Sve dolazi s noga
Koliko nas zapravo ima, koliko je ljudi običnih koji sa svake strane bivaju zasuti reklamnim smećem, urnisani lažnim linkovima za mršavljenje, ili mršanje – svakako nečim što treba mršnuti.
PIŠE: Brano Mandić, kolumnista
Možda nekom iskaču čirevi na debelom mesu, ili maljave sise, ali mene su dopala buđava stopala. U mom Internet vilajetu gljivice haraju mimo Kovida, iskaču svakim novim klikom i prijete da biološki razore crnogorsko društvo s noga. Bojim se da nisam usamljen u toj muci, pa ne moram puno da objašnjam. Znam da nije normalno svakog dana gledati bolesne nožne prste, ali šta ja imam od te mudrosti? Primoran sam da vidim nečiji okrunjeni nokat na margini ekrana, i svaki put ta margina postane centar užasa kome jedva izmičem u gađenju.
Prije neki dan kliknuo sam par tih reklamnih sličica, tek da vidim šta se krije iza odvratnog sjajnog kremastog pirea kojim neko maže noge kako bi izliječio svoju muku. I šta me tamo snašlo, šta je bilo sa druge strane klika? U zemlji u kojoj trideset godina ne umiju srediti birački spisak, izvjesna doktorka Sanja Arsić veli da 31.000 ljudi godišnje umre zbog gljivica na noktima?! Ukratko, uđe ti gljivica kroz nožni palac, pa se onda raspomami kroz krvotok, srce i bubrezi počnu da trule, umreš nesvjestan da si morao češće mijenjati čarape. Mnogi mučenici su tako zapustili nokte, ne dosjetili se da kupe spasonosni gel, i sad rodbina obilazi grobna mjesta, ostavljaju im noktoreze pored piramida.
E da su znali za regionalnu dermatološku stručnjakinju iz Podgorice, dr Sanju Arsić drugačije bi bilo. Nema veze što ni ja ne znam ko je gospođa, nema veze što to niko živi ne zna. Poznato je kako Arsićeva iza sedam klikova, na sasvim petnaestom sajtu hvali argasko ulje dr Popovića. Nova je muka što taj Popović ne postoji, već su poturili sliku američkog doktora Pola Nasifa, pa kad klikneš na preparat za arganovo ulje podvede te do neke kreme za bradu. A ista ona Arsićeva što hvali arganovo ulje (koje je zapravo krema za bradu) glavom se i bradom zove Dženifer Duval, šminkerka je iz Džordžije, kobajagi, i eno je na sasvim pobočnom blogu za zatezanje mišića lica.
To li je organizovana kriminalna grupa! Zbog njih moram gledati čukljeve i krte ploče palačnih nokata svakog dana. Pogađa osjećajnog čovjeka uvijek isti prizor – žut nokat, pušački, preliven smjesom na bazi organke sraćke, kao da ga ovog trena vidim, prati me kroz e-mail, komentare na vijestima, i cijelog dana goni da se zapitam – postoji li mjesto na internetu đe se možeš sakriti od te palačne britve, od te reklamne kame zaraženog rožnatog tkiva? Postoji li način da moja rožnjača izbjegne kopita gljivične smrti koja u galopu uzima najbolje iz našeg društva, dok se živalj bakće koronom i njenim benignim sojevima.
Podijeli svoje osjećaje sa mnom, molim te, najdraži ljubitelju zdravlja, koliko nas zapravo ima, koliko je ljudi običnih koji sa svake strane bivaju zasuti reklamnim smećem, urnisani lažnim linkovima za mršavljenje, ili mršanje – svakako nečim što treba mršnuti, ogoliti kao hajdučiju i paramedijski gnoj.
Ili rebnuti portale koji šuruju sa takvim oglašivačima? Pozivam na pobunu, bogami, jer sam pri kraju snaga, ne mogu više da pratim sve te kante sala nakon liposukcije, zanoktice, jetre i dlakava ušesa, ali prije svega, kvrgave palce i dopalce koji su me uštinuli podlim algoritmom i ne puštaju.
Podučite me, dobri ljudi, koje dugme da pritisnem, kod kojeg odže da ponesem mekintoša da se otresem ove pošasti. Ima li lijeka a da nije neki okrugli sto ili vebinar na kome ćemo zaključiti da je Internet jedna užasna džungla. Probao sam te vebinare i ne pomažu. Jezik mržnje, lažni sajtovi, promo prevare – biti prinuđen na sve te slike znači biti mučen. Možda bi se državna pamet morala više uključiti, da zaštiti ljude od lažnih vijesti i reklama? Ili je bolje da ništa ne čačkaju, s obzirom na kvalitet svojih ostalih bavljenja. Opet, nešto mislim, ima dosta mozgonja i informatičara naokolo, možda se neko jednom sjeti Interneta kao suverenog dijela Crne Gore, pete nahije, samostalnog entiteta, pravne rupe u kojoj život postaje sve teži, odvratniji, i od kad pamtim, ne pomjera se na bolje, ni za nokat.
Ovaj članak je urađen uz finansijsku podršku Evropske unije i Nacionalne zadužbine za demokratiju. Sadržaj je isključivo odgovornost autora i izdavača Instituta za medije Crne Gore i nužno ne odražava stavove donatora.