Hvatanje u koštac sa slabom zastupljenošću žena u medijima

Autorke: Anetta Rattan, Siri Chilazi, Oriane Georgeac, Iris Bohnet 

Širom svijeta, žene imaju daleko manje šansi da budu viđene u medijima nego muškarci. Ovako rodno neuravnotežena slika društva može ojačati štetne rodne stereotipe. Već više od dvije godine, novinari i producenti u BBC-iju pokušavaju da riješe pitanje rodne zastupljenosti na taj način što dobro vode računa o tome od koga će uzeti izjavu, trudeću se da postignu cilj – da odnos zastupljenosti između žena i muškaraca bude pedeset naprema pedeset odsto.

Širom svijeta, žene imaju daleko manje šansi nego muškarci da budu viđene u medijima. Kao akterke priča koje mediji pokrivaju, žene se javljaju samo u četvrtini televizijskih i radio emisija kao i izvještaja u štampanim medijima. U izvještaju iz 2015., žene su bile samo u 19 odsto slučajeva sagovornice kao ekspertkinje dok ih je reporterki bilo u 37 odsto slučajeva.

Kao naučnice koje proučavaju nedovoljnu zastupljenost žena na radnim mjestima, znamo da ova rodno neuravnotežena slika društva može da ojača i potpomogne štetne rodne stereotipe. Jasno je da mediji moraju da promijene način na koji predstavljaju svijet – ali ko može da promijeni same medije?

 Već više od dvije godine, novinari i producenti u BBC-iju pokušavaju da riješe pitanje rodne zastupljenosti na taj način što dobro vode računa o tome od koga će uzeti izjavu, trudeću se da postignu cilj – da odnos zastupljenosti između žena i muškaraca bude pedeset naprema pedeset odsto.

Outside Source – Ros Atkins, noćni informativni program u udarnom terminu, je o zastupljenosti muškaraca i žena počeo da vodi računa 2017. godine. Za četiri mjeseca je postotak zastupljenosti voditeljki i reporterki povećao sa 39 osto na 50 odsto.

Pet stotina BBC-ijevih šou programa i timova se pridružilo takozvanom “50:50 projektu”. 

U aprilu 2019., čak 74 programa na engleskom jeziku koji su učestvovali tom projektu tokom godinu dana ili duže, uspjeli su da imaju jednak broj muških i ženskih voditelja.

Kako je inicijativa koju je u jednoj od redakcija (a ne na upravnom odboru) započeo jedan bijelac doživjela takav uspjeh u organizaciji koja se u kontinuitetu suočava sa izazovima koji se tiču rodne jednakosti (npr. razlika u visini zarada među polovima, koja je prisutna u BBC-u)?

Kako bismo razumjeli kako je “projekat 50:50” funkcionisao i kakvi su bili njegovi efekti, uradili smo intervjuje sa 25 novinara, producenata i vodećih ličnosti u BBC-u. Intervju su trajali više od 35 sati.

Zaključili smo da postoje tri ključne lekcije relevantne za svakog menadžera/mendžerku ili lidera/liderku koji žele da razrdmaju postojeće stanje i poboljšaju jednakost i inkluziju u svojim organizacijama. Kao prvo, počnite od sebe. Kao drugo, pratite relevantne podatke. Treće, vjerujte u sposobnost drugih da se mijenjaju.

1. Počnite od sebe

Poslije više od 20 godina kao novinar, Ros Atkins se našao zaglavljen u konstantnim pokušajima: „Moje kolege i ja prihvatili smo da je jednaka zastupljenost žena u novinarstvu poželjan cilj ali smo isto tako prihvaitli da ga nije moguće postići. Godinu za godinom, ulagali smo napore a da nismo ostvarivali napredak ni blizu onakvom kakav smo željeli.“

Ovaj problem je veoma uobičajen u redakcijama. Mnogi žele promjene, ali ima malo konkretnih pomaka. Zato je pitanje „šta JA mogu drugačije da uradim“ ključno. Na psihološkom planu, ovjde se radi o razlici između posmatrača i oniih koji se suočavaju sa problemima. Posmatrači posmatraju nepravdu ali su male šanse da će pokušati nešto da urade da je isprave jer konstanto preispituju to da li su baš oni prave osobe koje to treba da urade, da li je pravo vrijeme ili da li će možda neko drugi to da preuzme na sebe. Oni koji se suočavaju sa nepravdom, s druge strane, odmah reaguju na nju kad je sretnu.

Atkins je napravio pomak od uloge posmatrača ka ulozi onog koji se suočava sa problemom fokusirajući se na to šta svi članovi njegovog tima ponaosob mogu da urade da doprinesu rodnoj ravnopravnosti u medijima.

 “Želio sam da dokažem da možemo novinarstvo da učinimo boljim i popularnijim kroz fer zastupljenost među polovima.“

Informativne emisije obično imaju malo kontrole nad tim ko su oni na koje se odnose glavne priče tokom dana ali mogu da kontrolišu koje autore, eksperte i izvještače svakodnevno angažuju. Fokusirajući se na ovaj aspekat, Atkins fokusirao napore svog tima na specifične matrice ponašanja koje je bilo moguće promijeniti. Tim je tako trebalo da napravi presjek rodne zastupljenosti među autorima svaki dan (u početku je to rađeno na stikerima, a postepeno se prešlo na tabelu), i da prate svoj progres prema zacrtanom cilju – odnos zastupljenosti od 50:50 svakog mjeseca. Ostalo je zlatno pravilo da se uvijek najkvalitetnija osoba pušta u program, bez obzira na pol. Ono što se promijenilo je to da je tim sebe natjerao da pronađe žene koje su predstavljale ono najbolje u profesiji i da ih dovedu u program.

Ovo nije bilo lako. Postoje mnogi društveni pritisci sa kojima se možemo susresti; u ovom slučaju, neki ljudi unutar BBC- a su bili skeptični prema toj inicijativi. Međutim, mi smo u svojim intervjuima uvjerili u brojke koje pokazuju uravnoteženost i kredibilitet koji je Atkins imao kada je govorio o ciljevima “projekta 50:50”.

2. Pratite relevantne podatke

Atkins je čekao do trenutka kada je u njegovoj emisiji jednaka zastupljenost među polovima bila konstanta tokom nekoliko mjeseci prije nego što je bilo koga obavijestio o projektu. Kao rezultat, imao je dokaze kojima je mogao da kontrira bilo kakvim prigovorima koji su dolazili od drugih BBC timova. Kad god bi skeptici ustvrdili da „nema dovoljno ekspertkinja“ ili da će „ovo da stvori previše dodatnog posla i oduzme previše vremena producentima“ ili da bi „ovo moglo da naruši kvalitet novinarstva“, Atkins, producentkinja i urednica Rebecca Bailey i urednik Jonathan Yerushalmy su nudili proste i spremne kontra argumente: dokaze da je njihov tim postigao cilj, srećne producente, iskustvo o metodologiji prikupljanja podataka bez muke i emisiju koja je imala visoku gledanost.

Osim toga, metod prokupljanja podataka 50:50 je jednostavan, zahtijeva minimalne napore i lako ga je uvrstiti u svakodnevnu rutinu. Pošto članovi tima sami prikupljaju podatke, to povećava njihov osjećaj kontrole i autorstva nad sadržajem koji stvaraju. Uz to, javno mjesečno izvještavanje i dijeljenje podataka svakog tima koji učestvuje u prikupljanju podstiče takmičarski duh među urednicima i producentima i stvara osjećaj odgovornosti, pošto nijedan tim ne želi da drugi timovi vide da stagniraju ili klize unazad.

3. Vjerujte u sposobnost drugih da promijene svoje ponašanje

Projekat 50:50 vremenom je primijenilo 500 BBC timova, ali i 20 međunarodnih medijskih partnera. Kako se ovo desilo? 

Kao što kaže Angela Henshall, eksterna menadžerka projekta: „Nismo pokušavali da promijenimo bilo koga – željeli smo da im damo sredstvo da sami sebe promijene.“ 

Od samog početka, osnovači projekta podržavali su svoje kolege, vjerujući da ljudi mogu da se promijene ako im se pruže prilika, sredstva i podrška za to. Istraživanja su otkrila da se oni koji podržavaju druge i vjeruju u njihov potencijal da se razvijaju češće suočavaju sa specifičnim slučajevima diskriminacije i generalno su otvoreniji za razgovor o nejednakosti. 

Nijedan tim nije bio obavezan da se mora priključiti projektu već su umjesto toga dobili poziv da se priključe. Sami timovi su odlučivali koji su to „pravi“ podaci za njihovu emisiju koje treba prikupljati a onda su mjesečno izvještavali putem mjesečnog grafikona na nivou BBC-a. Većina je koristila Excel dokumente sa kojima je Outside Source počeo. Nijedan tim nije kritikovan ili izlagan poruzi zbog svojih rezultata. Napredak je proslavljan, a timovima koji su imali problema sa postizanjem dobrih rezultata obezbijeđena je podrška. Timovima koji imali problem su mogli u bilo kom momentu mogu da se isključe iz projekta – do sad je to učinio samo jedan tim.

Najviši menadžeri su takođe odigrali ulogu u projektu. U aprilu 2018., Tonz Hall, generalni direktor BBC-a, uključio se u projekat i javno objavio rezultate o njemu godinu dana kasnije. Njegova poruka je bila ohrabrenje za promjene a ne naredba sa vrha. Broj timova koji su se uključili poslije toga se povećao. 

Projekat 50:50 bavi se samo rodnom zastupljenošću. On neće riješiti problem rodne ravnopravnosti u širem smislu ali obezbjeđujuje jednostavan, opipljiv alat za postizanje promjene bez prisiljavanja na nju i dajući ljudima osjećaj pripadnosti procesu i kontrole nad njim. Nadamo se da će ovi uvidi inspirisati i druge da streme ka smanjenju diskriminacije i poboljšanju zastupljenosti žena na radnom mjestu.

 Izvor: https://hbr.org/2019/06/tackling-the-underrepresentation-of-women-in-media

 Ovaj članak je dio projekta koji Institut za medije spovodi uz podršku britanskog Ministarstva vanjskih poslova, posredstvom Britanske ambasade u Podgorici. Stavovi izrečeni u ovom tekstu isključiva su odgovornost Instituta za medije i autora i ni na koji način ne odražavaju stavove donatora.