IMPERATORI, UREDNICI I PARAZITI
Kandidati su se prijavili, Izborna komisija ih je verificirala, počinje kampanja za predsjedničke izbore u Crnoj Gori. Kandidati će se obećanjima boriti za glasače, mnogi mediji će se, nažalost, svrstavati. Uzeće maha i prljava kampanja. Nekoliko metoda, prepoznatljivih iz prethodnih izbornih ciklusa, ne samo u Crnoj Gori, će se pri tom koristiti.
Pridjevi su oni koji “boje” tekstove. Pridjevi su možda lijepe riječi ali nisu prijatelji profesionalnog novinarstva, etnički pridjevi su njegov neprijatelj. Tamo gdje je prekomjerna upotreba pridjeva uglavnom nema činjenica. S tim, ruku pod ruku idu epiteti. “Bogdanović održao čas iz poltronstva: Milo donosi najteže odluke”, naslov je jednog portala odmah nakon kandidature Mila Đukanovića. Jedino što je generalni sekretar Aleksandar Bogdanović rekao jeste stav da je sadašnji predsjednik najbolji kandidat. Ako je on poltron da li su onda po istom kriteriju poltroni i oni iz svih ostalih partija koji, također, po njihovom mišljenju, biraju najsposobnije kandidate?
Mediji i glasači bi trebali prepoznati da etikete nisu samo jezičke bravure nego metodologija sukoba, podjela. Uz bok im ide vrijeđanje koje nije tek nepristojnost nego metod kojom se korisnici medija tjeraju da se opredjeljuju, to je bitka za one naivne u javnosti koji će etiketu prihvatiti. Koju god etiketu izmislite ona je već u vokabularu stranaka. Vrijedjanje i etiketiranje nije karakteristika samo za ove prostore. U kampanji za predsjednika SAD 2016-e godine, tada kandidat, Donald Trump, je otvoreno nazivao protivkandidata, Hillary Clinton, “pokvarena” (“crooked Hillary”). Kako je uprkos takvom ponašanju pobijedio na izborima, Trump je nastavio takvo ponašanje i kao predsjednik. Tako, naziva bivšeg potpredsjednika SAD, Joe Bidena, “lijenčinom” i “spavajućim”, a prvu damu Kongresa SAD, Nensy Pelosi naziva “histeričnom”, kaže da je luda i da joj ispadaju zubi!?
Ako snaga profesionalnog i neovisnog medija prevazilazi prag trpeljivosti autoritarnog režima tada on pristupa radikalnim potezima. Kablovska mreža pod kontrolom vođe jednostavno prestane emitirati signal! Ili organizira se pad internet stranice koja je blokirana. Početkom januara 2020-e godine web stranica televizije N1 u Srbiji se suočila sa hakerskim napadima, stranica nije zbog toga bila dostupna čitaocima. Nekoliko hiljada povezanih računara iz Kine i Nigerije su istovremeno slali oko 300.000 zahjeva po sekundi na stranicu što server N1 nije mogao podnijeti, pa je bio blokiran. Mora da u Nigeriji i Kini ima mnogo poristalica televizije N1!
Lažne vijesti su odavno već poznata metoda ubjeđivanja glasača. One postižu najveći efekat kad se saopštavaju u programima uživo, kad medij nema vremena da provjeri vijest. Zato bi novinar i medij morali biti spremni na takvu mogućnost. Ili time što će novinar odmah reagirati upozorenjem da se saopštavaju neprovjerene vijesti, ili time što će novinarski tim u pozadini imati zadatak da prati program i odmah reagira provjeravajući, i potom pružiti voditelju intervjua informaciju da je saopšti korisnicima tog medija. Neki profesionalni portali koji prate govore to nazivaju «anotated coverage» (komentirano izvještavanje). Naime, dok političar govori, novinari to korektno prenesu, ali timovi odmah reagiraju na netačnosti u govoru objavljujući ih. Uostalom, političari dolaze na intervjue spremni, znaju šta žele reći, dok to novinar ne zna i lako može upasti u zamku da on i njegov medij budu zloupotrebljeni.
Jedna od omiljenih tema manipulacije je zloupotreba istorije time što se nešto prećutkuje ili time što se nešto naglašava. Jedan je novinar iz Sjedinjenih Američkih Država, nakon izvještavanja o našim ratovima napisao da na Balkanu svi gledaju isti historijski film, ali su svi ušli u kino u različito vrijeme!
Već 40 godina se na ovim prostorima tumačenja istorije namjerno miješa sa pripadnošću naciji i vjeri. Mora se priznati – uspješno. “Mi smo deca neba” poručuju svećenici na liturgiji Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori prije nekoloiko dana. “Da li će Bošnjaci OPET podržati vlastite mučitelje i progonitelje” stojalo je tako u naslovu portala IN4S.me. Nacionalna pitanja i vjerska pripadnost su u modernom demokratskom svijetu nešto marginalno, a ovdje su nešto prioritetno. S druge strane ono što je u svijetu prioritetno poput obrazovanja, zdravstva, socijalne zaštite, ekonomski razvoja je ovdje marginalno. I zato je na Balkanu sve više praznik stomaka i usijanih glava. Oni koji ne pristaju ni na jedno ni na drugo idu preko granice.
Uporedo sa tim pristupom slijedi i upotreba množine u medijima, izjednačavanje stranke ili vođe sa narodom. Mediji forsiraju glasača da bude tek pripadnik jedne mase, i tako se spušta sve niže na ljestvici kredibiliteta. Onaj ko se tome opire, ko ostaje pojedinac, nije patriota, postaje izdajica! Ali, i kriteriji patriotizma se mijenjaju, vođa traži sve više jer ima argumenata sve manje. Nema ništa lakše u autoritarnom režimu nego dati otkaz novinaru koji je vjerno služio vođi. Njega će zamjeniti neko drugi i taj drugi se neće saginjati iz početka nego će početi od one nizine iz koje je njegov prethodnik otišao jer nije bio dovoljno “patriota”. Kad medij shvati da se više nema gdje saginjati – kasno je.
Demokratija se oslanja na pojedinca, ne na naciju, vjeru ili bilo kakvu masu. Medij, kad pristaje na takvu upotrebu množine, podržava autoritaran režim. Američki senator Roscoe Conkling je još davne 1877 godine izjavio da “postoje tri kategorije ljudi koji uvijek kažu ‘mi’ umjesto ‘ja’, to su imperatori, urednici i paraziti.”
Svaka medij koji pristaje na to se ne može uspješno opravdati da «nije moglo drugačije». U svojim dnevnicima 1989-1995, Milovan Đilas, govoreći o vremenu kad se zlo stvaralo u medijima i društvu Srbije u tim godinama piše da “oni koji se ne opiru zlu možda zaslužuju da žive, ali ne zaslužuju da budu slobodni.”
Ovaj tekst je urađen uz finansijsku podršku Nacionalne zadužbine za demokratiju. Sadržaj je isključivo odgovornost autora i izdavača Instituta za medije Crne Gore i nužno ne odražava stavove donatora.