Kako do održivog i pravednog finansiranja RTCG
Samo za Radio televiziju Crne Gore (RTCG) gradjani Crne Gore će ove godine platiti oko 16 miliona eura. RTCG ima pravo da prodaje svoj marketinški prostor, osim u udarnim terminima (prime time), što se u dijelu stručne javnosti ocjenjuje kao nelojalna konkurencija. U toku su konsultacije oko izmjena seta medijskih zakona, te je pitanje finansiranja javnog servisa iznova otvoreno.
“Media centar insistira na kombinovanom modelu koji bi uključio plaćanje mjesečne takse od strane građana i pravnih lica kao i finansiranje iz državnog budžeta”, kazao je direktor Media centra Goran Đurović .
Ponuđena rješenja, koja su dostavljena Radnoj grupi u vezi finansiranja RTCG, kako je dodao Đurović ” idu u pravcu povećanja budžetskih dotacija i uvođenja tkz. radio-difuzne takse”.
Generalni direktor RTCG Boris Raonić je kazao da očekuje da radna grupa i donosioci odluka budu svjesni da je situacija u Crnoj Gori takva da su sve TV osim Javnog servisa, u vlasništvu ili će to brzo postati, korporacija iz regiona. “Male države moraju da izuzetno vode računa o svom medijskom prostoru, a bojim se da u Crnoj Gori o tome malo ko vodi raćuna. Ako vidimo koliki su prihodi od marketinga i koliko TV od toga može da funkcionise, onda lako dolazimo do zaključka da nijesu u pitanju ekonomski interesi”, upozorava Raonić.
S druge strane, direktor regionalne Medijske asocijacije jugoistočne Evrope (MAJE) Vuk Maraš smatra da je postojeći model finansiranja Javnog servisa krajnje sporan sa jednog bitnog aspekta.
“Imajući u vidu da ovaj medijski sistem iz Budžeta Crne Gore u 2022. godini treba da dobije skoro 16 miliona eura, a da paralelno sa tim ima pravo da prodaje marketinški prostor, čime postaje direktna konkurencija komercijalnim medijima različitih formata. Nesporno je da je Crnoj Gori potreban jak, stabilan i nezavisan Javni servis, ali sa druge strane država mora da obezbijedi da taj Javni servis ne bude najveća nelojalna konkurencija komercijalnim medijima, čime se samo nastavlja sa urušavanjem već veoma slabog medijskog tržišta u Crnoj Gori”, kazao nam je Maraš.
Kada jedan medij, kako je dodao, sa startnom pozicijom od 16 miliona eura, učestvuje na marketinškom tržištu koje je za sve medije svih formata u Crnoj Gori vrijedno manje od 11 miliona eura, “onda je jasno da se radi o dodatnom urušavanju pozicije komercijalnih medija”.
Oni traže da se u potpunosti ograniči prodaja marketinškog prostora, kako bi se makar malo zaštitili komercijalni mediji od ovakve nelojalne konkurencije.
“Alternativno, ako Javni servis insistira na tome da mu treba omogućiti takmičenje na marketinškom tržištu, jedino fer rješenje bi bilo da se onda Javnom servisu garantuje samo dio sredstava, a da drugi dio ide u Fond za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija, pa da se svi mediji onda takmiče za ta sredstva, kvalitetom projekata i sadržaja koji proizvode”, istakao je Maraš.
RTCG se finasira u potpunosti iz državnog budžeta u iznosu od 0,3% BDP. Dodatni prihodi se generišu od marketinških aktivnosti, uz ograničenja za reklamiranje u udarnom terminu.
Što se tiče mogućnosti uvođenja taksi, što traži Media centar, Goran Đurović je objasnio, da mogu biti naplaćivane bez posrednika kao obaveza poslodavaca.
“Ponuđena rješenja ne podrazumijevaju posrednike u naplati jer se sistem naplate preko posrednika pokazao neefikasnim i neodrživim. Fizička lica u radnom odnosu, prema našem predlogu, treba da plaćaju radio-difuznu taksu koja je odrđena procentom u odnosu na njihove bruto zarade (0,5% bruto ličnog dohotka za prethodni mjesec). Na taj način se obezbjeđuje socijalna komponenta u kojoj manje plaćaju oni koji manje zarađuju. Obaveza direktne uplate radio-difuzne takse na račun RTCG je na poslodavcu koji uplatu vrši u momentu isplate zarada”, objasnio je Đurović.
Procjenjeni prihod od radio-difuzne takse na godišnjem nivou mogao bi da iznosi oko šest miliona eura. Polovina ovih sredstava, prema predlogu Media centra, bi se usmjeravala za Fonda za podsticanje medijskog pluralizma kojim bi mogao upravljati Savjet Agencije za elektronske medije, dok bi polovina išla RTCG-u.
“Radio-difuzna taksa treba da pojača vezu građana sa RTCG i doprinese stvaranju potrebe za kontrolom javnog servisa od stane samih građana”, objasnio je Đurović.
Vuk Maraš iz MAJE upozorava da je postojeće stanje je nesporno neodrživo, a ukoliko ostane na snazi dovešće prvo do gašenja malih medija.
“A nakon toga i do većih komercijalnih medija, koji imaju najveću gledanost, slušanost, čitanost i povjerenje građana. U dijelu usklađivanja sa evropskim standardima, kako Zakona o RTCG tako i druga dva medijska zakona – od Crne Gore se očekuje da donesemo rješenja koja će ne samo na papiru, već i u praksi omogućiti da se unaprijedi sloboda medija u najširem smislu,”, poručio je Vuk Maraš koji je član Radne grupe.
Boris Raonić, generalni direktor RTCG očekuje od Radne grupe pak da čak ukine zabranu maretinga u udarnm terminu. Ima i objašnjenje:
“Očekujem ukidanje zabrane marketinga u prime time-u, jer ne vidim razlog zašto bi firme iz regiona, bile povlašćene u odnosu na Javni servis. A pri tome nam onemogućava prenos brojnih kulturnih, sportskih, obrazovanih programa, iza kojih stoje sponzori”, zaključio je Raonić.
U Srbiji se zvanično javni servis, koji se sastoji od Radio-televizije Srbije (RTS) i Radio-televizije Vojvodine (RTV), finansira od pretplate koja se plaća zajedno s računom za struju i iznosi oko 1, 30 eura i iz budžeta. Stručnjaci u toj zemlji upozoravaju da je riječ o simboličnim sredstvima, da se dominantno finansira iz budžeta i kao takav nije nezavisan. U Bosni i Hercegovini je isti sistem – taksa uz račun za struju i dio iz budžeta, ali prema dostupnim podacima, tek oko polovine gradjana i plaća taksu.
U Hrvatskoj se HRT finansira od pretplate koja je mjesečno više od 10 eura i, kako se ocjenjuje, visoka je za hrvatske plate. Pretplata učestvuje sa oko 70 odsto dok je ostatak obezbijedjen iz marketinga. Javni servisi Makedonije i Slovenije se takodje dijelom finansiraju od TV pretplate.
Istraživanja nevladinih organizacija ukazuju da povjerenje u RTCG ima oko četvrtinu gradjana.
Protivnici plaćanja pretplate u svim zemljama regiona uglavnom kao argument navode da ne žele da gledaju javne servise i da imaju druge kanale komunikacije putem koji se infomišu. U tom smislu, može biti zanimljiva presuda njemačkog Ustavnog suda iz 2018. prema kojoj je odlučujući kriterijum za plaćanje javnog servisa njegova dostupnost, a ne nečija odluka da ga ne prati. U Njemačkoj se tri javna servisa finansiraju od pretplate koja inosi 17,50 eura mjesečno i plaća se po domaćinstvu, nezavisno od toga da li u njemu postoje odgovarajući prijemnici.
Ovaj članak je urađen uz finansijsku podršku Nacionalne zadužbine za demokratiju. Sadržaj je isključivo odgovornost autora i izdavača Instituta za medije Crne Gore i nužno ne odražava stavove donatora.