NOVINARKE I OSMI MART: Žrtve diskriminacije od redakcija do online prostora

PIŠE: Vesna Rajković Nenadić

Kakav je položaj novinarki danas u Crnoj Gori u vrijeme pandemije koronavirusa, jačanja desničarskih snaga i uticaja crkve, ali i sve češćeg uvredljivog govora kojem su izložene u javnom prostoru u komentarima čitalaca i na društvenim mrežama?

U medijima u Crnoj Gori, na osnovu rezulata istraživanja “Položaj novinarki u crnogorskim medijima” koje je urađeno prije početka korona krize radi više žena nego muškaraca. To nije novost, jer godinama unazad novinarstvo važi za “žensku profesiju”. Novo je, međutim, da je više žena na mjestima odlučivanja –  ženama tako više nijesu nedostupne visoke pozicije jer zauzimaju polovinu ili čak nešto više od polovine rukovodnih mjesta.

Ravnomjerna zastupljenost žena i muškaraca na mjestima odlučivanja i veći broj novinarki koje rade u medijima, u jednom dijelu znači poboljšanje položaja žena, ali feminizacija profesije koja je slabo plaćena i nema definisanog radnog vremena, može da predstavlja i odraz njene degradacije, zaključila je autorka istraživanja Duška Pejović.

Istraživanje je pokazalo da svaka četvrta ispitanica smatra da je da je javnost, sagovornici ili kolege drugačije tretiraju zato što je žena. Navode da su degradirane u odnosu na kolege kroz komentarisanje fizičkog izgleda, neprijatno ponašanje ili udvaranje, stavove da žena nije ravnopravna sagovornica i da manje zna od muškog kolege, kao i neprimjerene opaske da je novinarkama bolje da kuvaju ručak nego da se bave novinarstvom. 

Svaka treća učesnica u istraživanju kazala je da je doživljela neki od oblika seksualnog uznemiravanja na poslu. Skoro svaka druga ispitanica smatra da novinarke nijesu jednako plaćene kao muške kolege ili da su im samo djelimično jednaka primanja i navode da je prvenstveni razlog za to što su oni muškarci. Skoro dvije trećine intervjuisanih novinarki ističu i različit odnos uredničkog kadra koji je kako kažu, popustljiviji prema muškarcima i više vrednuju rezultate njihovog rada.

Preko 90 odsto intervjuisanih novinarki smatra da nedefinisano radno vrijeme uz kućne obaveze i brigu o djeci otežava ili djelimično otežava ženama obavljanje novinarskog posla, te da im treba mnogo više snage, energije i odricanja da obave postavljene zadatke za razliku od njihovih kolega.

Ovo je jedino istraživanje koje je u Crnoj Gori urađeno kada je riječ o položaju novinarki u crnogorskim medijima.

U međuvremenu, već godinu dana imamo pandemiju koronavirusa, jačanje desničarskih snaga i jak uticaj crkve. Ali i uvredljiv govor, nerijetko i govor mržnje posebno prema ženama u komentarima na portalima i društvenim mrežama.

Tragom istraživanja o ovoj temi, naišli smo na doktorski rad koje je uradila dr Zilka Spahić Šiljak, islamska teološkinja iz Sarajeva. Radeći na knjizi o položaju žena u privatnoj i javnoj sferi u BiH, ona je tokom tri godine obišla 20 sela i gradova i dokazala svoju početnu tezu, da vjernici sve tri religije (muslimani, pravoslavci i katolici) imaju gotovo istovjetan odnos prema ženi – mjesto joj je u kući, a najvažniji zadatak da rađa i odgaja decu. Zanimljivo je da su najobrazovaniji, ali i najmanje obrazovani vjernici protiv učešća žena u javnom životu. U Crnoj Gori ne postoje dostupna istraživanja o tome kako jačanje uticaja crkve utiče na položaj žene, pa samim tim i novinarki. Istraživanje koje smo pomenili – ukazuje da jačanje religije znači i povratak žene u kuću.

Nema ni podataka kako je pandemija uticala na novinarke ni koliko je njih ostalo bez posla i da li su im smanjene zarade. Posljednje istraživanja Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) predstavljeno 23. novembra, pokazuje da je epidemija pojačala postojeću rodnu neravnopravnost žena u Crnoj Gori. Od februara do juna otpušten veći broj žena od muškaraca , ženama su smanjene plate, posebno u privatnom sektoru. Prema procjenama Izvještaja, rad žena u domenu neplaćenog rada i njege u domaćinstvu premašio je rad muškaraca za 92 odsto. Novčana vrijednost takvog rada projektovana je na 122 miliona eura tokom tri mjeseca pandemije Covid-19, odnosno, od aprila do juna 2020. godine.

Uz sve to, posljednjih godinu dana sa padom novinarskih standarda u medijima, novinarke sve češće postaju meta uvredljivog govora, nerijetko i govora mržnje na portalima i društvenim mrežama. Istraživanje koje je uradio Institit za medije je pokazalo da u uredničnom sadržaju etabliranih medija nema govora mržnje, ali ima u komentarima čitalaca. U desno orjentisnaim medijima čak i u uredničnom sadržaju ima sadržaja koji sadrži govor mržnje, njeguju zapaljivu retoriku a u komentarima koji se ne moderiraju podstiču dodatno širenje spornog sadržaja. Istraživanje je pokazalo da takav sadržaj dijele na fejsbuk stranicama koje promovišu ideje desno orjentisanih medija i interesnih grupa. Medju onima koji se etiketiraju su često novinarke koje ne dijele njihove stavove.

Na webinaru koji je nedavno organizovao Institit za medije ukazano je onlajn nasilje prolazi nekažnjeno i da nadležni imaju selektivan ili pasivan odnos prema ovoj sve učestalijoj pojavi. 

Više od sto godina od kada se Osmi mart obilježava kao Dan žena – novinarke u Crnoj Gori su žrtve rodnih stereotipa i diskrimininacije. Od redakcija do online sfere. Ništa ne ukazuje da će skoro biti bolje.