MIROSLAVA IVANOVIĆ: Osobe sa invalidetom u medijima prikazane po modelu “milosrdja” ili “superjunaka”, oba pristupa loša
Razgovarala: Adelina Baftiari, novinarka – saradnica
Podgorica, 27. jula 2021. – U crnogorskim medijima često nailazimo na tzv. model milosrđa gdje se invaliditet posmatra kao loša sudbina ili kazna, a osobe sa invaliditetom kao neko kome treba pomoć i ko je teret porodice i društva. Nasuprot tome, prisutan je i herojski model koji osobu prikazuje kao „superjunaka”, a dovodi do prevelikih i nerealnih očekivanja od osoba sa invaliditetom, kazala je Miroslava Mima Ivanović, izvršna direktorica nevladinog udruženja Inicijativa mladih s invaliditetom Boke.
I jedan i drugi pristup su loši, prije svega zato što se skreće pažnja sa suštine, ocjenjuje sagovornica Instituta za medije.
Inicijativa mladih s invaliditetom Boke je organizacija koja realizuje projekat medijske i informacione pismenosti u manjim sredinama i ruralnim područjima u Crnoj Gori. Pojekat je dio regionalne inicijative „Snažni mediji bez mržnje i dezinformacija“, koji sprovodi Institut za medije zajedno sa partnerima u još šest zemalja.
IMCG: Koliko i na koji način se Inicijativa mladih s invaliditetom Boke bavi medijima i medijskom pismenošću?
MIROSLAVA IVANOVIĆ: Inicijativa mladih s invaliditetom Boke (I MI Boke) se gotovo svakodnevno bavi pitanjem izvještavanja različitih medija o osobama s invaliditetom (OSI). Prije svega to radimo kroz medijske i online kampanje u okviru svakog projekta koji sprovodimo, zbog čega u timu imamo i saradnice koje se dugi niz godina bave društvenim mrežama i izvještavanjem o OSI u medijima. Svaki naš projekat je dijelom ciljan i na povećanje nivoa svijesti i infomisanosti opšte javnosti o pravima i potrebama OSI, te na taj način direktnim našim radom utičemo na plasiranje adekvatnog i kvalitetnog sadržaja o ovoj grupi.
IMCG: Na koji način, po vašem mišljenju, lokalni ali i mediji na nacionalnom nivou tretiraju pitanja koja su važna za osobe sa invaliditetom?
MIROSLAVA IVANOVIĆ: Lokalni mediji u Kotoru se donekle bave pravima OSI, kako kroz redovan program, tako i kroz posebne emisije (ovdje prije svega mislim na lokalni javni servis). Međutim, ovo stanje varira od opštine do opštine, tj. od toga da li u konkretnom lokalnom mediju postoji novinar/ka koja prepoznaje značaj prava OSI i važnost pristupačnosti informacija.
Slična je situacija i sa medijima na nacionalnom nivou. Čak i nacionalni javni servis, koji ima zakonsku obavezu izvještavanja o i za OSI na pristupačan način, to ne čini u dovoljnoj mjeri. Izvještaji o OSI se gotovo nikada ne nalaze u najvažnijim vijestima, a nerijetka je i situacija da se o pojedinim problemima OSI piše svega u jednom ili par navrata, te se njihovo rješavanje ili pogoršanje ne prati u kontinuitetu, zbog čega često nedostaje pritisak javnosti. Veoma je mali broj medijskih sadržaja koji je pristupačan ovoj grupi.
IMCG: Da li su, prema Vašem mišljenju, osobe sa invaliditetom predmeti dezinformacija i govora mržnje ? Na koji način su uglavnom predstavljeni u medijima?
MIROSLAVA IVANOVIĆ: Iako je prepoznata dobra volja, činjenica je da su OSI u medijima često marginalizovane i etiketirane. Sadržaji i način na koji se izvještava znaju da obiluju senzacionalizmom i komercijalizacijom. Nažalost, i dalje često nailazimo na tzv. model milosrđa gdje se invaliditet posmatra kao loša sudbina ili kazna, aosobe sa invaliditetom kao neko kome treba pomoć i ko je teret porodice i društva. Nasuprot tome, prisutan je i herojski model koji osobu prikazuje kao „superjunaka”, a dovodi do prevelikih i nerealnih očekivanja od osoba sa invaliditetom.
I jedan i drugi pristup su loši, prije svega zato što se skreće pažnja sa suštine. Ne govori se o barijerama u okruženju, o načinu da se prevaziđu stereotipi i predrasude, ne promovišu se prava, već se akcentuje invaliditet, odnosno oštećenje kao lična karakteristika. Dakle, govori se o prevazilaženju invaliditeta a ne prepreka i u fokusu je oštećenje, a ne osoba.
IMCG: Na koji način, prema Vašem mišljenju, medijska pismenost može uticati na poboljšanje položaja OSI u društvu?
MIROSLAVA IVANOVIĆ: Upravo se značaj medijske pismenosti ogleda u uticaju medija na glavne demokratske procese. Ako građani steknu vještine kritičkog mišljenja i samoizražavanja, ukoliko se kvalietno povežu i prepoznaju značajne informacije, onda će to doprinijeti i da pitanja koja se tiču OSI budu shvaćena na pravi način, da se o njima razgovara i kritički promišlja. To neminovno vodi do poboljšanja položaja OSI u društvu.
IMCG: Jedna od ciljnih grupa Vašeg projekta su djeca završnih razreda osnovnih škola iz Boke. Na koji način edukacija djece utiče na poboljšanje položaja OSI u društvu? Zašto je važno krenuti od te ciljne grupe?
MIROSLAVA IVANOVIĆ: Djetinjstvo i adolescencija je dio života kada gotovo sve osobe usvajaju najvažnije stavove o sebi i svijetu oko sebe. U odraslom dobu stavovi se mnogo sporije mijenjaju, nego u djetinjstvu i adolescenciji. Zbog toga je od ključnog značaja da djeca i mladi imaju prilike da se što ranije sretnu, upoznaju i žive s OSI, kako bi ih prihvatili kao ravnopravne članove zajednice. Za borbu protiv predrasuda i stereotipa kod djece i mladih je potrebno značajno manje vremena nego kod odraslih, i to zbog toga što predrasude i stereotipi, koje oni imaju, najčešće i nisu zaista njihovi, već „usvojeni” iz porodice i neposrednog okruženja. Djeca i mladi u početku se sustežu u susretu s OSI, ali zatim mnogo lakše i bez „puno priče” shvataju njihove potrebe i različite načine njihovog zadovoljavanja.
IMCG: Da li, po Vašem mišljenju, postoji potencijal za snažan gradjanski aktivizam kada je poboljšanje statusa OSI u pitanju?
MIROSLAVA IVANOVIĆ: Smatram da u Crnoj Gori postoji veliki potencijal za pokretanje građanskog aktivizma u pravcu poboljšanja položaja OSI, kao i da bi efekat takvog uključivanja imao značajan odjek. Štaviše, često se upravo na taj način dolazilo do pobjeda pred instituacijama. Iako je društvo u globalu spremno da podrži i krene u zaštitu OSI, ipak su na pravi aktivizam uglavnom spremne ili same OSI ili neko iz njihovog neposrednog okruženja (npr. član porodice).
Vrlo značajne promjene koje su se u Crnoj Gori desile u posljednjih par decenija, a tiču se položaja i sagledavanja OSI, rezultat su istrajnosti pojedinaca i civilnih organizacija da se stvari mijenjaju na bolje i da jednom uhvatimo korak s Evropom.