Novinari na Zapadnom Balkanu prvi u borbi za pravdu, ali je teško dobijaju za sebe
Protesti, štrajkovi, nesreće, izbori, izvještavanje o ljudskim sudbinama i problemima građana…. Novinari na prostoru Zapadnog Balkana su često u prvom redu kada pravdu treba tražiti u ime drugih, ali posljednji kada je čekaju za sebe.
Ovo se može zaključiti analizom položaja medijskih radnika u Crnoj Gori, Srbiji i Sjevernoj Makedoniji, gdje su samo u posljednje tri godine zabilježene desetine napada, prijetnji i ometanja novinara u radnom zadatku.
Društveno-političke tenzije, podjele, govor mržnje na društvenim mrežama direktan su uzrok ovakvog stanja, a spore istrage i procesuiranje počinitelja dodatan su podstrek onima koji na najsurovije načine guše medijske slobode i ugrožavaju bezbjednost novinara.
Da nema mnogo prostora za pohvale i optimizam, upozorava i posljednji indeks bezbjednosti novinara po kojom su sve države na Balkanu osrednje ocijenjene, ako se zna da su se ocjene kretale od jedan, kao najlošije do sedam, kao najbolje.
Crna Gora nalazi se na trećem mjestu u regionu kad je u pitanju indeks bezbjednosti novinara sa ocjenom 3,59, nakon Sjeverne Makedonije koja ima ocjenu 3,93 i Hrvatske koja ima ocjenu 3,73.
Slijedi Kosovo sa 3,39, Albanija sa 3,38, Bosna i Hercegovina 3, a najlošije je rangirana Srbija sa ocjenom 2,95.
Crna Gora: Tenzije udvostručile napade, na udaru cijela medijska zajednica
Crna Gora bilježi trend rasta broja napada na novinare, a u prethodne tri godine Sindikat medija Crne Gore (SMCG) registrovao je čak 45 prijetnji, napada i incidenata na štetu medija i medijskih radnika.
– Tokom ovog perioda registrovano je 11 fizičkih napada na novinare, devet prijetnji smrću i četiri napada na novinarske ekipe tokom izvještavanja sa događaja. Registrovano je i 13 drugih prijetnji novinarima i osam koje su upućene medijima, uglavnom putem društvenih mreža. Nažalost, primijetan je negativan trend jer smo 2019. godine registrovali samo tri, tokom 2020. 17, a tokom 11 mjeseci ove godine čak 25 napada, prijetnji, vrijeđanja i ometanja novinara na radnim zadacima – kazao je potpredsjednik Sindikata medija Radomir Kračković.
Promjena vlasti u Crnoj Gori, 30. avgusta prošle godine, kreirala je napet društveni ambijent sa naglašenim podjelama, naročito kada su posrijedi identitetska pitanja. Rezultat takve atmosfere je i udvostručen broj napada na novinare u odnosu na prošlu godinu, a posebno zabrinjava trend rasta u kategoriji “prijetnje smrću”.
Sindikat medija je policiji prijavio 20 slučajeva napada. Sudski epilog je dobilo 10, a u četiri slučaja su donijete osuđujuće presude.
– Da su te tenzije direktni uzrok velikog broja napada pokazuje i činjenica što su na meti bili novinari različitih medija, različitih uređivačkih politika, što ukazuje da je cijela medijska zajednica na udaru – rekao je Kračković.
Sa druge strane, Vladina Komisija za istrage napada na novinare je, od 2018. godine do danas, zabilježila 25 napada, u koje spadaju prijetnje (ugrožavanje bezbjednosti), fizičko nasilje i pokušaj ubistva.
– U toku su mnoge istrage od osamdesetak napada koje je Komisija registrovala od 2004. godine, kada je ubijen vlasnik i urednik “Dana” Duško Jovanović – kazao je predsjednik Komisije Mihailo Jovović.
Aktivnosti policije i sudova
Podaci Uprave policije pokazuju da je, od 1. januara 2019. do 1. novembra 2021. godine, registrovan 51 događaj u kojem su oštećeni bili novinari. Nadležni državni tužilac je 16 događaja kvalifikovao kao krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti, a 12 su bili prekršaji iz Zakona o javnom redu i miru. U 13 događaja nadležni državni tužilac je utvrdio da nema elemenata izvršenja krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti, dok su spisi predmeta, u osam slučajeva, dostavljeni tužilaštvu na ocjenu i odlučivanje.
– Jedan predmet je, po nalogu državnog tužioca, zbog mjesne nadležnosti, dostavljen drugoj državi na postupanje putem NCB Interpola, a u jednom događaju policijski službenici su izrekli mjeru upozorenja – saopšteno je iz Uprave policije.
Službenici Uprave policije su, u istom periodu, podnijeli 14 krivičnih prijava protiv 14 osoba zbog sumnje da su počinili krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti. Sudovima za prekšaje su podnijeti zahtjevi za vođenje prekršajnog postupka protiv 16 osoba zbog kršenja Zakona o javnom redu i miru.
– Od 16 događaja koje je nadležni državni tužilac kvalifikovao kao krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti, službenici Uprave policije su rasvijetlili 14 i protiv izvršilaca podnijeli krivične prijave. U 12 događaja protiv počinilaca su podnijeti zahtjevi za vođenje prekršajnog postupka iz Zakona o javnom redu i miru – dodali su u policiji.
Za to vrijeme, u Višem sudu u Podgorici nije bilo postupaka koji se odnose na napade na novinare, dok je Osnovni formirao pet krivičnih predmeta. Četiri predmeta su dobila sudski epilog, dok je jedan postupak iz 2020. u toku.
Bez pomaka u rješavanju starih slučajeva
Komisija za istrage napada na novinare konstatuje da su od promjene vlasti gotovo svi napadi na novinare u 2021. riješeni efikasno i na zadovoljavajući način. Međutim, još nema pomaka u rješavanju starih slučajeva.
Prema dosadašnjim nalazima Komisije, istrage su najspornije u najtežim slučajevima – ubistvima medijskih radnika, fizičkim napadima i ranjavanju novinara vatrenim oružjem.
– Nekoliko istraga traje već 17, odnosno 14 i deset godina. Neki navodni počinioci osuđeni su samo zato što su se dobrovoljno javili i u odsustvu bilo kakvih materijalnih dokaza za počinjeno djelo. U nekim slučajevima je pokušaj da se podmetnu dobrovoljci osujećen tužilačkim radom, ali nikad nije istraženo ko ih je nagovorio da sami sebe lažno prijave. U drugim slučajevima su osuđeni neposredni počinioci, koji nikakve prethodne veze nisu imali sa napadnutim novinarem, a da policija i tužilaštvo nijesu ni pokušali da istražuju nalogodavce i organizatore. Samo je jedan slučaj preuzelo Specijalno tužilaštvo, iako je bilo indicija i osnova sumnje da je napad izvršen na organizovan način. Rijetko se u slučajevima koji su sudski riješeni utvrđuje motiv za napad, a u neriješenim teškim slučajevima nikad tužilaštvo i policija nijesu istraživali da li je neko o kome je napadnuti novinar pisao ili namjeravao da piše imao veze sa napadom – saopštio je Jovović.
Mihailo Jovović (FOTO: PR Centar)
Skoro decenija i po borbe za pravdu nije dala rezultat ni u slučaju novinara Tufika Softića koji je široj javnosti poznat po seriji istraživačkih tekstova o organizovanom kriminalu na sjeveru Crne Gore.
On je pretučen u klasičnoj sačekuši ispred svoje kuće u Beranama 2007, da bi šest godina kasnije uslijedio novi napad. Na njegov automobil je, takođe ispred porodičnog doma, bačena bomba 2013. godine. Nedjelotvorna istraga nije uticala na stav Softića prema profesiji, ali je poljuljalo povjerenje u istitucije sistema.
– Moj odnos prema novinarstvu se nije promijenio zbog toga što se dogodilo. Vjerovatno zbog činjenice da sam školovani novinar i da jednostavno ne znam da radim drugi posao. Nije bilo jednostavno nastaviti poslije svega kao da se ništa nije desilo, ali eto, skoro deceniju i po poslije tog prvog napada koji je kvalifikovan kao pokušaj ubistva, trudim se da radim čestito i profesionalno, kako sam uvijek radio – kazao je Softić.
Oštrije kazne, ne i status službenog lica
U Komisiji za istragu napada na novinare i Sindikatu medija smatraju da bi prijedlog izmjena Zakonika o krivičnom postupku, koji je u skupštinskoj proceduri, promijenio ovu situaciju i unaprijedio položaj medijskih radnika sa bezbjednosnog aspekta.
Tim prijedlogom predviđeno je, između ostalog, uvođenje novih krivičnih djela kao što su: sprečavanje novinara u vršenju profesionalnih zadataka, napad na novinara u vršenju profesionalnih zadataka i dopunama postojećih krivičnih djela teško ubistvo i teška tjelesna povreda.
Predlaže se, između ostalog, da se ubistvo novinara pri vršenju, ili u vezi sa vršenjem profesionalnih zadataka, tretira kao teško ubistvo za koje je propisana kazna zatvora od najmanje 10 godina ili kazna dugotrajnog zatvora.
U Sindikatu pojašnjavaju i da se izmjenama Krivičnog zakonika novinarima ne dodjeljuje status službenih lica, već se kazne za napade na novinare izjednačavaju sa onima za napade na službena lica.
Doprinos daje i Uprava policije jačanjem kapaciteta u cilju efikasnijeg rasvjetljavanja prijavljenih napada na novinare.
– Novim aktom o organizaciji i sistematizaciji službeničkih mjesta Uprave policije u Sektoru borbe protiv kriminala predviđa se da se, pored dosadašnjeg jednog mjesta oficira policije visokog ranga – glavni policijski inspektor, sistematizuju još dva službenička mjesta, kojima bi isključivi djelokrug rada bio rasvjetljavanje napada na novinare i /ili njihovu imovinu odnosno imovinu medija – poručili su u Upravi policije.
Biti novinar – biti hrabar
Dok se čine napori da se razviju i poboljšanju uslovi za rad medija, suštinske pravde nema za Tufika Softića i njegove kolege koji su život podredili profesiji.
Iako smatra da nova vlast pokazuje želju da se slučajevi napada na novinare rješavaju, Softić ne želi da sebi daje lažnu nadu.
Tufik Softić (FOTO: Dobrilo Malidžan)
– Ja se navikavam da živim sa tim, biću srećan i zadovoljan ako bude nekih pomaka. Svjestan sam da su stari i najteži slučajevi napada na novinare novim vlastima došli u ruke kao vruć krompir. Međunarodna zajednica insistira da se riješe, a crnogorske institucije su u prošlosti napravile toliko propusta u istragama, koje su bile nedjelotvorne, da je danas zbog velikog protoka vremena pitanje da li se išta može izvesti na čistinu i da li se ti slučajevi mogu rasvijetliti do kraja. Onako, da predstavljaju zadovoljenje i pravdu za žrtve i njihove porodice – rekao je Softić.
„Cijeli jedan radni staž, cijeli jedan život je prošao u budalaštinama. Jesi li šta promijenio – nisam, je li bilo uzaludno – vjerovatno je, je li imamo smisla – vjerovatno nije. Bi li opet – bih.” U skladu sa riječima novinara i književnika Borisa Dežulovića, opet bi isto i Softić, ali mnogo opreznije.
– Da sam sada na početku, vjerovatno bih opet bio novinar. Vjerovatno bih se opet bavio temama kojima sam se bavio i zbog kojih sam doživio sve te, najblaže rečeno, neprijatnosti. Ako ste novinar, morate znati da možete upasti u nevolje. Ali, danas imam više iskustva i vjerovatno bih imao drugačiji pristup. To podrazumijeva i da, prije nego pristupite nekom istraživačkom poslu, napravite procjenu rizika. Crna Gora je mala i morate predvidjeti do koga ta priča sve može stići. Bio sam neoprezan. Izvukao sam pouku – kaže on.
Hrabrost i profesionalnost je ono što bi, smatra, budućim novinarima trebalo da bude vodilja.
– Novinar jeste ili niste. Jeste, ako radite profesinalno i ako se rukovodite pravilima profesije i interesom javnosti. I morate biti hrabri. Na kraju krajeva, hrabrost, otpor i stvaralački konflikt i kroz novinarstvo mogu da vas dovedu do onoga što je i smisao života, a to je da se ostvarujete kao ličnost – zaključio je Softić.
Srbija: Mnoge prijave za prijetnje i napade ostanu zaglavljene u tužilaštvu, sudovi ne vode posebne evidencije
Od početka 2019. godine do 1. novembra 2021, kako kažu u Nezavisnom udruženju novinara Srbije (NUNS), formirano je 186 predmeta povezanih sa prijetnjama i napadima na novinare u Srbiji. Od toga je presudama ili oportunitetom okončano njih 28, dok su u čak 72 slučaja donijete odluke o odbačaju. Mnogi sudovi čak i ne vode posebne evidencije o “novinarskim” slučajevima, a u mnogim tužilaštvima predmeti su i dalje u istražnoj fazi.
Jedan od onih koji je prošao cijeli put – od pritisaka do prijetnje, pa onda tužilaštva i suda je nekadašnji glavni i odgovorni urednik i osnivač “Južnih vesti” iz Niša Predrag Blagojević. Iz Srbije je otišao prije nekoliko godina, a i dalje traži pravdu u svojim slučajevima.
Jedan je povezan sa snimanjem iz automobila u centru Niša koje se desilo 21. marta 2017, ali je taj predmet i dalje u tužilaštvu.
Mislim da je u međuvremenu MUP (konačno) odgovorio Tužilaštvu da nisu uspjeli da pronađu ni automobil sa traženim karakteristikama, niti da je i jedna od desetina kamera u centru grada uspjele da snimi incident. Vrijedna pažnje je informacija od osobe iz tadašnjeg vrha Osnovnog tužilaštva u Nišu da se na njih iz Republičkog tužilaštva vrši pritisak da prekvalifikuju krivično djelo po kome su pokrenuli istragu – umjesto “ugrožavanja bezbjednosti” u “neovlašćeno snimanje i narušavanje privatnosti”. “Ugrožavanje bezbjednosti” je krivično djelo koje se “goni po službenoj dužnosti”, odnosno tužilaštvo vodi istragu, prikuplja informacije i dokaze, dok bi u drugom slučaju teret dokazivanja bio na meni, a tužilaštvo i policija ne bi imali baš nikakve obaveze u tom dijelu – kaže Blagojević.
Predrag Blagojević (FOTO: mc.rs)
Da u ovim i sličnim predmetima istraga zna da potraje pokazuje i statistika Osnovnog javnog tužilaštva u Nišu za period od početka 2019. do 15. novembra 2021. godine. Prema zvaničnim podacima OJT u pomenutom periodu evidentirano je 5 krivičnih djela povezanih sa prijetnjama i napadima na novinare – 4 ugrožavanja sigurnosti i jedno krivično djelo proganjanje.
Nijedno od njih, kako piše u zvaničnom odgovoru OJT, još nije došlo do suda.
U svim postupcima je u toku preduzimanje istražnih radnji pa još nisu donijete javnotužilačke odluke – kažu u OJT.
Slično je i u Osnovnom javnom tužilaštvu u Novom Sadu gdje je u pomenutom periodu evidentirano 6 krivičnih djela koja se dovode u vezu sa ugrožavanjem novinara. Od njih je samo jedan predmet završio na sudu i taj postupak je u toku, a čak 3 prijave su odbačene, dok se kod dve još izvode dokazne radnje.
Iz Osnovnog javnog tužilaštva u Beogradu nisu odgovorili na zahtjev, ali je zato najviše slučajeva ugrožavanja novinara evidentirano u Višem javnom tužilaštvu u Beogradu. Prema zvaničnim podacima ovog pravosudnog organa u periodu od početka 2019. godine do 15. novembra 2021. podnijeto je ukupno 57 prijava. Najviše u 2019. godini – 22. Od toga je 8 dobilo sudski epilog, 4 je odbačeno, 9 je u toku, a jedna je prebačena u nadležnost drugog tužilaštva.
VJT u Beogradu je u 2020. godini registrovao jednu prijavu manje, a od njih je 8 odbačeno, donijeto je 5 presuda, 7 je u toku, a jedna je prebačena u drugo tužilaštvo. Do novembra ove godine bilo je 14 prijava, a nema donijetih presuda. Jedna prijava je odbačena, a 12 je u toku.
U niškom Višem tužilaštvu nije bilo prijava poveznaih sa novinarima, dok je VJT Novi Sad evidentiralo dvije. Jedna je još u istražnoj fazi, a jedna je prebačena u Beograd u Posebno odjeljenje za visokotehnološki kriminal.
Prema pravosudnim organima u Beogradu, Novom Sadu i Nišu gravitira veći dio Srbije i većina prijava i predmeta se tu evidentira. Ipak, Marija Babić pravnica NUNS-a, pozivajući se na podatke Republičkog javnog tužilaštva, kaže da je u pomenutom periodu, u cijeloj Srbiji, formirano 186 predmeta povezanih sa prijetnjama i napadima na novinare.
Marija Babić (FOTO: NUNS)
U 23 slučaja donijete su presude, od toga 21 osuđujuća presuda, a u 2 slučaja su oslobađajuće presude. U 5 slučajeva je primijenjen oportunitet, odnosno odlaganje krivičnog gonjenja. U 72 slučaja donijeta je odluka o odbačaju krivične prijave ili je donijeta službena bilješka da nema mjesta pokretanju krivičnog postupka. NUNS je u svojoj Bazi napada i pritisaka u 2019. godini zabilježio 27 vebalnih napada i 11 fizičkih napada. U 2020. godine je zabilježio 50 verbalnih napada, 32 fizička napada, 14 napada na imovinu i 1 prijetnju imovini. Dok je do kraja novembra 2021. godine zabilježio 34 verbalna napada, 4 fizička napada i 2 napada na imovinu. U našoj bazi bilježimo i različite vrste pritisaka na novinare, kojih je u 2019. zabilježeno 80, u 2020. zabilježeno je 92, a do kraja novembra 2021. godine 73 – kaže Babićeva.
Na presudu za ubistvo Ćuruvije čekalo se 22 godine
Srbija je država koja je donedavno imala 3 neriješena ubistva novinara. Skoro je prvostepeni sud potvrdio presudu i izrekao iste kazne odgovornima za ubistvo Slavka Ćuruvije, urednika i osnivača Dnevnog telegrafa koje se desilo još 1999. godine.
Babićeva kaže da je ovo prvi korak u dostizanju pravde, ali činjenica da je prošlo 22 godine od ubistva, a 7 godina od podizanja optužnice nije ohrabrujuća i stvara još veće nepovjerenje u pravosudne organe.
Razrješenje decenijama čekaju i ubistva Dade Vujasinović i Milana Pantića, a Predrag Blagojević kritikuje mešanje politike i sudstva, što utiče, kako smatra, i na odluke sudija i tužilalaca, kao i na efikasnost pravosuđa uopšte.
Uz navođenje brojnih primjera u kojima su tužioci i sudije procijenili da novinarima nije prijećeno, iako su im upućene riječi kao što su “dao bih ti metak u čelo”, “treba zapaliti novinare, da ne postoje” ili “pazite kako prelazite ulicu”, Blagojević pravi paralelu sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem i pita šta bi se desilo sa građaninom koji bi, na primjer, takve riječi uputio njemu.
S. Makedonija: Spora pravda za novinare
Od ukupno 23 slučaja kršenja prava novinara u posljednje tri godine, koliko je registrovalo Udruženje novinara Makedonije (ZNM), za samo dva postoji sudska presuda u slučaju kada je kažnjen jedan izvršilac.
Makedonski novinari su često žrtve onlajn prijetnji i uvreda, sa akcentom na seksističke napade na novinarke – trend koji je dobio na zamahu posljednjih godina.
Predsjednik Nezavisnog sindikata novinara i medijskih radnika (SSNM) Pavle Belovski kaže da je ove godine situacija sa napadima na novinare poboljšana u odnosu na prošlu, kada je bilo 14 napada. On je, međutim, istakao da su onlajn napadi i dalje prisutni i da u društvu vlada atmosfera u kojoj se medijski radnici doživljavaju kao neka vrsta krivaca za sve.
Pavle Belovski
– Naravno, tu mnogo doprinose političke podjele i naelektriziranе odnosе u društvu – kaže Belovski.
Prema Registru napada i prijetnji na novinare koji vodi Udruženje novinara Makedonije, u 2019. godini bila su 4 slučaja, od kojih je jedan fizički napad na novinara, a ostali verbalni.
TV reporterku Mirjanu Mirčevku-Jovanović fizički je napao pripadnik jedne bezbjednosne agencije dok je izvještavala o vjerskom događaju u Skoplju. Napad je prijavljen. Ona kaže da za sada nema informacija o statusu slučaja i nije odlučila da tuži privatno.
Ona je razočarana u institucije koje je, kako kaže, nisu zaštitile.
2020 – crna godina za medijske radnike
U 2020. godini registrovano je rekordnih 14 napada i prijetnji na novinare i medijske radnike. Od toga su dva fizička napada, a ostalo su prijetnje, prijetnje po život i verbalni napadi. Neki od njih nisu registrovani u nadležnim iinstitucijama. Dva slučaja su okončana sa jednom pravosnažnom presudom, gdje je počinilac osuđen na zatvorsku kaznu. On je bivši portparol Centralnog registra, koji je verbalno napao novinarke Meri Jordanovsku i Iskru Korovešovsku.
– Često sam ćutala pred uvredama, ali ono što nisam mogla da prećutim je ono što mi se desilo 2020. godine kada je tadašnji portparol Centralnog registra, član stranke VMRO-DPMNE Emil Jakimovski počeo da šalje prijeteće i uvrjedljive poruke preko „Telegrama”. „Vidimo se u čitulji“, „Strani plaćenik“, „Znam gdje tačno živiš“, fotografije sa lisicama samo su samo dio poruka koje mi je Jakimovski slao, što je bilo užasno uznemirujuće – kaže Jordanovska.
Meri Jordanovska
Ona je odlučila da prijavi slučaj nakon što je saznala da je nasilnik prijavljen i zbog nasilja u porodici. Jakimovski je osuđen na godinu i 8 mjeseci zatvora i upućen je na prinudno psihijatrijsko liječenje.
– Odslužio je zatvorsku kaznu i sada je na slobodi. Upravo kroz ovaj primjer apelujem da ne smijemo da ćutimo pred uvredama i prijetnjama, jer je to jedini način da se podigne svijest i da se sankcionišu počinioci – rekla je ona i dodala da mora da postoji opasnost za život da bi institucije reagovale.
U 2021. godine prema Registru koji vodi Udruženje novinara Makedonije, bilo je pet napada na novinare, od kojih je jedan prijetnja po život, jedan napad na novinarsku ekipu, a ostali su prijetnje i uvrede.
Osnovni krivični sud: Dvije pravosnažne presude
U Krivičnom sudu u Skoplju za period od 2019. do novembra 2021. godine vođeno je šest sudskih postupaka koje se odnose na napade na novinare.
Dva slučaja, u kojima se novinari pojavljuju kao žrtve, okončana su pravosnažnom presudom.
Novinari ne prijavljuju svaki napad
Ministarstvo unutrašnjih poslova Sjeverne Makedonije je u 2019. godine registrovalo 15 povreda prava novinara. Za sedam su pripremljene opomene, za jedan dostavljeno obavještenje Osnovnom javnom tužilaštvu, za dva su pokrenuti prekršajni postupci i za tri sačinjena službena bilješka.
U 2020. godini bilo je 10 povreda prava novinara. Za tri su pripremljene opomene, za jednu dostavljeno obavještenje Osnovnom javnom tužilaštvu, za dva pokrenut je prekršajni postupak, a za tri su podnijete krivične prijave zbog sumnje da su počinili krivično djelo „ugrožavanje bezbjednosti“.
Prema podacima MUP-a, do oktobra 2021. registrovano je 8 slučajeva napada na novinare. Za jedan su dostavljena obavještenja Osnovnom javnom tužilaštvu, za jedan je pokrenut prekršajni postupak, a za tri su podnijete krivične prijave zbog sumnje da su izvršili krivično djelo „ugrožavanje bezbjednosti“ putem računarskog sistema i „ povreda autorskih i srodnih prava“.
U MUP-u kažu da su tokom 2020. godine registrovali devet prijava za uvrjedljive ili prijeteće riječi na račun novinara, upućene onlajn ili verbalno.
U periodu od jula 2020. do oktobar 2021. registrovano je 9 prijava onlajn prijetnje novinarima i medijskim radnicima. Svi su raščišćeni i predati na dalje postupanje javnom tužilaštvu – saopštio je MUP.
Uvrede i poslije napada
Novinari često ne prijavljuju da su napadnuti, posebno ako je u pitanju verbalni napad, psihičko nasilje ili prijetnja na internetu. Ova vrsta nasilja se intenzivira, posebno nakon nekog registrovanih napada na novinara o kome se piše u medijima. Upravo to se desilo novinarki Mirčevskoj-Jovanović.
– Nazivali su me pogrdnim imenima, govorili da sam zaslužila batine. Reakcija javnosti je za mene razočaravajuća, posebno kada su u pitanju žene koje aplaudiraju seksističkim komentarima i stavljaju lajkove. Ko može da nas zaštiti od toga – pita ona.
Belovski, takođe, smatra da je najveći problem nerad tužilaštva i sudova, ali i policije.
– U posljednje 4 godine samo dva napada završena su zatvorskim kaznama za počinioce, a mnogi slučajevi nisu završeni institucionalno. Glavni problem je što se većina ovih napada, prema važećim zakonskim propisima, mora prijaviti privatnom tužbom, a to povlači ogromne troškove za napadnute – rekao je Belovski.
Novo zakonsko rješenje, za koje se lobira četiri godine, predviđa kažnjavanje za onlajn prijetnje i napade, kao i pokretanje postupka po službenoj dužnosti.
Prema riječima Belovskog, to će olakšati put ka pravdi napadnutim novinarima i medijskim radnicima, a istovremeno će smanjiti broj napada.
Katarina Sinadinovska, predsjednica Savjeta za medijsku etiku u Makedoniji (CEMM), ima svoj primjer u pogledu pasivnosti institucija kada je u pitanju zaštita novinara od prijetnji, iako je podnijela i privatnu tužbu.
– Prošle godine je bio slučaj kada sam, na prijedlog advokata Udruženje novinara, prvi put pokušala da zatražim sudsku zaštitu. Bio je to čovjek koji me je dvije godine vrijeđao i prijetio mi preko privatnih poruka na mojim Fejsbuk i Instagram profilima. Osoba je bila zaposlena u privatnoj bezbjednosnoj agenciji, što znači da je posjedovala vatreno oružje – rekla je Sinadinovska.
Katarina Sinadinovska
Krivičnu prijavu je podnijela u julu 2020. godine i ona je odbijena jer se, navodno, nije odazvala pozivu da svjedoči, koji, zapravo, nije dobila iako je uredno ostavila i telefon i e-mail adresu. Međutim, nakon što je uvažena žalba Višeg tužilaštva, predmet je ponovo na sudu.
– Godinu i po od krivične prijave i tri godine od prve onlajn prijetnje – veliko ništa. Zamislite šta je moglo da se desi meni ili mojoj porodici tokom čitavog ovog perioda – kaze Sinadinovska.
Udruženja se zalažu za veće kazne i zakonske izmjene
Predsjednik Udruženje novinara Makedonije (ZNM) Mladen Čadikovski zatražio je od Osnovnog javnog tužilaštva formiranje posebne jedinice koja će procesuirati napadače na novinare. Takođe, inicirao je izmjene Krivičnog zakonika koje bi trebalo da prošire nadležnost tužilaštva u slučajevima napada na novinare i medijske radnike i poveća kazne za napadače.
Stiglo je i obećanje predsjednika Skupštine da će ključne izmjene, koje se nalaze u skupštinskoj proceduri, uskoro biti usvojene. U Udruženju novinara smatraju da će to doprinijeti demotivaciji budućih napada, ali i bržem djelovanju institucija kada su u pitanju napadi na novinare.
Inače, ZNM i SSNM su predložili da se napadi na novinare smatraju napadima na službena lica, a da Osnovno javno tužilaštvo goni po službenoj dužnosti.
Iz javnog tužilaštva je saopšteno da za sada nema potrebe za osnivanje specijalizovane jedinice za suzbijanje krivičnih djela počinjenih nad predstavnicima medija, ali da će, ukoliko dođe do zakonskih izmjena, one biti ispoštovane.
(Ovaj tekst urađen je u okviru regionalnog programa “SNAŽNI – Mediji bez mržnje i dezinformacija” koji je finansijski podržala Evropska unija. Sadržaj je isključivo odgovornost autora i portala Pobjeda i ne održava nužno stavove EU)