Govor mržnje obavijen tišinom
Tišina. To je ukratko odgovor najvećeg broja političkih partija na pitanja o partijskoj i pojedinačnoj odgovornosti funkcionera i članova partije, za svaki vid komunikacije u javnom prostoru u kojem se mogu prepoznati elementi govora mržnje.
Protiv bivšeg poslanika i predsjednika Pokreta za promjene (PzP) Nebojše Medojevića nedavno je podnijeta krivična prijava jer je na Tviteru objavio izmijenjenu privatnu fotografiju bivšeg državnog sekretara u Ministarstvu finansija i socijalnog staranja Janka Odovića, i neprimjereni komentar u kojem je aludirao na njegovo seksualno opredjeljenje.
Medojevićev partijski kolega Nikola Bajčetić ranije je na Tviteru takođe uputio teške uvrede LGBT osobama. I iz Demokratskog fronta (DF), političke koalicije čiji je dio i PzP, upućivali su slične poruke na račun LGBTIQ populacije.
“Vijesti” neće objavljivati sadržinu poruka kako ne bi uticali na njihovo širenje.
“Ovo je najava biološkog rata protiv našeg naroda i protiv pravoslavne vjere”, poručivala je iz skupštinskih klupa poslanica DF-a Jelena Božović 2019. godine, tokom diskusije o Zakonu o socijalnoj i dječjoj zaštiti, jer im je zasmetala formulacija da porodicu, između ostalog, čine i “partneri u zajednici života lica istog pola i djeca koju partneri izdržavaju u skladu sa zakonom kojim se uređuje životno partnerstvo lica istog pola”.
Njen partijski kolega Jovan Vučurović, predsjednik skupštinskog Odbora za ljudska prava, tada je govorio da je u pitanju “udar na svetinje, u ovom slučaju na porodicu”.
Jedan funkcioner DF-a preko Tvitera je u novembru 2021. uputio uvrede na račun poslanice Draginje Vuksanović Stanković (SDP), postavljajući njenu fotografiju nakon što je primila treću dozu vakcine protiv kovida-19, uz riječi: “D. primila vakcinu, da i nju nešto ubode”.
Zaštitnik za ljudska prava i slobode tada je saopštenjem javno osudio diskriminatorne i krajnje uvredljive seksističke izjave upućene poslanici, ističući činjenicu da su žene na javnim funkcijama u Crnoj Gori već duže, najčešće u onlajn prostoru, meta brutalnih napada, i žrtve su rodnih stereotipa, predrasuda i različitih mizoginih diskreditacija.
Advokat V. V. i profesor R. Č. obratili su se Ombudsmanu pritužbom na javno izlaganje Vuksanović Stanković, koja je na skupštinskoj sjednici 25. decembra 2020. izjavila:
“Znate li na šta sam najviše ponosna u svom odrastanju od rođenja do danas… što me moja majka, izvorna, pravoslavna Srpkinja, iz Užičke Požege, ne posrbica nego izvorna, pravoslavna Srpkinja…”, tvrdeći da širi netrpeljivost i diskriminatorne stavove prema pripadnicima srpske nacionalnosti.
Zaštitnik je 16. decembra 2021. donio mišljenje prilikom čega se nije bavio porijeklom i značenjem termina “posrbica”, već je stava da ukoliko taj termin vrijeđa pojedinca ili grupu lica – smatra da se radi o neprihvatljivom korišćenju tog termina, ali da se ne radi o govoru mržnje, jer nedostaje element širenja mržnje, nasilja i diskriminacije.
Zaštitnik je tada konstatovano da se često u Skupštini, u kontekstu različitih debata od opšteg interesa, upotrebljavaju i pežorativni termini kao što su: “milogorci”, “litijaši”, “sekta, a ne crkva”, “lopovi”, “kriminalci”, “teroristi”, kao i drugi uvredljivi termini i riječi koje šokiraju, uznemiravaju, pa i vrijeđaju, ali da Evropski sud za ljudska prava “dozvoljava takav oštar diskurs u političkom okruženju”.
Zaštitniku je nedavno prijavljen istup Sava Nikovića, odbornika Demokrata u Skupštini opštine Herceg Novi, koji je na jednom zasijedanju rekao da “vrlo bahati smećari romske nacionalnosti” ne rade dobro svoj posao. Niković se izvinio za svoje komentare, navodeći da nije targetirao pripadnike romske i egipćanske populacije, nego komunalne radnike.
Tadašnji i aktuelni predsjednik Crne Gore Milo Đukanović (DPS) 2018. godine vidio je fašizam u dijelu medija i NVO sektora.
“Opasno je pravljenje kompromisa sa ‘Vijestima’ jer oni reketiraju. To su opasni centri maskirani u medije, čije su metode fašističke”, kazao je lider DPS-a tada gostujući u emisiji “Živa istina”.
Za fašizam medije je optuživao je premijer Dritan Abazović (URA).
“Mediji koji imaju fašističku notu, kojima od prvog dana smeta to što sam pripadnik manjinskog naroda i koji pokušavaju na svaki način da uruše imidž Crne Gore”, kazao je on u Skupštini 19. avgusta.
Takvom retorikom, kako su potom saopštili iz Akcije za ljudska prava (HRA), ugrožava se sloboda medija i nastavlja praksa koja je karakterisala višedecenijsku vlast DPS-a.
Da li se u partiji smatraju odgovornima za sporni i eventualni govor mržnje koji bi uputio njihov partijski kolega, da li smatraju da se takvo ponašanje političara reflektuje na ponašanje građana, da li i kako rješavaju takve slučajeve, da li su i šta preduzimali ako je prema njihovoj partiji ili kolegama upućen govor koji se može okarakterisati kao govor mržnje, te šta bi bila adekvatna kazna za slično ponašanje pojedinaca iz političkih partija, institucija i uopšte javnih službi, na ta pitanja iz većine političkih partija nisu odgovorili.
Odgovor nije stigao od Demokratske partije socijalista, DF-a, Demokratske Crne Gore, GP URA, Socijaldemokrata, Socijaldemokratske partije, Albanske alternative, Hrvatske građanske inicijative, Radničke partije, Prave Crne Gore.
Odgovore na pitanja jedino su uputili Liberalna partija (LP) i Bošnjačka stranka (BS).
“Partija ne može kontrolisati ono što radi svako njen član, pa prema tome ne može biti ni odgovorna za svaki komentar bilo kojeg člana. O odgovornosti se može govoriti u dijelu onoga što komentarišu visoki funkcioneri partije, članovi najviših organa, te u tom dijelu svakako da partija vodi računa”, rekao je portparol LP Amar Borančić.
U LP nemaju dilemu da se ponašanje političara reflektuje na ponašanje građana.
“LP posebno vodi računa da uvijek plasira jasne, argumentovanje i umjerene poruke koje vode ka dijalogu i ukazuju na pojave mržnje i nasilja u društvu. Uvijek jasno osuđujemo svaku takvu pojavu”, rekao je on.
Kaže i da u LP, kada su u pitanju najviši funkcioneri partije, nisu imali slučaju da neko od njih plasira govor koji se karakteriše kao govor mržnje, a da o eventualnim pritužbama na njihovo ponašanje odlučuje Vijeće časti partije.
Borančić dodaje i da su mnogo puta registrovali govor mržnje koji je usmjeren prema LP i njenim funkcionerima.
“Naročito na društvenim mrežama ili na portalima, koje su bile nerijetko agresivne, prijetnje nasiljem i slično. O tome smo povremeno obavještavali javnost, međutim nismo preuzimali nikakve zakonske mjere, a vjerujemo da je potrebno tu oblast dodatno zakonski urediti”, kazao je on.
Iz BS su kazali da je svaki javni nastup funkcionera te partije “apsolutno lišen bilo kakvog oblika govora mržnje”.
“Mi smo partija koja baštini ideje pomirenja, suživota, multikulturalnosti. S druge strane, crnogorska javnost je u prethodnom periodu bila svjedok da smo od nekih političkih struktura i političara imali skoro pa direktne poruke govora mržnje prema manjinskim narodima. To je nešto što zabrinjava, ali nažalost, ponavlja se. U tom dijelu, nije dovoljna samo reakcija predstavnika manjinskih naroda. Naprotiv, potrebna je reakcija cjelokupnog društva. Mislim da moramo težiti tome da takvi incidenti budu kažnjavani od strane birača na prvim sljedećim izborima”, rekao je portparol te partije Adel Omeragić.
Damir Nikočević iz Centra za građansko obrazovanje (CGO) ističe je da je uticaj političara na javnu sferu u Crnoj Gori ogroman.
“I to je nešto što naše društvo decenijama karakteriše, samo se u jednom dijelu mijenjaju akteri. Ono što rade političari ima svoju transmisiju i na građane. Duboka podijeljenost, visoka politizacija svih društvenih procesa je uticala i na dio građana i na način ispoljavanja njihovih stavova u javnom prostoru. To se posebno odnosi na onaj dio javnosti koji ima niži stepen javne odgovornosti i medijske pismenosti, i koji su podložniji političkim i medijskim manipulacijama”, rekao je on.
Kazao je i da postojeći zakonski okvir jeste solidan okvir za borbu protiv govora mržnje, da u nekim segmentima postoji prostor za unaprjeđenja u pravcu preciziranja, jer crnogorsko društvo, kako je rekao, spada u ona u kojima, u nedostatku demokratske svijesti i razumijevanja granica, sve treba detaljno normirati.
Takođe, kako dodaje, postoje i dokumenti koji za različite kategorije daju i smjernice koje se odnose na profesionalnu etiku, ali su oni potpuno marginalizovani.
“Čini se da postoji i dosta visok stepen saglasnosti među političarima različitih profilacija da je u izbornoj kampanji sve dozvoljeno, a mi, nažalost, živimo u društvu koje maltene svake godine ima neke izbore, pa to doprinosi i osjećaju trajuće kampanje, uz sve negativne aspekte koji ih prate. Vjerujem da bi dosljednja i efikasna primjena zakona ipak uticala na smanjenje neprimjerenog govora i govora mržnje u javnom prostoru. Naravno, bez obzira na bilo kakve kazne u prekršajnom ili krivičnom postupku, najefikasnije po političare bi bilo otkazivanje povjerenja građana na izborima zbog takvih ponašanja”, rekao je on.
U odgovoru na pitanje kako da se mediji ophode prema onome što je govor mržnje – da li ga prenijeti i na koji način, Nikočević je podsjetio na član 36 Zakona o medijima, kojim se zabranjuje objavljivanje informacija koje podstiču govor mržnje.
“Istovremeno, razumljivo je da mediji, u interesu javnosti objave informaciju ukoliko političar ili politička partija koriste govor mržnje ne bi li se na taj način prevenirala takva pojava u budućnosti i napravio pritisak na nosioce važnih funkcija da se u javnom prostoru ponašaju odgovorno i etično. Naravno, pri prenošenju takvih izjava, medij se mora jasno ograditi i ukazati da to jeste govor mržnje i da je to zakonom kažnjivo. I to je onaj izbori koji medij pravi, odnosno da li će biti ozbiljan, profesionalan medij ili će biti bliže onom što najčešće opisujemo kao tabloidno ili žuto novinarstvo”, kazao je on.
Mediji da bolje kontrolišu naloge na društvenim mrežama
U polugodišnjem monitoringu sadržaja u onlajn medijima, koji je objavljen tokom ljeta, Institut za medije, pored ostalog, naveo je da u uredničkom sadržaju etabliranih medija nema primjera uvreda, zapaljivog govora i govora mržnje, da elemenata tog neprihvatljivog sadržaja može biti u naslovima i tekstovima desno orijentisanog portala In4S.
Navodi se i da u izvještavanju o spornom govoru često nedostaje objašnjenje šireg konteksta izrečenog, jasna i nedvosmislena urednička distanca i ograda od spornog govora. Monitoring je pokazao je i da etablirani mediji postepeno unapređuju moderaciju komentara, ali da je i zabrinjavajuće prisustvo spornog govora u komentarima i dalje primjetno.
Poseban izazov, kako piše, predstavljaju nalozi medija na društvenim mrežama na kojima se dodatno šire teške uvrede, psovke i govor mržnje.
Iz Instituta za medije dali su i preporuku za medije, prema kojoj bi mediji trebali da razmotre mogućnost da preuzimaju odgovornost za urednički sadržaj na svojim nalozima na društvenim mrežama i da internim pravilima propišu procedure za sprečavanje širenja uvredljivog govora i govora mržnje.
“Takva praksa nije nepoznata u profesionalnim i etabliranim medijima u regionu i u Evropi”, piše u preporukama.
Ovaj članak je urađen u okviru projekta “Dijagnoza i terapija slobode izražavanja, govora mržnje i etničkih tenzija”, koji Institut za medije Crne Gore organizuje u saradnji sa Centrom za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) i UL info uz podršku Evropske unije kroz Evropski instrument za demokratiju i ljudska prava (EIDHR) i kofinansiranje od strane Ministarstva javne uprave digitalnog društva i medija.
Sadržaj je isključivo odgovornost autorke i izdavača Instituta za medije Crne Gore i nužno ne odražava stavove donatora.