čiji je nestanak bio prijavljen i 74-godišnji Panče Žežovski, penzionisani berberin iz Velesa, koji je nestao nekoliko dana prije Gjorčevske. Glavni osumnjičeni Ljupčo Palevski, biznismen i desničarski aktivista, uhapšen je u Turskoj. Uz Palevskog, osumnjičeno je još nekoliko osoba.

Dezinformacije i spekulativne teorije počele su da kruže skoro odmah nakon što je 27. novembra prijavljen nestanak Gjorčevske. Političar iz male makedonske političke partije objavio je provokativnu poruku na društvenim mrežama. On je, dan prije nego što su tijela otkrivena, tvrdio da su osumnjičeni pušteni iz policijskog pritvora i da im je dozvoljeno da pobjegnu na Kosovo. Ova objava insinuirala je da su krivci etnički Albanci, što se kasnije pokazalo netačnim. Tada je policija samo potvrdila hapšenje pet osoba i pronalaženje vozila. Ovu tvrdnju su preuzeli srpski onlajn mediji čiji se članci više ne mogu pronaći na njihovim sajtovima.

S obzirom na etnički sastav Sjeverne Makedonije, gdje su Albanci druga najveća etnička grupa, takve neprovjerene tvrdnje imale su potencijal da podstaknu etničke tenzije. Shodno tome, Ministarstvo unutrašnjih poslova je brzo reagovalo kako bi odbacilo ove neosnovane navode, imajući u vidu da su takve teorije odmah prihvaćene u srpskim medijima, što je uticalo i na makedonske medije. Srpski i bosanski mediji imali su opsežne analize (posebno televizijske emisije), koje su trajale po više od sat vremena, sa raznim stručnjacima, kriminolozima, psiholozima i urednicima internet portala, od kojih je većina imala zajedničke riječi u naslovima: „misteriozne stvari“, „čudne okolnosti“, „nerazumljivi koraci“ i slično.

Lajk važniji od posljedica

Stručnjaci poput prof. dr Žanete Trajkoske – direktorke Instituta za komunikаcijske studije (IKS) u Skoplju, stoga ukazuju na potrebu novinarske etike u obrazovanju i praksi.

„Nikada ne možemo generalizovati. Oni koji važe za profesionalne medije su poštovali preporuke i poštovali standarde izvještavanja o ovoj vrsti incidenata, posebno kada je reč o maloljetnom djetetu. Drugi su se, nažalost, fokusirali na lajkove i klikove, ne razmišljajući o posljedicama i pečat koji ostavljaju na javnost, ali prvevstveno na blisku rodbinu i prijatelje dvoje žrtava”, kazala je ona.

Ona je istakla da trend tabloidizacije nije ograničen samo na Makedonijiu već da na njih utiču i mediji iz regiona, pa čak i cijenjeni „Utrinski“ (misli se na „Jutarnji“), koji je prenio i „čaršijsko brbljanje i teorije zavjere, i šta su ljudi pričali na pijaci, taksisti itd… potpuno nepotrebno i beskorisno za prijavljivanje ovog grozomornog slučaja”.

Ona ukazuje da za medije jeste problem ćutanje institucija, ali da se mora uzeti u obzir specifičnost zločina – otmica, ubistvo i najstrašnije – ubistvo maloljetne djevojčice. “Pravila su jasna – ne objavljujete nepotvrđene informacije, ne izazivate paniku svojim pisanjem, ne dozvolite roditeljima da saznaju iz medija, poštuj njihov bol i specifičnost slučaja. Sve je to napisano i regulisano od strane profesije – samo moramo primjenjivati i često podsjećati se pravila”, kazala je ona.

Kada je riječ o tragediji na Cetinju, neprovjerene i senzacionalističke informacije su uglavnom objavljivali tabloidi iz Srbije, ali i srpske televizije sa nacionalnom frekvencijom.

Agencija za elektronske medije je zbog toga donijela odluku da zamrači TV Pink na šest mjeseci zbog programa koji vodi u Srbiji popularna Jovana Jeremić u kojoj je ona za sagovornika imala privatnog detektiva Bracu Zdravkovića, koji je govorio o navodnim uzrocima tragedije na Cetinju.

Agencija je istakla da je tom emisijom prekršena Konvencija o prekograničnoj televiziji, u dijelu koji se odnosi na obavezu poštovanja dostojanstva ljudskog bića i osnovnih prava drugih.

Savjet AEM-a je zaključio da emiter u ovom prilogu „nedvosmisleno potvrđuje namjeru da, na senzacionalistički i provokativan način, privuče pažnju gledalaca, bezrazložno ugrožavajući dostojanstvo i privatnost žrtava i članova njihovih porodica“.

Jeremić je 27. avgusta 2022. sa svojim gostom raspravljala o navodnim pravim razlozima tragedije, koje su navodno saznali od komšija žrtava i ubice sa Cetinja.

Voditeljka je iznosila zaključke o motivima ubice, a „privatni detektiv“ navodne pojedinosti vezane za porodicu počinioca i njegovih žrtava.

Ista voditeljka, godinu dana kasnije, 9. decembra 2023., šokirala je gledaoce u Sjevernoj Makedoniji i Srbiji, kada je svoju maloljetnu ćerku dovela u jutarnji program u dijelu emisije kada je tema bila ubistvo Vanje Gjorčevske.

Istraživanje je pokazalo da su neprovjerene, senzacionalističke informacije uglavnom objavljivali isti tabloidi i u slučaju tragedija u Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji. Tabloidi su širili teorije zavjere, objavljivali obmanjujuće naslove.

Zločini, hrana za tabloide

Analitičar Marko Banović iz Digitalnog forezničkog centra (DFC), istakao je da su mediji u Crnoj Gori inzenzivno izvještavali o masovnom ubistvu i tragediji na Cetinju, iako je bilo određenih propusta u izvještavanju, ali da se u najvećoj mjeri u sadržaju nije uočavao senzacionalizam, relativizacija ili govor mržnje.

„Većina medija se trudilia da pravovremeno i objektivno izvještavaju o svim događajima, prenoseći zvanična saopštenja institucija i izjave i reakcije predstavnika institucija, političkih aktera i organizacija”, kazao je on.

Uočavalo se tabloidno i pristrasno izvještavanje određenih medija u Srbiji (Informer, Kurir, Blic) – senzacionalistički naslovi o događaju, opisi sa lica mjesta, karakterisanje napadača.

„Srpski mediji su selektivno prikazivali činjenice, odnosno isticali su informacije koje su išle u prilog određenim tezama koje će izazvati veću reakciju javnosti, a samim tim i veću čitanost i gledanost. Informacije koje nisu potvrđivale njihove teze i narative tendenciozno su izostavljane. Tu se uočava i emocionalan način izvještavanja  koji u takvim prilikama može biti posebno opasan”, ističe Banović.

Na pitanje da prokomentariše činjenicu da u Crnoj Gori nema tabloida i da se nikada nisu dugoročno utemeljili, odgovara da je primjetno da postoje portali koji izvještavaju i plasiraju sadržaj koji ima tabloidni karakter.

„Najočigledniji primjeri za to su Borba i IN4S, koji vrlo često plasiraju narative i izvještavaju na senzacionalistički način uz clickbait naslove. IN4S i Borba su prepoznati kao portali koji generišu i plasiraju dezinformacije manipulišući na taj način javnim mnjenjem u Crnoj Gori. Ti portali su povezani sa portalima iz Srbije i prenose njihov sadržaj koji je tabloidnog karaktera. Koordinisano djelovanje tih portala ima za cilj obmanu javnosti, stvaranje podjela i podizanje tenzija u društvu”,  smatra Banović.

On naglašava da se u Crnoj Gori često zanemaruje tabloidni i neprimjerni sadržaj koji se plasira preko društvenih mreža i drugih online platformi.

„Konkretan primjer je Jutarnji program Televizije Pink koji je dobio zabranu emitovanja na određeni period zbog neprimjernog izvještavanja o tragediji na Cetinju. Kablovski operateri su poštovali odluku regulatora, međutim Jutarnji program na Pinku građani Crne Gore su mogli da prate na društvenim mrežama i na YouTube kanalu te televizije. Čak je i emsiija zbog koje je Pink i dobio zabranu emitvanja i dalje dostupna na YouTube. Isti slučaj je i sa TV Happy čiji je Jutarnji program takođe dobio zabranu emotvanja na šest mjeseci. To je nešto na šta se posebno mora obratiti pažnja s obzirom da sve veći broj mladih koristi online platofrme kao sredstvo informisanja”, apeluje on.

Ranko Vujović, izvršni sekretar Medijskog savjeta za samoregulaciju, je kazao da su velike tragedije i zločini često „hrana“ za mnoge tabloide u svijetu.

Naglasio je da  Crna Gora nema klasične tabloide, što ne znači da povremeno nema tabloidnog izvještavanja u medijima.

„Tragedija na Cetinju iz 2022 godine jedno je od najvećih masovnih ubistava u Crnoj Gori. Monitoring medija nije utvrdio neko veće kršenje Kodeksa novinara kod medija koji su izvještavali o ovoj tragediji. Međutim mediji iz Srbije su se po običaju utrkivali ko će da objavi što prije informacije o ovom zločinu pa je samim tim dolazilo i do objavljivanja netačnih i neprovjerenih informacija. U tome su prednjačili Kurir, Informer i Blic,“ kazao je Vujović.

Vujović je rekao da tabloidni mediji podilaze najnižim ljudskim strastima i nagonima, pokušavajući da na tome zarade novac. 

„Oni uvode princip da je u medijima sve dozvoljeno, čime se gubi ona osnovna humana uloga medija. Kada je konkretna tragedija u pitanju ovdje se tabloidi pojavljuju u ulozi lešinara koji se hrane tuđi nesrećama i pokušavaju da na njima zarade novac. Tragične priče se do detalja eksploatišu i samim tim članovi porodica koji su izgubili nekoga dovode u situaciju da još jednom preživljavaju tragediju svojih najbližih”, rekao je Vujović.

Na pitanje zašto u Crnoj Gori tabloidi nijesu uspjeli nikada da zažive, on kaže da je riječ o maloj patrijarhalnoj zajednici,  što se ljudi maltene svi znaju između sebe.

„Etička načela u Crnoj Gori su ipak još uvijek jaka pa bi tabloidno rovarenje po životima žrtava izazvalo kolektivni bunt zajednice. Podsjećamo da su nedavno organizovani i u Beogradu višednevni protesti protiv nekih tabloida i njihovog načina izvještavanja”, pojasnio je Vujović.

Onlajn prostor često bez integriteta

Novinar Saše Dimovski, koji je i predsjednik Vijeća časti pri Udruženju novinara Makedonije (ZNM) ukazuje da tabliodizacija medija traži odgovor države i promjenu medijskih zakona.

„Mora se znati ko stoji iza online medija. Sada, u moru neuređenog prostora, nažalost, svakodnevno niču razni mediji, bez novinara, bez vlasnika, a koji se uglavnom koriste za političke obračune“, kaže on.

S obzirom na senzacionalizam i dezinformacije u slučajevima dva ubistva u Sjevernoj Makedoniji, Dimovski je problematizovao nepodnošenje žalbi na novinarske tekstove, ukazujući na konkretne mjere za jačanje novinarskog integriteta i povjerenja javnosti.

„Vijeće časti pri ZNM, kao samoregulatorno tijelo, odmah je reagovalo saopštenjem kada je primetilo da su pojedini portali objavili da je „djevojčica živa i da se nalazi u džamiji u susjednoj državi“, bez elementarne provjere informacije. Odgovornost medija u ovakvim slučajevima je velika i sve što se objavi na Fejsbuku ne smije se uzimati bez provjere, a pozvali smo sve građane da ukoliko primete kršenje Kodeksa u izveštavanju o ovom slučaju da podneti žalbu“, kaže on.

Međutim, kako dodaje, Vijeće nije dobio nijednu pritužbu, što znači da građani ili ne prepoznaju senzacionalizam i dezinformacije ili su ravnodušni prema svemu što se dešava ili se objavljuje i nemaju želju da ličnim primjerom ukazujući na ove pojave unaprijede medijsko izvještavanje.

Dimovski kaže da su spekulacije i senzacionalizam kao trka za klikovima u ovakvim slučajevima pogubni za sve, te da se mora voditi računa o prezumpciji nevinosti i drugim zakonskim ograničenjima kako se ne bi štetila istraga.

„Bilo je mnogo emocija kod novinara, koji su se kasnije izvinili što su se ponijeli ovim slučajem, ali novinari moraju biti svjesni da, da bi bili na visini zadatka, moraju da prevaziđu svoje emocije i budu profesionalni. Zabranjeni su ispadi prema osumnjičenima, kao i plakanje pred kamerama, bez obzira na težinu slučaja. U takvim slučajevima, mediji treba da procijene koga šalju da izvještava. Etička dilema koja ostaje jeste da li će fotografija Vanje, bez zaštićene slike, nastaviti da se objavljuje i nakon što se utvrdilo da nije živa. Jer žrtva ima i porodicu, mlađu sestru, koju kao da su svi zaboravili.“, rekao je Dimovski.

Promjene zakonskih okvira

Širenje dezinformacija u slučajevima na Cetinju, Skoplju i Velesu, otvorilo je pitanje koje promjene zakonskog okvira mogu uticati na jačanje etičkog novinarstva. Novinar Vasko Maglešov, koji je i predsjednik Sudsko-medijskog saveta pri Udruženju sudija Sjeverne Makedonije, kaže da je najviše dezinfomacija bilo na društvenim mrežama.

„Tamo je najveće „zagađenje“. Iza tastature svako može da dijeli informacije, svako može da bude „stručnjak” u određenoj oblasti. Smatram da nema potrebe za pravnom intervencijom, jer je to „klizavo polje”. Međutim, neophodna je proaktivna uloga istražnih organa kroz redovno informisanje o predmetima koji interesuju javnost kako bi se spriječilo stvaranje panike među građanima. U eri masovnog korišćenja društvenih mreža, možda bi trebalo uzeti u obzir da institucije iz pravosuđa upravo tu postavljaju svoja saopštenja. S druge strane, tamo gdje je očigledno da postoji namjera da se nekome naudi ili da se širi govor mržnje, Ministarstvo unutrašnjih poslova trebalo bi da reaguje promptno“, podvlači Maglešov.

Kada je riječ o Crnoj Gori, širenje dezinformacija i lažnih vijesti koje izazovu paniku i nered podvodi se pod  krivično djelo predviđeno Krivičnim zakonikom.

Medijskom stategijom koja je nedavno usvojena je predvidjeno formiranje mreže, autonoomne institucije, koja je zamišljena za borbu protiv dezinformacija, govora mržnje i onlajn uznemiravanja. Neđeljko Rudović, Direktor direktorata za medije je u agenciji MINA kazao da da bi mreža pratila, obavještavala javnost i preuzimala korake protiv onih sa čijih se adresa šire dezinformacije, i da oni koji se time bave budu javno osramoćeni.

On je objasnio da je mreža okvirno zamišljena tako da univerziteti budu nosioci te aktivnosti, da zajedno sa NVO sektorom, medijima, medijskim asocijacijama, tužilaštvom i sudstvom formiraju upravni odbor.

On je istakao da su u Crnoj Gori najčitaniji i najgledaniji tradicionalni mediji, koji su stekli povjerenje građana.

„Jer se pošteno odnose prema poslu, poštuju kodeks novinara i ne dozvoljavaju da novinari budu zlouptrijebljeni. U Crnoj Gori su najuticajniji mediji koji se drže Etičkog kodeksa“, ocijenio je Rudović.

On je kazao da u Crnoj Gori tabloidi ne kreiraju javno mnjenje, ali da oni iz okruženja, kao i društvene mreže, predstavljaju veliku opasnost.

U Crnoj Gori već dugo ne postoji jedinstveno samoregulatorno tijelo, a istraživanje Institita za medije je pokazalo da je samoregulatrona praksa slaba.

Ovaj tekst je urađen uz finansijsku podršku Nacionalne zadužbine za demokratiju. Sadržaj je isključivo odgovornost autora i izdavača Instituta za medije Crne Gore i nužno ne odražava stavove donatora.