PIŠE: Predrag NIKOLIĆ

PODGORICA, 1. jula 2020. – Shvatanje uloge i odnos prema medijima dvije najveće političke partije u Crnoj Gori je isti, ali očigledno i dobrog dijela Vlade i nove vlasti. Svi u svom nastupu i kritici prema medijima koriste vatren i ratnički jezik.

Demokratski front (DF) je prije dvije nedjelje otpočeo sa bojkotom medijske kuće Vijesti. Najjača članica vladajuće koalicije pozvala je svoje opštinske odbore i ostale strukture, kao i slobodne građane, da ne koriste medijske proizvode Vijesti. Uz preporuku onima kojima se omakne: ,,koji ipak budu čitali i slušali o nama u Vijestima, neka obavezno sve plasirano provjere na zvaničnim stranicama Demokratskog fronta”.

Sličnu strategiju vjere u partiju i njenu istinu, dok je bila na vlasti, primjenjivala je i Demokratska partija socijalista (DPS). Sudeći po posljednjim izborima to im i nije donijelo značajnije političke benefite.

,,Ovakva praksa političkih partija i institucija predstavlja poraz za svako demokratsko društvo jer su oni odgovorni građanima koji su ih birali i koji ih plaćaju a mediji su samo posrednici u izvještavanju javnosti, koja na osnovu stavova i poteza donosilaca odluka i sama donosi odluke na izborima”, kaže Aleksandra Mudreša, urednica i voditeljka emisije Reflektor, koja se emituje na TV Vijesti

Bojkotom jednih a favorizovanjem drugih medija, smatra Mudreša,  jasno se pokazuje i koji su mediji stvarno nezavisni i koje partija ne može kontrolisati a koji su ,,otvoreni” u smislu da ne pitaju previše. ,,Ova loša praksa je znatno uzela maha u Crnoj Gori posljednjih godina i samo dalje potpiruje oštru podijeljenost među građanima ali i doprinosi sve dubljoj medijskoj polarizaciji. Na gubitku su na kraju jedino gledaoci, čitaoci i slušaoci, odnosno građani”, kaže Mudreša.

Njen kolega, Saša Klikovac, urednik i voditelj         emisije Argumenti na TVCG, upoređuje bojkot sa košarkaškom utakmicom u kojoj igrači u nekom dijelu meča ne izađu na teren zbog nečega što smatraju da je nepravedno, ne računajući na gledaoce. ,,Nadam se da u najskorijoj budućnosti televizijski studiji u Crnoj Gori neće ličiti na poluprazne sale našeg parlamenta iz vremena starog i novog saziva. To svakako pokazuje da naše političke elite još uvijek nijesu dostigle nivo ozbiljnih političara koji se istinski bore za svoje građane”.

Emisiju Reflektor u prethodnih pet sezona najčešće su bojkotovale političke partije, prisjeća se Mudreša, – nekad DPS a danas Demokratski front, a o pozive su se često oglušivali i čelnici državnih institucija. ,,U periodu vlasti DPS-a, ta partija nije željela da šalje svoje predstavnike u emisiju, bez nekog logičnog opravdanja. Najčešće ignorišu uredno poslate pozive”. Ona ističe da će pozive za učešće u emisijama slati i ubuduće jer je novinarska obaveza da se građanima predoče sve strane priča. ,,Prije dvije sedmice poslanica DF-a zbog odluke o bojkotu, iako predlagač izmjena Zakona o radu, nije mogla/smjela da bude naša gošća, a onda se koliko sjutra njen partijski šef tokom skupštinskog zasijedanja bavio emisijom nazvavši je sramnom i primjerom hajke na DF”.

Mudreša kao negativan primjer ističe i Glavni grad. Oni su ipak napravili iskorak pa su novinarki objasnili da nijesu bili zadovoljni tretmanom njihovih službenika u prethodnim emisijama. ,,Gradska uprava pitanja od javnog interesa doživjela je kao hajku i oni jednostavno više ne žele da razgovaraju”, kaže Mudreša. 

Klikovac je počeo da uređuje i vodi emisiju Argumenti nakon političkih promjena 30. avgusta. ,,Što se tiče emisije nijednom se nije dogodio bojkot mene ili emisije. Međutim, često su se javljali brojni animoziteti, što je za posljedicu imalo nedolazak u emisiju jednih ili drugih. Brojni su razlozi, ali u suštini sve se svodi, po mom sudu, na nedostatak argumentacije, samopouzdanja, neodgovornosti i neprofesionalnosti”.

On smatra da javna ličnost, posebno političar, ima obavezu da gledaocima, odnosno biračima, saopšti svoje stavove i sučeli mišljenja: ,,Mislim da je u pitanju neodgovoran odnos manjeg broja političara koji su ovih mjeseci bili moji gosti, jer ne doći u studio zbog nekog ko vam ‘ne odgovara’ zapravo govori o nedostatku političke zrelosti i neodgovornosti, strahu i pomanjkanju iskustva”.

Iako nije bio javno proglašen, par mjeseci nakon promjene vlasti, bio je evidentan bojkot RTCG od strane nove Vlade i novopostavljenih čelnika institucija. Klikovac kaže da se situacija promijenila: ,,Nakon nekoliko teških mjeseci, kada ministri nijesu dolazili u Argumente, danas je konačno bitno drugačija situacija. Ministri su sada moji gosti a neki od njih su samoinicijativno počeli da se interesuju kada bi mogli da ugovorimo gostovanje u pomenutoj emisiji. Međutim, i pored brojnih poziva da bude moj gost, premijer Krivokapić još uvijek nije došao… Kao što znamo, ovo nije slučaj samo sa Argumentima, slične probleme imaju i kolege iz drugih medija”.

Kačuša Krsmanović, novinarka Pobjede, kaže da se suočavala sa situacijama da javni djelatnici lično njoj ne žele da daju informaciju ili izjavu zbog toga što im se ne sviđaju njena uvjerenja ili su ljuti zbog nekih kritičkih tekstova. „Još češće sam bila u situaciji da ne žele da komuniciraju sa medijem u kojem radim, jer im se ne sviđa uređivačka politika”, priča Krsmanović.

Za nju nije problem kada komunikaciju odbija političar, to je stvar njegovog izbora, ali smatra da je neprihvatljivo da zvaničnici i javni funkcioneri, državna administracija odgovaraju na pitanja samo izabranih medija i novinara. ,,Njih plaćaju građani i oni za svoj rad odgovaraju njima, a glas javnosti su i mediji i novinari/ke kritički nastrojeni ii trebalo bi da su u obavezi da odgovore na sva naša pitanja, ma koliko ona bila neprijatna, pa i po njih uznemirujuća’’.

Krsmanović ističe da je rad Pobjede otežan zbog bojkota nove vlasti. Na pitanja koja pošalju novinari ovog lista često odgovore pročitaju u nekim drugim novinama. Krsmanović tvrdi da je riječ o svojevrsnoj hajci protiv kritičnih medija, a da su novinari Pobjede izloženi uvredama, pa i prijetnjama nove vlasti. ,,Znamo da su u nekoliko resora Vlade vođene istrage ko Pobjedi daje podatke, što je izazvalo nelagodu i osjećaj straha od gubitka posla kod naših izvora’’, kaže Krsmanović.

Ona smatra da političke partije ne bi smjele da bojkotuju Javni servis, a sve ostale medije ako vjeruju da im je to u interesu mogu da stave na ,,blok listu”. Taj njihov izbor, a javnost njihove postupke, pa i u odnosu na medije, mjeri na izborima, kaže.

,,Česte situacije bojkota političara nekih medija ukazuju da je demokratija kod nas i dalje u povojima. Političari su nezreli da prihvate kritiku i vrijednosne sudove, ali imali smo i imamo medija koji brutalno zloupotrebljavaju slobodu govora. Visoku cijenu svega toga plaćamo kao društvo – teško su urušene civilizacijske vrijednosti, ne i nepovratno, a odgovornost je na svima – od političara, zvaničnika i javnih djelatnika, do medija’’, zaključuje Krsmanović.

Da odluka DF-a nije originalna i da se ne dešava po prvi put podsjeća Marijana Camović-Veličković, predsjednica Sindikata medija: ,,Ona jeste dokaz niskog nivoa kulture kod nas u svim sferama pa i u političkom životu. Kažnjavati medij nekomuniciranjem je prije svega kažnjavanje/uskraćivanje informacija sopstvenim glasačima, koji sigurno ne čitaju ili gledaju isključivo jedan medij koji im neka partija preporuči. Takve odluke su kratkovide i najviše nanose štetu partiji koja se odluči na taj korak. Medij koji je bojkotovan svakako većinu informacija može dobiti i gotovo nesmetano nastaviti da izvještava prateći javne nastupe i društvene mreže tako da neku veliku štetu ni ne nanose mediju”.

Da bojkot medija nije dobra strategija  slaže se i Mila Radulović, generalna sekretarka Društvo profesionalnih novinara. ,,Problem je što oni koji donose takve odluke gledaju stvari lično, imaju slabo znanje o medijima i misle da smo njihovi servisi. Tako oni doživljavaju ulogu medija. Kada javni funkcioneri shvate da im je veći interes da budu prisutni u medijima čija im uređivačka politika ne odgovara, možemo računati da ulazimo u demokratsko društvo”.

Nakon objave bojkota članovi DF-a su na konferenciji za štampu odbili da odgovore na pitanja novinara Vijesti. ,,DPS formalno nije proklamovao bojkot VIjesti ali to rade – ne odgovaraju nam mejlove, ne razgovaraju sa nama kada ih zaustavimo sve kulturno pravdajući se. Ali im ne pada na pamet da na pres konferencijama odbijaju da odgovore na naša pitanja jer znaju da to nije mudro i suprotno je zvaničnoj politici podrške slobodi govora i izražavanja koju zastupaju”, kaže Radulović.

Shvatanje uloge i odnos prema medijima dvije najveće političke partije u Crnoj Gori je isti, ali očigledno i dobrog dijela Vlade i nove vlasti. Svi u svom nastupu i kritici prema medijima koriste vatren i ratnički jezik. Šef DPS je prije par godina nezavisne medije nazvao fašističkim. DF sada svoju odluku o bojkotu obrazlaže time da je ona rezultat osluškivanja sve brojnijih i glasnijih zahtjeva članstva koje na društvenim mrežama vode protiv medijskog koncerna ,,bespoštednu borbu”.

Neprestani rat autoritativnih političara protiv medija.

Ovaj članak je dio projekta koji Institut za medije spovodi uz podršku Nacionalnog fonda za demokratiju iz SAD-a. Stavovi izrečeni u ovom tekstu isključiva su odgovornost Instituta za medije i autora i ni na koji način ne odražavaju stavove donatora.