Cilj SLAPP torture je autocenzura i medija i novinara
Crnogorsko zakonodavstvo ne prepoznaje SLAPP tužbe, pa ipak u dnevnom listu Pobjeda i Portalu Analitika dvije tužbe koje su dobili doživljavaju kao upravo taj mehanizam zloupotrebe procesnih prava.
Advokatica Milja Đuranović u izjavi za Autonomiju istakla je tužbu protiv osnivača dnevnog lista i portala „Pobjeda“, u kojem je tužilac – fizičko lice, opredijelio svoj tužbeni zahtjev na iznos od 50.000,00 eura.
Ona zastupa nekoliko crnogorskih medija, a između ostalih je i uključena u sporove „Pobjede“ i „Portala Analitika“, čiji su osnivači „Nova Pobjeda“ DOO Podgorica i „Portal Press“ DOO Podgorica.
Dnevni list Pobjeda je tužio Ivan Vojinović zbog teksta u kome su objavljena operativna saznanja policije da je on napao Janka Gardaševića u Nikšiću.
Porodica je demantovala te navode o njegovoj povezanosti sa ovim događajem, što je Pobjeda i objavila shodno Zakonu o medijima.
List je objavio i da su istražitelji naknadno ustanovili da Vojinović, u vrijeme napada na Gardaševića, nije bio u Nikšiću i otklonili sumnju o njegovom učestvovanju u ovom incidentu.
“Važno je napomenuti da je tužilac inicirao spor uprkos tome što je medij, dobronamjerno i dosljedno, primijenio odredbe Zakona o medijima, te je uredno, blagovremeno i integralno, objavio odgovor, odnosno – demanti, koji čak nije dostavljen od strane tužioca lično, već od članova njegove porodice”, kazala nam je Đuranović.
Da je u konkretnom slučaju riječ o SLAPP tužbi protiv konkretnog medija, pojasnila je advokatica Đuranović, potvrđeno je i javnim istupima tužioca, koji nije javna ličnost, a kojem je dat prostor u drugim, konkurentskim medijima, da, na vrlo eksplicitan način, negativno karakteriše medij protiv kojeg je inicirao spor.
Iz “Nove Pobjede” navode da su tužbe sa istaknutim tužbenim zahtjevima od 11.000 eura i 50.000 eura tretirane od strane osnivača medija kao SLAPP tužbe, ali ti sporovi još nijesu pravosnažno okončani.
“Kada je riječ o ova dva slučaja – u jednom je tužen osnivač medija (medij nije pravno lice, pa iz tog razloga se tuži osnivač), a u drugom slučaju je tužen osnivač medija, kao i glavni i odgovorni urednik. U oba slučaja su tužioci – fizička lica čija su se imena pominjala u medijskoj objavi, tj. tekstu”, naveli su iz Nove Pobjede.
Osnivače „Pobjede“ i „Portala Analitika“, te njihove glavne i odgovorne urednike je tužio i penzionisani policijski inspektor Dragan Stevanović zbog teksta “Inspektor fakultet završio u Petrinji tokom rata 1994.“
Pored Pobjede i Analitike Stevanović je tužio i druge medije koji su prenijeli informacije NVO Alternativa Crne Gore.
Pobjeda je objavila reagovanje Dragana Stevanovića, a on je nakon toga pokrenuo i krivični, i parnični postupak protiv više medija i urednika.
Urednica Portala Analitika Rosanda Mučalica smatra da su SLAPP tužbe sa kojima se, dijeleći sudbinu brojnih medija što u regionu što na domaćem terenu, suočava i Portal Analitika neutemeljene i da su podnesene ne zato da se bi se dokazala neka činjenična neistina, već sa namjerom da se redakcija profesionalno destabilizuje, demotiviše i zastraši, a medijska kuća finansijski iscrpi.
Advokatica Đuranović ističe da se u crnogorskoj praksi, najčešće, SLAPP tužbe javljaju kao tužbe zbog povrede prava iz korpusa prava ličnosti, i to zbog povrede časti, ugleda i psihičkog integriteta, a koje se podnose protiv osnivača medija, glavnog i odgovornog urednika i autora teksta, sa visoko postavljenim zahtjevima za naknadu nematerijalne štete.
“Takve tužbe, bez dileme, predstavljaju pritisak na medije, jer potencijalno ugrožavaju egzistenciju medija, a urednike i novinare mogu ‘gurnuti’ u polje autocenzure, što je nespojivo sa prirodom novinarskog posla i ulogom medija u društvu”, smatra Đuranović.
Urednica Portala Analitika to potvrđuje, i ističe da dio medija i novinara u Crnoj Gori danas radi u izuzetno negativnom političkom miljeu.
“Očito je cilj ‘inicijatora’ ovih tužbi autocenzura i medija i novinara, odnosno težnja da nas natjeraju da se prije ukazivanja na neke društvene devijacije ili kritičkog pisanja o nekoj temi ili akteru društva dobro zamislimo da li nam se isplati da prolazimo kroz SLAPP torturu”, smatra Mučalica.
Kaže da ta „tortura“ podrazumijeva povlačenje po sudovima i beskonačnim ročištima, trošenje dragocjenog vremena i energije da se pobiju najčešće zlonamjerne, a (pre)često i apsurdne optužbe protiv onoga što je profesionalna obaveza – izvještavanje, analiza, ukazivanje i problematizovanje onoga što se nekom neće svidjeti.
Napominje da je to i odgovor na pitanje da li SLAPP tužbe, i sve ono što uz njih ide, ometaju rad redakcije Analitike.
“Posebno ako imamo u vidu da je riječ o portalu s malim brojem zaposlenih. Dodatni problem jeste to što se SLAPP tužbe u Crnoj Gori ne tretiraju kao izvor pritiska na novinara, a postaju sve masovnije dok naše zakonodavstvo za sad nema adekvatan odgovor na njih”, ističe Mučalica.
Advokatica Đuranović, koja zastupa medije pred sudovima, ponavlja da se procesna prava zloupotrebljavaju, te da se u tome bilježe još „kreativniji“ i maliciozniji postupci.
Dala je primjer penzionisanog inspektora Stevanovića koji je, uz tužbu zbog povrede časti i ugleda protiv četiri osnivača medija (među kojima su osnivači „Pobjede“ i „Portala Analitika“) i njihovih glavnih urednika, paralelno, protiv istih osnivača medija i glavnih urednika, inicirao i krivični postupak, koristeći institut privatne tužbe.
“Na takav način se vrši dvostruki pritisak na medije i urednike, kojima se ne prijeti samo visokim naknadama štete, već i kaznom zatvora, što predstavlja eklatantan primjer pokušaja agresivnog gušenja slobode izražavanja”, ističe Đuranović.
Ukazuje da iniciranje krivičnih postupaka protiv medija, glavnih urednika i novinara, može imati i vrlo perfidne „zadnje namjere“, jer medijske kuće često apliciraju za različite nacionalne i međunarodne projekte, u okviru kojih se zahtijeva potvrda u vezi sa tim da se protiv osnivača medija i odgovornih lica ne vode krivični postupci.
“Dakle, šteta koja se takvim tužbama nanosi mediju nije samo materijalna, već se ozbiljno narušava reputacija glasila i buduće djelovanj”, kaže ona.
U crnogorskoj praksi se, takođe, javljaju i tužilački zahtjevi u kojima se, osim naknade štete, od osnivača medija, urednika i novinara, zahtijeva da izvinjenje ili pravosnažnu sudsku odluku kojom se usvaja tužba, objave u drugom, konkurentskom mediju.
Đuranović takvu praksu smatra izlaganjem tuženog medija „prikrivenoj“ i drugačije „upakovanoj“ materijalnoj i nematerijalnoj šteti.
“Čak i u slučajevima kada prvostepeni crnogorski sudovi usvoje takve tužbene zahtjeve, drugostepene sudske instance su ih preinačavale i odbijale kao nedozvoljene ili neosnovane, što predstavlja pozitivan primjer prepoznavanja specifičnog vida SLAPP tužbi od strane sudske grane vlasti”, kaže advokatica Đuranović.
Urednica Portala Analitike ističe da ove tužbe apsolutno nijesu i neće pokolebati taj medij da se i dalje profesionalno bavi novinarskom profesijom.
Ona rješenje zloupotrebe medija vidi u zajedničkoj borbi medijske zajednice.
“Da bismo u perspektivi mogli govoriti o elementarnim uslovima za novinarski angažman u Crnoj Gori izuzetno je važan korak zajednička borba medijske zajednice usmjerena ka institucijama sistema protiv ovog vida nametanja (auto)cenzure u javnom prostoru”, nagasila je Mučalica.
Sindikat medija Crne Gore je u svom istraživanju objavio da je od 2011. do 2022. godine pred crnogorskim sudovima identifikovano 210 tužbi protiv novinara i medija zbog povrede časti i ugleda, među kojima su 35 podnosilaca tužbi oni koji su na neki način na izvoru političke, ekonomske ili društvene moći.
Kleveta je dekriminalizovana u Crnoj Gori 2011. Godine. Ovim izmjenama Krivičnog zakonika, Crna Gora je ispunila jednu od važnih preporuka Evropske komisije.
Ipak, od 2011. do danas, sporadično se javljaju predlozi političkih partija koji se zalažu za ponovnu kriminalizaciju klevete, međutim takvi predlozi zasad nisu prošli.
Jelena Martinović (Autonomija, naslovna fotografoija: Pixabay)
“Stavovi izraženi u ovom tekstu su stavovi autora i ne predstavljaju nužno stavove Evropskog fonda za Balkan”
Ovaj projekat je dobitnik nagrade EDI Community Choices Award, koju su podržali Ministarstvo spoljnih poslova SR Nemačke i EFB, saradnja čiji je domaćin Mreža evropskih fondacija.