Ženama potrebna veća podrška i sigurnost
Femicid u Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori
Ubistvo dvadestetsedmogodišnje Zumrite Nerde od strane njenog nevjenčanog supruga, treće je ubistvo žene u Crnoj Gori u posljednja četiri mjeseca i predstavlja crveni alarm za društvo.
Femicid često proizilazi kao posljedica porodičnog nasilja, a prema OEBS-ovoj studije o nasilju nad ženama objavljenoj 2019. godine, 80% ispitanih žene u Crnoj Gori koje su pretrpjele neke od najtežih slučajeva fizičkog i/ili seksualnog nasilja (od sadašnjeg partnera, bivšeg ili nepartnera), nisu kontaktirale policiju ili neku drugu službu.
Kako kaže psihološkinja, Adriana Pejaković, razlog za neprijavljivanje nasilja leži u kulturološkom kontekst u kojem i dalje živimo, tj. u patrijarhalnoj kulturi u kojoj je muškarac i dalje dominantan.
„Već vjekovima postoji neravnopravna raspodjela društvene moći između muškaraca i žena u kojima je žena gotovo svedena na svojinu-oca, brata, muža… Ona nema ista prava kao i muškarac, potlačena je i mnoge žene i ženski pokreti su se, kroz istoriju, borili da se status žena u društvu i porodici poboljša. Ipak i dalje živimo u društvu gdje muškarac ima veća prava, gdje se nasilje u porodici nekada opravdava, gdje žena mora „ da ćuti i trpi“, kazala je Pejakovićeva.
Ona kaže da je jedan od razloga zašto žene neprijavljuju nasilje i taj što nemaju podršku porodice i ostalih ljudi iz svog okruženjam, ili od njih dobijaju komentare poput „ćuti, može i gore“ ili „sama si izbarala“.
„Živimo u društvu gdje se nasilje i agresija normalizuju, a žrtve se okrivljuju za nasilje uz strašne predrasude „da su neke žene to zaslužile“, „ako je tuče zašto mu se vratila“, „jedan šamar nije nasilje“, „ne postoji silovanje u braku““, rekla je Pejakovićeva.
Situacija u Crnoj Gori alarmantna
Prema podacima Uprave policije, u Crnoj Gori su u toku 2020. godine od 1772 žrtava nasilja u porodici, 1066 žrtava bile su žene. Takođe, tokom 2020. u krivičnom djelu nasilje u porodici bilo je ukpuno 245 povratnika.
Kako Pejakovićeva kaže, žene čak do osam puta vrate nasilniku prije nego što zaista odluče da ga zauvjek napuste, navodeći i to da traumatske i nasilne odnose uopšte nije lako okončati.
„Žena koja se pobuni u braku će vjerovatno naići na osudu, često ona nema ni podršku u svojoj okolini, sistem zaštite i podrške institucija i pravosudni organi nerijetko reaguju sporo i kasno; same žrtve i njihova okolina ne poznaju psihologiju traume da bi znale da mnogi simptomi psihološke prirode koje doživljavaju u vidu: depresije, anksioznosti, niskog samopouzdanja itd. proističu iz patnje i godina zlostavljanja kojima su izložene – što im sve dodatno otežava odluku da napuste nasilnika i oslone se na svoje kapacitete“, kazala je ona.
Nasilje u porodici se često završi „pogubno“ za ženu, što potvrđuje činjenica da su tri ubijene žene u Crnoj Gori prije toga prijavile nasilje u porodici.
Direktorica Centra za ženska prava, Maja Raičević, navodi da je femicid krajnja i najteža posljedica rodno zasnovanog nasilja nad ženama i da njegovi uzroci, kao i uzoci svih oblika rodno zasnovanog nasilja, leže u nejednakosti i diskriminaciji.
„Kako femicidu obično prethodi nasilje ili prijetnje nasiljem, potrebno je da institucije svaku prijavu prime sa dužnom pažnjom i urade procjenu rizika po žrtvu, pa da u skladu sa tim preduzimaju mjere da se obezbijedi zaštita žrtava. To u velikoj mjeri može umanjiti rizik od femicida. Isto tako pasivnost i nepravovremena reakcija institucija mogu da povećaju rizik da se dogodi femicid“, navela je Raičevićeva.
Ona je trnutnu situaciju u Crnoj Gori kada je fimicid u pitanju opisala kao „alarmantnu“, te navela da institucije ne reaguju blagovremeno da zaštite žrtve, ne bave se dovoljno procjenom rizika i prepuštaju žrtvama vođenje postupaka , iako je to kako kaže, obaveza institucija po službenoj dužnosti.
„Iako su sva tri slučaja bila prijavljena nadležnim institucijama, izostao je njihov efikasan odgovor, desili su se ozbiljni propusti, žrtve i njihove porodice i maloljetna djeca su ostavljeni bez ikakve zaštite . Ovi slučajevi su samo ogolili slab sistem zaštite žrtava na koji ukazujem već duže vrijeme“, kazala je ona.
U Sjevernoj Makedoniji od 2017. do 2020. ubijene 22 žene
Sa druge strane, u Sjevernoj Makedoniji su prema podacima Državnog zavoda za statistiku i drugih institucija, u periodu od 2017. do 2020. ubijene 22 žene. Polovina ovih ubistava dogodilo u porodičnoj kući, dok se 25 odsto dogodilo u kući u kojoj je žrtva živjela sama, sa roditeljima ili drugim članovima porodice.
Ana Avramoska Nuškova, projekt koordinatorka u makedonskoj nevladinoj organizaciji Nacionalna mreža protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici „Glas protiv nasilja“, je istakla da je dom najnebezbjednije mjesto za žene žrtve porodičnog nasilja.
„To je posebno bilo evidentno tokom pandemije, kada su bile restrikcije i policijski čas, a žene koje su pretrpjele nasilje u porodici stalno su bile zatvorene sa nasilnicima. Pored toga, zabrinjavajuća je i činjenica da nijedna od 14 ubijenih žena u čije smo slučajeve imali uvid, nije prijavila nasilje koje su doživjele nadležnim institucijama“, kazala je Avramoska Nuškova.
I dok se u crnogorskom Krivičnom zakoniku (KZ) ne pominju posebno žene žrtve nasilja niti se prepoznaje pojam femicida, u Sjevernoj Makedoniji su trenutno u proceduri izmjene KZ, za koji je Skupština Republike Sjeverne Makedonije već pokrenula proceduru za usvajanje Nacrta zakona o izmjenama i dopunama KZ.
Ovu proceduru podržala je i predsjednica makedonske stranke DOM Maja Moračanin, koja je kazala da se zbog impelentacije Istanbulsku konvencije ratifikovane 2017. godine, sa njom moralo uskladiti 30 zakona u ovoj zemlji.
„Ove izmjene predviđaju upotrebu rodno osjetljivog jezika, uključivanje rodne perspektive u KZ, izmjene djela „seksualnog napada” i „silovanja”, definisanje psihičkog nasilja i inkriminisanje uhođenja i seksualnog uznemiravanja kao krivičnih djela. U vezi sa članom 123 (Ubistvo) dodaje se izraz „rodno zasnovano nasilje nad ženama“. Na javnoj raspravi o Krivičnom zakoniku, koja je održana na sjednici skupštinskog Odbora za jednake mogućnosti žena i muškaraca, organizacije civilnog društva su primijetile da nije dovoljno pravilno kvalifikovano i prepoznato krivično djelo „femicid“, odnosno ubistvo žene i predložio amandmansko unapređenje Nacrta zakona“, precizirala je ona.
U obje države prisutno nepovjerenje u institucije
OEBS-ova studija pokazala je i to da žene u Crnoj Gori nemaju povjerenje u institucije poput policije po pitanju nasilja nad ženama, te da će pomoć tražiti samo u slučaju ozbiljnog fizičkog ili seksualnog nasilja. Sa druge strane i u Sjevernoj Mekodniji žene žrtve nasilja rijetko se odluče da to nasilje prijave.
Centar za ženska prava pruža podršku žrtvama rodno zasnovanog nasilja, koje uključuju psihološku podršku, besplatnu pravnu pomoć i zastupanje pred sudom, kao i pratnju povjerljivog lica.
„U toku 2021. godine smo imali 252 korisnice, kojima smo pružile 4460 usluga , što ukazuje na veliku potrebu za ovom vrstom servisa , posebno u manjim mjestima. To zahtijeva značajna sredstva koja smo mi do sada same pribavljale, bez ijednog centa pomoći od države. Potrebno je da država osigura finansiranje specijalizovanih servisa, u skladu sa pravno obavezujućom Istanbulskom konvencijom“, rekla je Raičevićeva.
Potrebna transformacija društva i institucija
Pomenuta OEBS-ova studija, pokazalo je da svaka četvrta žena u Crnoj Gori kaže da se ne osjeća dobro informisanom o tome što učiniti ako doživi nasilje, pri čemu se ta brojka povećava na 52% među ženama koje teško izlaze na kraj sa svojim prihodima.
Pejakovićeva istče da će žene tek kada se budu osjećale sigurno i podržano od strane sistema moći će da govore o nasilju i podstaknu i druge žene da se zauzmu za sebe.
„Ukoliko i dalje budemo živjeli u društvu gdje će i same institucije uopšteno i površno da se bave ovim problemom, gdje nećemo nikog pozivati na odgovornost kada se nasilje i tragedija desi bilo da je nasilnik ili odgovorna osoba sistema u pitanju kada nastane propust, gdje možemo samoj ženi reći „ šta joj ovo sve treba da napušta muža“ ali kada se femicid desi onda kažemo „divna je bila žena i majka“, do tada je teško očekivati neke značajne promjene“, navela je ona.
I makedonska advokatica Nataša Boškova kazala je da usvajanje Nacrta zakona o izmjenama i dopunama KZ u Sjevernoj Makedoniji neće mnogo poboljšati stanje ako ne dođe do suštinskih promjena.
„Ono što nam je potrebno je da se postojeći pravni okvir unaprijedi, usvoji i da se institucije senzibilišu. Potrebna nam je transformacija. Ne samo društvu, već i institucijama. Trebalo bi da shvate uzroke i posljedice rodno zasnovanog nasilja, odnosno da nesrazmjerno i češće pogađaju žene“, rekla je Boškova.
Pejakovićeva je apelovala i da „kao pojedinci-odgovorni članovi porodice, komšije ili članovi društva gdje se nasilje dešava, potrebno je da nasilje prijavimo, da napustimo govor mržnje i agresije, da se zalažemo za ravnopravnost i bolje društvo jer ipak, iako se čini da muška dominacija ima prednosti za same muškarce ona šteti i muškarcima i ženama, jer jedino ako smo ravnopravni moći ćemo zaista da se razumijemo i volimo na pravi način“.
I u Crnoj Gori i u Sjevernoj Makedoniji institucije do sada nijesu na pravi način reagovale kada je riječ o žrtvama nasilja. Odavno se govori o tome da im je potrebna značajno veća podrška. Pristup takvim slučajevima mora biti specifičan, individualan, te da ženama pružiti adekvatnu pomoć kako ne bi završile u najfatalnijim statistikama femicida.
Ovaj tekst urađen je u okviru regionalnog programa “SNAŽNI – Mediji bez mržnje i dezinformacija”, koji je finansijski podržala Evropska unija. Sadržaj je isključivo odgovornost autora i medija u kojem je objavljen i ne odražava nužno stavove EU.