Razgovarala: Adelina Baftiari, novinarka – saradnica

Podgorica, 27. jula 2021. – Najveća odgovornost da se odupru različitim uticajima – političkim, ekonomskim, je na samim novinarima. Građanski aktivisti im tu najviše mogu pomoći zajedničkom borbom za građanski prostor, ocijenio je je Dražen Petrić, saradnik NVO “Bjelopoljski demokratski centar”, na projektu „Lokalne zajednice otporne na dezinformacije i govor mržnje“.

Ta NVO realizuje projekat medijske i informacione pismenosti u manjim sredinama i ruralnim područjima u Crnoj Gori. Projekat je dio regionalne inicijative “Snažni mediji bez mržnje i dezinformacija, koji sprovodi Institut za medije zajedno sa partnerima u još šest zemalja.

IMCG: Zašto je važno baviti se medijima?

PETRIĆ: Mediji i demokratija idu ruku pod ruku. Bez slobodnih i profesionalnih medija ne možemo unaprijediti vladavinu prava niti učiniti da institucije budu transparentne i odgovorne, a bez toga ne možemo unaprijediti naš demokratski sistem. Nažalost, Fridom haus (Freedom House) konstatuje da demokratija na Zapadnom Balkanu nazaduje, a Reporteri bez granica da je Crna Gora posljednja u regionu po indeksu medijskih sloboda. To nas obavezuje da radimo na unaprjeđenju uslova u kojima mediji rade, ali takođe i da ukazujemo na negativne trendove koji su u njima prisutni. Jedan od takvih je širenje dezinformacija, govora mržnje i lažnih vijesti, što je problem kojim se bavimo kroz projekat. Važno je da mediji pružaju pouzdane informacije kako bi građani bolje razumjeli politički diskurs i donosili odluke zasnovane na činjenicama.

IMCG: Da li se, po Vašem mišljenju, mediji u Crnoj Gori danas kvalitetno bave pitanjem ravnopravnosti polova ? Gdje vidite greške, a gdje prostor za poboljšanje?

PETRIĆ: Pitanje ravnopravnosti polova rijetko se samo za sebe može naći kao tema u medijima koji djeluju u Crnoj Gori. Najčešće se o ovoj temi govori ukoliko se nametne kroz neki aktuelni događaj. 

U mjeri u kojoj uspijevam da ispratim medijsku scenu, čini mi se da se o nekim aspektima rodne ravnopravnosti, kao što je nasilje nad ženama, koliko god da se govori ne govori dovoljno. Važno je govoriti i o ekonomskom osnaživanju žena i njihovom učešću u donošenju odluka, kao i o svim drugim aspektima, naravno, ali kada je u pitanju nasilje nad ženama prema tome mora postojati nulta tolerancija u društvu i o tome treba češće govoriti i kroz medijske priloge.

IMCG: Na koji način je projekat na kome radite povezan sa medijskom pismenošću i zbog čega smatrate da je važno da se ta oblast dobro poznaje?

PETRIĆ: Mediji su u stalnoj promjeni. Definicija novinara se promijenila. Nekada su oni pisali za novine, radili na radiju ili televiziji, a sada je sve više onih koji prenose informacije putem društvenih mreža, portala i ličnih blogova. Pametni telefoni su iz korijena promijenili navike i svakodnevicu vezano za informisanje pa prosječan čovjek provede i po nekoliko sati dnevno skrolujući raznim internet stranicama, a brojnim sadržajima pristupa nekritički i uzima ih ‘zdravo za gotovo’. S druge strane, obrazovni sistem se sporo mijenja i ne prati adekvatno promjene u okruženju, a nove generacije treba pripremati za nove izazove.

Ta obrazovna uloga i afirmacija medijske pismenosti, i kao teme i kao prakse, očigledno se vodi primarno od strane nevladinih organizacija, a mi smo uvidjeli prostor da i sami razvijamo programe koji su tome posvećeni, smatrajući to važnim, naročito u opštinama u kojima fali takvih aktivnosti.

Ono što je suština tih programa jeste razvoj kritičkih kompetencija u odnosu na medijske sadržaje jer su sve prisutniji propaganda, skriveni marketing i lažne vijesti. Posebno zabrinjava izražen govor mržnje u online prostoru. Jedan od odgovora na takve pojave jeste razvoj medijske pismenosti jer je važno prepoznavati ko nas laže, u vezi čega i sa kojim ciljem. 

IMCG: Vaš projekat je usmjeren ka osnaživanju nevladinih organizacija u zagovaranju kvalitetnog informisanja na lokalnom nivou. Koliko je važna uloga NVO-a u promociji kvalitetnog novinarstva?

PETRIĆ: Lokalne NVO se vrlo rijetko bave medijima, te s toga kroz projekat razvijamo njihovu medijsku pismenost i ukazujemo na značaj zajedničkog angažmana na polju promovisanja medijskih standarda. Vjerujem da će saradnja između lokalnih NVO uroditi plodom. Ona je važna zbog činjenice da se lokalni mediji bave temama koje su bliže građanima, a lokalne NVO takođe, pa je neophodno da se tu formiraju mreže povjerenja i da se ukazuje na značaj profesionalnog novinarstva za ukupan razvoj lokalne zajednice.

IMCG: U situaciji u kojoj su mediji pod raznim uticajima (ekonomskim, političkim, društvenim) da  li je prema Vašem mišljenju građanski aktivizam ključ u stvaranju kvalitetne medijske scene i nezavisnih medija?

PETRIĆ: Ne može se prenebregnuti činjenica da je crnogorsko društvo duboko polarizovano, što se značajno odrazilo i na medijsku scenu. Osim političkih agendi, koje su implicitno ili eksplitcitno, prisutne u većini medija u Crnoj Gori, na to se nadovezuje i njihov nezavidan ekonomski položaj, što takođe ima uticaja na njihovu (ne)zavisnost. To su vrlo složeni izazovi i kako ćemo se kao društvo sa njima izboriti zavisi u velikoj mjeri od domaćih političkih prilika ali i buduće dinamike evropskih integracija.

U kojoj mjeri će građanski aktivizam, u takvoj atmosferi, uspjeti da doprinese profesionalnom i slobodnom novinarstvu zavisi isključivo od toga koliko će se oduprijeti da i sam bude instrumentalizovan. Ipak, mislim da je najveća odgovornost da se odupru različitim uticajima na samim novinarima. Građanski aktivisti im tu najviše mogu pomoći zajedničkom borbom za građanski prostor. 

IMCG: Da li postoji saradnja između nevladinih organizacija kada se radi o promociji kvalitetnog medijskog sadržaj i etičkih standarda?

PETRIĆ: Vjerujem da u malom društvu kao što je naše mora postojati veća solidarnost među onima koji se zalažu za promjene, bez obzira iz koje oblasti dolaze, a saradnja nevladinih organizacija i medija mi se u tom pogledu čini posebno važnom. Ipak, mali broj NVO-a iz sjevernog regiona se do sada uopšte bavio pitanjem medija. Saradnje među njima, makar koliko je meni poznato, u vidu koalicija ili zajedničkih inicijativa, usmjerenih ka promociji slobodnog i nezavisnog novinarstva, nije bilo.