Kako se boriti protiv dezinformacija?
Da li i u kojoj formi borba protiv dezinformacija treba da se nađu u medijskim zakonima i je li dovoljna samoregulacija, pitanje je koje dijeli stručnu javnost.
Javna rasprava o setu medijskih zakona (Zakon o medijima, Zakon o audiovizuelnim medijskim uslugama i Zakona o javnom medijskom servisu RTCG) završena je 18. decembra prošle godine, a programska direktorica Centra za demokratsku tranziciju (CDT) Milica Kovačević kaže da se “izbjeglo i samo pominjanje dezinformacija, makar na nivou dispozicije, kako utvrđivanja pravila ponašanja, to jest, jasnog saopštavanja kroz pravnu normu da neko ponašanje nije prihvatljivo“ .
„Zakon uopšte ne konstatuje društvene medije i ogromni problem širenja dezinformacija upravo ovim kanalima. Veliki dio promocije pozitivnih rješenja u medijskim zakonima odnosio se na povećanje sredstava za medije kroz Fond za medijski pluralizam. Međutim, CDT je zajedno sa Društvom profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG), još u martu, u toku javne rasprave o Medijskoj strategiji, predložio planiranje podrške samim medijima za borbu protiv dezinformacija, kroz poseban fond“, podsjeća Kovačević.
Ona vjeruje da je „novinarstvo djelatnost u javnom interesu i da zbog toga treba da dobije podršku iz javnih izvora“. Borba protiv dezinformacija, kaže, ne može se voditi bez novinara i medija.
Neđeljko Rudović, generalni direktor Direktorata za medije u Ministarstvu kulture i medija, međutim, objašnjava kako je, Nacrtom novog Zakon o medijima, između ostalog, predviđeno da medij, koji nije prihvatio samoregulaciju, ne može pristupiti sredstvima iz Fonda za medijski pluralizam.
„Širenje dezinformacija, koje izazivaju uznemirenje javnosti, je krivično djelo. Drugo, samoregulacija, odnosno, ukazivanje na one koji gaze Kodeks novinara, je jedan od najvažnijih mehanizama koji nažalost kod nas ne funkcioniše u dovoljnoj mjeri“, kaže generalni direktor Direktorata za medije.
U Nacrtu Medijske strategije definisano je ojačavanje mehanizama za borbu protiv govora mržnje, onlajn uzmeiravanja i dezinformacija, pa je predivđeno formiranje Mreže za borbu protiv lažnih vijesti i govora mržnje. Mreža bi, kako se navodi, sarađivala sa sa EDMO ( European Digital Media Observatory) imala bi ulogu institucije koja priprema i predlaže konkretne mjere za borbu protiv govora mržnje, onlajn nasilja i dezinformacija. Zadatak mreže će kako je planirano biti „evidentiranje slučajeve govora mržnje, onlajn nasilja i dezinformacija, kao i vođenje baze podataka o tome iz kojih izvora se najčešće i u kontinuitetu širi govor mržnje i dezinformacije, kako i vođenje SOS linije za pomoć žrtvama onlajn nasilja i govora mržnje”.
Jedna od mjera u nacrt Medijske strategije je i uspostavljanje saradnje sa globalnim internetskim kompanijama „radi smanjenja dosega lažnih vijesti i govora mržnje“. Predviđena je i „analiza potrebe za izmjenom zakonskog okvira u cilju sankcionisanja širenja dezinformacija”.
Najbolja evropska praksa ukazuje na to da se sa ovim problemom nije moguće boriti samo represijom ili regulacijom, konstatovano je u tom dokumentu. Neophodan je, ocjenjuju “minimum konsenzusa u novinarskoj zajednici kako bi se dao kredibilan odgovor i diferencijacija između medija i fabrika laži i mržnje, između novinarstva u javnom interesu i propagandista i dezinformatora”.
Istraživanja Institita za medije pokazuju da se govor mržnje, dezinformacije i propaganda kreiraju i plasiraju posredstvom medija koji posluju u zemljama regiona, a čitani su u Crnoj Gori, dok njihov sadržaj prenose pojedini onlajn mediji u Crnoj Gori i tako doprinose širokoj rasprostranjenosti neprofesionalnih objava. Dezinformacije se prenose i putem pojedinih desno orijentisanih onlajn medija u Crnoj Gori, kao i putem stranica na društvenim mrežama.
I analiza koju objavljuje DFC, a čiji je autor Vuk Maraš, ukazuje na veliku izloženost medijima iz regiona, što predstavlja i veliku opasnost od širenja dezinformacija, govora mržnje i drugih negativnih pojava. Posebno jak uticaj, ponovo, igraju mediji iz Srbije. Po nalazima analize koja je rađena za potrebe Odbora za vanjske poslove Evropskog parlamenta (Greene, et al, 2021, str. 27.), veliki broj medijskih narativa iz Srbije, tačnih i onih koji to nisu, nalazi put do javnog diskursa Crne Gore.
Rezultati analiza platforma za provjeru činjenica Raskrinkavanje, takođe govore da su onlajn mediji i društvene mreže najčešći izvor dezinformacija i lažnih vijesti.
Po podacima iz istraživanja Medijskog savjeta za samoregulaciju, u Crnoj Gori je na početku 2022. godine broj korisnika Facebook-a bio 92% od ukupnog broja stanovnika ili preko 577 hiljada, dok su ostale mreže bilježile značajno manju popularnost.
Kako kaže programaska direktorka CDT –a Milica Kovačević, šteta od dezinformacija je već uveliko vidiljiva u Crnoj Gori.
„Imamo već potpuno jasne primjere gdje se može dokazati nastala šteta. Strahovita antivakserska kampanja, koja traje godinama, a posebno je bila izražena u vrijeme pandemije, dovela je do pada povjerenja u vakcine i niskog obuhvata imunizacije. I tu se ne radi samo o vakcini protiv COVID-19, nego i o obaveznim vakcinama koje decenijama spašavaju živote i zdravlje ljudi. Svi bismo morali biti jako zabrinuti zbog posljedica koje će ovo imati“, upozorava Kovačević.
Kada su u pitanju političke dezinformacije, objašnjava ona, šteta ne može tako egzaktno da se mjeri „jer interpretacija podataka uvijek ima makar dio ideološke obojenosti“. Već se kroz istraživanja javnog mnjenja, podsjeća, mogu vidjeti obrisi promjene stavova građana u pravcu podrške za autoritarne prakse ili makar “neliberalne demokratije”, rast netolerancije i diskriminacije, radikalizaciju i odustajanje od postizanja konsenzusa.
„Zbog izostanka koordiniranog i aktivnog odgovora, nepostojanja strateškog, zakonodavnog i institucionalnog okvira i svođenja borbe protiv dezinformacija na nekoliko civilnih inicijativa, taj problem je ozbiljno narastao i ugrožava društvo. U ovom regionu, s kojim dijelimo jezik pa time i (dez)informacioni prostor, uspostavljena je razgranata i dobro organizovana struktura za širenje dezinformacija i podrivanje demokratskih vrijednosti i stabilnosti društva“, ocjenjuje Kovačević.
Među dezinformacionim kampanjama koje ona ubraja u posebno opasne su one koje su usmjerene na destabilizaciju društva. To se ogleda, objašnjava Kovačević, kroz polarizaciju društvene scene i radikalizaciju grupa i pojedinaca dezinformacijama koje produbljuju etničke i vjerske podjele i strahove.
Neđeljko Rudović iz Vladinog Direktorata tvrdi da je od izuzetne važnosti biti svjestan velike opasnosti od posljedica koje mogu izazavati dezinformacije i govor mržnje koji ide paralelno sa njima. Podsjeća nekoliko upečatljivih skorašnjih slučajeva, kada je lažnim vijestima, kako kaže, bila uzmemirena crnogorska javnost. U te primjere on ubraja lažnu vijest, objavljenu na jednom portalu, da će specijalne jedinice kosovske policije biti na raspolaganju crnogorskim vlastima tokom litija 2020. godine. Drugi događaj je, kaže on, kada je Javni servis objavio da su demonstranti na Belvederu pucali na policiju.
„Svi mi dobro pamtimo kako je tada uzavrela atmosfera u momentu i kakve su sve posljedice mogle biti zbog takve dezinformacije. Ono što mi malo stariji dobro pamtimo je šta je bila lažna vijest, koja je pripremila teren za veliku bruku Crne Gore, koja se desila u oktobru 1991. godine, kada je napadnut Dubrovnik. Neposredno prije toga, sa svih tadašnjih televizija, radio stanica i novina širena je dezinformacija da su „ustaše krenule na Herceg Novi“. Ima još primjera lažnih vijesti, koje su bile priprema javnog mnjenja i „opravdanje“ za rat u bivšoj Jugoslaviji. Mislim da svi moramo imati na umu da je taj rat počeo širenjem dezinformacija. Tako se proizvodila podrška građana za horor koji je uslijedio“ podsjeća Rudović.
Rudović tvrdi da je Medijskom strategijom predviđen niz dugoročnih mjera, a najvažnjia je, kaže, osnaživanje medijske pismenosti i uvođenje tog predmeta u sve škole, a ne samo u gimnazije. Prema njegovim riječima to je, dugoročno, najbolji i neizostavni dio strateškog pristupa borbe protiv dezinformacija i govora mržnje.
„Kad je riječ o medijskoj pismenosti, najviše smo se oslonili na kolege iz Instituta za medije, koji su nosioci te priče u dijelu koji se odnosi na civilno društvo. Naši đaci od malih nogu treba da prepoznaju i razumiju kad neko pokušava da se poigrava njima, da ih vara i manipuliše i na taj način ostvaruje ciljeve koji su vezani sa sticanje, jačanje ili očuvanje moći. Istina je da trenutno nemamo dovoljno kadra za tu vrstu edukacije, ali moramo ga stvoriti“, kaže Rudović.
I Evropska unija, posebno posljednjih nekoliko godina pokušava da se izbori sa dezinformacijam
Zato stručnjaci preporučuju Crnoj Gori, da iako nije članica EU, primijeni Akt o digitalnim uslugama i Akt o digitalnim tržištima. Aktom o digitalnim uslugama, platforme poput Facebooka, Googla i Amazona će biti primorane da se bolje pozabave nezakonitim i štetnim sadržajem, da bolje zaštite korisnike i njihova temeljna prava, ali i da učine transparentnim svoje prakse moderiranja i algoritme koji se koriste za preporučivanje sadržaja. Akt od digitalnim tržištima pak ima ima za cilj da kontroliše uticaj najvećih digitalnih kompanija da obezbijede jednake tržišne uslove i da spriječi zloupotrebu dominantnog položaja. Tehnološki džinovi tako više neće moći da rangiraju svoje proizvode ili usluge iznad proizvoda i usluga drugih učesnika na tržištu
Ovaj tekst je urađen uz finansijsku podršku Nacionalne zadužbine za demokratiju. Sadržaj je isključivo odgovornost autora i izdavača Instituta za medije Crne Gore i nužno ne odražava stavove donatora.