Djeci postalo normalno da ih vrijeđaju na mrežama
Većina mojih vršnjaka koristi TikToK, kaže četrnaestogodišnja M.K. iz Kotora i dodaje da ona nije doživjela nikakve neprijatnosti, ali da se uznemiravanja dešavaju dječacima i djevojčicama u starijim razredima osnove škole.
„Znam dvije ili tri drugarice koje ga nemaju, ali one nemaju ni druge društvene mreže“, rekla je M.K. našem portalu.
Kaže da ne kreira sadržaj, već samo prati neke od poznatih balkanskih TikTokera.
„U školi komentarišemo snimke koje oni postavljaju, ali se ne priča ništa ružno“, rekla je M.K.
U posljednjih nekoliko godina, u Crnoj Gori je bilo nekoliko slučajeva maltretiranja maloljetnika (za koje je javnost znala), ali, po pisanju BIRN-a, do jula 2022. godine policiji je prijavljen samo jedan slučaj zlostavljanja putem TikToka, koji se odnosi na mladića koji je koristeći tajno napravljene fotografije, snimke i videe, zlostavljao maloljetnicu preko lažnih profila na ovoj platformi.
Jednu od najpopularnijih društvenih mreža, TikTok, je u prvih pet godina postojanja instaliralo skoro 3 milijarde ljudi. Koliko je popularna govori i podatak da je za isti broj „skidanja“ Instagramu i Facebooku bilo potrebno skoro duplo više vremena.
Međutim, velika popularnost znači i veliki uticaj, što sa sobom nosi i određene rizike – od nezdravih i opasnih izazova, uznemiravanja, lažnog predstavljanja, uhođenja, do govora mržnje. Rizik postaje time veći uzimajući u obzir podatak da najbrojnija skupina korisnika TikToka, njih 25 odsto, imaju između 10 i 19 godina.
Kristina Mihailović, iz Udruženja roditelja, smatra da nema efekta od prijave, jer „kada se nešto desi prebacuju priču na roditelje i drže lekcije što bi trebalo da se uradi da se prevenira ili kako da se gradi odnos sa djetetom, da bi znalo kako da se ponaša, kako da razgovara sa roditeljima o tome i slično.“
Iako, kaže, da su u pravu, smatra da kada dođe do zloupotrebe ili problema, nema vajde od ovakve reakcije.
„Tada treba da se djeluje i zaustavi haos koji djetetu i porodici pravi pakao od života. Niti imaju mehanizme niti imaju ljude koji se time mogu adekvatno baviti“, rekla je Kristina Mihailović.
Ona smatra da je govor mržnje vrlo teško zaobići i da jedino što može da se uradi jeste da se ne poklanja pažnja takvim sadržajima, što je, kako kaže, vrlo teško, posebno kad su djeca u pitanju.
„Kada kažem poklanja pažnja mislim na to da se takvi sadržaji prate. TikTok možda najviše, ali i ostale mreže funkcionišu po algoritmu koji vam prikazuje ono što gledate i na šta se zaustavljate I čim primijeti da ste se na nešto zadržali nudi vam stalno takve sadržaje. E to je problem“, navela je Mihailović.
Ona kaže da je nerealno očekivati da će se uspostaviti neki sistem blokade koji će onemogućiti algoritam da radi na ovaj način jer „takvi sadržaji imaju najviše klikova, likeova pa time i reacha, a manje se misli na posljedice i negativne efekte“.
Navodi Francusku kao primjer dobre prakse, koja je zabranila djeci pristup društvenim mrežama bez saglasnosti roditelja, ali upozorava da roditelji po tom pitanju nijesu dovoljno osviješćenmi i da upravo oni i gledaju i komentarišu takve sadržaje i to na način da promovišu mržnju i netoleraciju.
„Mnoge zemlje su prepoznale da imaju taj problem, ali mnoge zemlje nijesu samo to konstatovale nego su njihovi predstvanici institucija i nevladinih organizacija i svih koji su mogli da doprinesu, sjeli i osmislili kampanju i korake kako da utiču na svijest djece i roditelja. Kod nas to zavisi od volje i želje pojedinca“, rekla je Kristina Mihailović.
Pomenula je plan da se u saradnji sa Upravom policije i Ministarstvom prosvjete radi na ovom problemu, ali se promijenilo rukovodstvo policije i „to više niko ni ne pominje“.
Katarina Jonev, stručnjakinja za bezbjednost djece na internetu, smatra da su slobode ponašanja na ovoj društvenoj mreži prešle sve granice. Ona naglašava još jedan problem koji je vezan za algoritam ove platforme, a to je da TikTok rijetko briše i sankcioniše snimke koji su neprimjereni.
„Oni se u velikoj mjeri oslanjaju na nas korisnike. Oni poštuju slobodu mišljenja i izražavanja na društvenim mrežama, i ne žele da se bave cenzurom (ne računam kinesku verziju). Dakle, oni se oslanjaju na nas korisnike da prijavimo sadržaj koji je neadekvatan“, rekla je Jonev.
Međutim, kako navodi, „nije dovoljno da jedan sadržaj prijavi petoro ljudi, nego da bi algoritam registrovao da nešto nije kako treba, neki video klip treba da prijavi 5000 ljudi i tek tada će se uzeti u razmatranje, posredstvom vještačke inteligencije, šta je to što u tom videoklipu budi nemir u korisnicima, pa da tek onda nakon nekoliko dana, revidiranjem sadržaja, bude odlučeno da li će biti sklonjen ili ne“.
Ona kaže da joj se puno roditelja i djece žalilo na sveprisutnost govora mržnje na društvenim mrežama, uključujući TikTok.
„Djeca su, nažalost, prihvatila kao normalnu situaciju da ih neko vrijeđa, da im ostavlja ružne komentare, da im skrinšotuje fotografije, da ih uznemirava“, kaže Joneva komentarišući visok stepen raširenosti digitalnog nasilja.
Zato, kada dođe do stvaranja sadržaja na ovoj platformi, Joneva preporučuje da se pravi „sadržaj koji je kreativan, koji ima edukativan karakter, koji promoviše lijepe vrijednosti i tradiciju, koji podiže svijest o nekim ekološkim pitanjima, da se pokreću humanitarne akcije“.
Ona upozorava da ne možemo da se uzdamo ni u jednu društvenu mrežu, ili tehnološku kompaniju „iz razloga što su svima njima puna usta floskula o bezbjednosti djece, da je njima jako stalo do toga da djeca budu sigurna i bezbjedna na njihovim platformama“. Ona navodi da u stvarnom životu to ne izgleda tako.
Ona naglašava da je potrebno da roditelji provjeravaju s vremena na vrijeme koje to sadržaje dijete prati, pogotovo ako nisu uspostavili sistem komunikacije sa njihovim djetetom.
„Veliki broj roditelja smatra da ako provjerava sadržaj koji dijete objavljuje ili prati, da je to neki vid špijuniranja i veoma se protive takvoj aktivnosti. Međutim, to ne treba da se smatra kao negativna aktivnost, pogotovo kada su u pitanju djeca u nižim razredima osnovnih škola“, objašnjava Joneva.
Ivana Vukšić, psihologinja, kaže da, kada su djeca korisnici platforme TikTok ili pokazuju želju za tim, zadatak roditelja je da bude upućen u sadržaje koje dijete prati.
„Uprkos tome što ne dijeli isto mišljenje sa djetetom, poželjno je da pokaže interesovanje za njih. Otvorenost za razgovor, aktivno slušanje djeteta i postavljanje pitanja o pogledanom sadržaju, je blagotvorno za odnos između roditelja i djeteta“, rekla je Ivana Vukšić.
Ona navodi da roditelji mogu povesti razgovor o nekom izazovu sa TikToka za koji su čuli ranije, pitati dijete šta misli o tome, koje su dobre strane, koje loše, da li nešto može da se nauči iz tog postupka.
„Ukoliko dijete doživi neprijatnost, lakše će je prihvatiti kada zna da ima kome da se povjeri i da će naići na razumijevanje“, objašnjava Vukšić.
Ona savjetuje da, kada se dijete povjeri roditelju da je doživjelo neprijatno iskustvo na TikTok-u, prvi korak koji roditelj može da preduzme je da sasluša do kraja, uzdržavajući se od burnih reakcija.
„Sledeći je da pomogne djetetu da prepozna kako se osjeća. Djeca se najčešće osjećaju povrijeđeno, tužno, razočarano, bespomoćno, ali sami teško uspijevaju da prepoznaju sva ta osjećanja i ispolje ih na adekvatan način. Kada su emocije prepoznate i prihvaćene, može se sa djetetom razgovarati o mogućem rješenju problema“, rekla je Vukšić.
Ona zaključuje da, umjesto da donosimo radikalne odluke poput zabrane posjećivanja te platforme, ukidanju profila, „miran razgovor, usmjeren na pitanja šta možemo da uradimo sad i u narednim sličnim situacijama, može biti mnogo djelotvornije“.
Stručnjaci su saglasni da rješenje problema nije ukidanje TikToka za djecu, jer se takva ograničenja mogu lako zloupotrijebiti, već učenje maloljetnika kako pravilno koristiti aplikaciju.
Ovaj tekst je urađen uz podršku Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija.
IZVOR: www.citajizmedjuredova.me