Piše: Mirela Zogović, novinarka

Javni funkcioneri, bez obzira na to iz koje političke partije dolaze, trebalo bi da odgovaraju na pitanja i budu dostupni svim novinarima. Ono što bi trebalo da bude pravilo, u Crnoj Gori odavno ne važi.

Političari iz pojedinih partija odbijaju da daju izjave ili gostuju u emisijama pojedinih medija a nerijetko se dešava da njihove novinare ignorišu ili ne žele da im daju odgovor čak i kada sami sazovu konferenciju za medije. Samo zato što im se ne svidja uredjivačka politika nekog medija. Dešava se da, maltene, novinari nezvanično dobiju odgovor- tebe cijenim, došao bih kod tebe u emisiju, ali je stav stranke da ne idemo kod vas.

TV Vijesti vrlo često nije mogla da dobije odgovore od predstavnika vlasti do 30 avgusta 2020. Od kada je DPS u opoziciji, situacija je malo bolja, pa ponekad neki od njihovih predstavika dodje u emisije. No, kako svjedoči, urednica “Reflektora” Aleksandra Mugreša, i ministri iz Vlade Zdravka Krivokapića su odbijali da dodju i daju odgovore.

 “Građani godinama uglavnom ostaju uskraćeni za informacije o tome kako se troši novac iz budžetske rezerve, koja nije mala, i na godišnjem nivou iznosi nekoliko desetina miliona eura. To je novac svih nas. Istovremeno, kriju se podaci o nekim putovanjima najviših državnih zvaničnika, službenim automobilima, trošenju goriva, dnevnicama. Dakle, sve stvari koje se tiču novca poreskih obveznika”, kaže ona.

Mudreša navodi da pojedini ministari iz bivših DPS Vlada ali i iz prethodne Vlade Zdravka Krivokapića nikad nisu gostovali na televizijama, ili jesu samo na njima politički bliskim.

“To je vjerovatno nezapamćeno u demokratskoj praksi savremenih država. Sve to je jako loše i može voditi samo padu povjerenja građana u javne zvaničnike”, smatra Mudreša.

TV Vijesti je TV koja je godinama uživa najveće povjerenje gledalaca. Pa ipak, recimo, predsjednik Milo Đukanović nikada nije gostovao ni u jednoj od njihovih emisija.

 “Raditi bilo koju emisiju u Crnoj Gori je veoma izazovno zbog nedostatka kvalitetnih sagovornika, ali i zato što mnogi, koji su nadležni i kompetentni, jednostavno ne žele da govore u medijima, iz različitih razloga. Još drastičniji slučaj je emisija ‘Reflektor’, koju godinama bojkotuju političari i javni funkcioneri iz DPS-a, a u posljednjih godinu dana i iz DF-a”, ističe Mudreša.

Jedna od TV, i to ona koju plaćaju svi gradjani Podgorice, koju pojedini funkcioneri zaobilaze u širokom luku je, Gradska TV.

“Od samog osnivanja, Gradska RTV ima problem da dobije odgovore od funkcionera DF-a, Demokrata i URA.  Rijetko, pojedinci iz ovih političkih grupacija su u nekoliko navrata bili sagovornici Gradske, ali je generalni odgovor da ne žele da sarađuju sa nama dok se ne promijeni uređivačka struktura i politika”, kaže Mirka Dević, urednica Gradske Televizije.

Kako dodaje, novinari, uprkos tome, uredno pozivaju članove i funkcionere tih partija u goste ili za izjave, iako odgovor unaprijed znaju. “Kada je riječ o gledaocima, uvijek se potrudimo da ih obavijestimo i slikom pokažemo poziv koji je upućen pomenutim strankama, tako da su upoznati sa njihovim stavom”, dodaje Mirka Dević.

Ona navodi da, recimo, od sadašnjeg premijera Dritana Abazovića nikada nijesu dobili odgovor ni na jedno pitanje, kao ni od funkcionera DF-a Andrije Mandića, Nebojše Medojevića, Slavena Radunovića, Branka Radulovića.

Osim odbijanja poziva za učešće u emisijama, nerijetko se dešava da novinari pojedinih medija ostanu bez odgovora ili čak budu spriječeni da ga postave na konferencijama za medije koje Vladini zvaničnici sazovu, a jedan od primjera navodi Mirka Dević:

“Na press konferenciji bivšeg premijera Zdravka Krivokapića naša novinarka je dobila, umjesto konkretnog odgovora na pitanje, prijetnju i zahtjev da oda izvor, a isto se desilo i na press konferenciji DF-a kada je Slaven Radunović vrijeđao našu kuću i odbio da odgovori novinarki na pitanje, jer se ne slaže sa uređivačkom politikom našeg medija”, prisjetila se urednica Gradske TV.

Dok političari donekle imaju pravo da odluče kojim novinarima, odnosno medijima će dati izjave, iako je to vrlo loša demokratska poruka javni funkcineri nemaju tu slobodu izbora, smatra Vuk Maraš, direktor Medijske asocijacije Jugoistočne Evrope (MAJE).

“To pokazuje da takvi političari nemaju demokratsku širinu za učešće u dijalogu i da ponekad odgovore na neka škakljiva pitanja na koja ne mogu da utiču”, kaže on.

Maraš dodaje da su pojedini političari, posebno stare vlasti navikli na drugačiji format, namještrena pitanja koja su najčešće dolazila od Javnog servisa ili nekih drugih medija koji su bili pod njihovom kontrolom, i da se osjećaju nelagodno da odgovaraju na ona pitanja koja su zaista suštinska i koja objašnjavaju i otkrivaju različite probleme i devijacije u društvu.

 “Sa druge strane, funkcioneri vlade i državnih organa nemaju taj luksuz, jer obavljaju funkciju u ime svih građana bez obzira na to za koga su glasali. Oni su obavezni i morali bi biti obavezni da se pojave u svim medijskim formatima i da odgovore na bukvalno sva novinarska pitanja, jer na taj način pokazuju odgovornost prema građanima od kojih dobijaju zaradu i u čije ime obavljaju javne funkcije koje vrše”, zaključuje Maraš.

Kako ističe, javni funkcioneri zakonski nisu obavezni da odgovaraju na pitanja novinara, ali se nada da će se to uskoro promijeniti.

“Što se tiče zakonske regulative, krovni je i dalje Zakon o slobodnom pristupu informacijama, iako formalno nigdje nije kodifikovana obaveza funkcionera da odgovara na novinarska pitanja, ali vjerujem da ćemo to riješiti Zakonom o medijima koji će se usvojiti uskoro i jedna od inicijativa ide upravo u tom pravcu”, poručuje Maraš.

Da javni funkcioneri biraju na kom će se mediju oglasiti, nije crnogorski ekskluzivitet. Koliko to daleko ide pokazuje i slučaj srpske ministarke Zorane Mihajlović koju su čak i premijerka i predsjednik Srbije javno prozivali što je gostovala na Novoj S a jedan od funkcionera Srpske napredne stranke je nazvao “fukarom”.

Novinarka N1 Jelena Mirković ističe da se već duže vrijeme suočavaju sa nemogućnošću dobijanja odgovora, ali i odbijanje gostovanja u emisijama kada se radi o članovima partije I javnim funkcionerima iz Srpske napredne stranke.

Ona kaže da su jedine prilike kada ona i njene kolege mogu da postave pitanja konferencije za medije. „Kao profesionalcima, nije nam drago što nemamo tu ‘drugu stranu’ priče, ali moje kolege i ja se trudimo da publici N1 što više približimo realnu sliku i situaciju u kojoj žive, probleme s kojima se susreću. Naglasila bih da se TV N1 često susreće i sa tim da ne dobija odgovore i od nadležnih državnih institucija, koje su dužne da daju odgovore javnosti, građanima… Time su i građani ‘oštećeni’, jer na njihove probleme nadležni ćute”, zaključuje ona.

Ona dodaje da ni u Srbiji nigdje jasno nije definisano zakonom da funkcioneri moraju da odgovaraju na upite, pa i oni pokušavaju da dobiju odgovore putem akona o slobodnom pristupu informacijama.

No za sad, u obije države, to teško ide. Ili se kasni sa odgovorima ili se jednostavno koriste ograničenja pa se tajnom označi ono što je nesumljiv javni interes.

Jedan od načina da se ovo stane na put, kako kaže Vuk Maraš, je upravo da se zakonom propiše hitnost odgovora ukoliko zahtjev podnesu novinari.

No, koliko smo puta čuli da su zakoni koje i sada imamo dobri, ali da se ne primjenjuju.

Ovaj članak je urađen uz finansijsku podršku  Nacionalne zadužbine za demokratiju. Sadržaj je isključivo odgovornost autora i izdavača Instituta za medije Crne Gore i nužno ne odražava stavove donatora.