I novinari imaju pravo na privatnost

PIŠE: Vesna Rajković Nenadić

PODGORICA, 7. Jula 2021. – Prije par godina je objavljen razgovor izmedju tadašnje novinarke Radio televizije Crne Gore (RTCG) Ivane Šeberk i lidera Socijalstičke narodne partije (SNP) Srdjana Milića. Snimak razgovora uoči intervjuaa objavio je tada portal RTCG, koji ga je ubrzo uklonio, ali i pojedini mediji, uz naslov “Pogledajte šta Milić priča kada su kamere ugašene”, objavili su i transkipt razgovora. Novinari su u kolumnama analizirali što ustvari misli MIlić, jer jedno priča javno a drugo kada su kamere ugašene.

Bilo je to 2015. godine i prvi put, koliko je poznato, da se tako nešto desilo – da razgovor nelegalno snimljen uoči početka intervjua, izadje u javnost.

Vijesti, koje su objavile i transkript,  su tada saopštile da su ga dobile mejlom, RTCG da je utvrdjeno kako je završio na njihovom portalu te da će utvrditi odgovornost za grešku. I na tome se sve zavšilo.

Ko je god nekada radio intervju zna da razgovori uoči snimanja nijesu rijetkost. Da su sagovornici mnogo slobodniji u tim trenucima, da se često razmijene mišljenja, da sami novinari kažu nešto što javno nikada ne bi izgovorili. Prosto, nakon godina saradnje stekne se odredjeno povjerenje.

Posljednji slučaj da privatni razgovor novinara i političara bude objavljen dogodio se novinarki Tamari Nikčević. Isto se radilo o RTCG. Ovoga puta stvar je bila još brutalnija. Snimak, koji im je neko dostavio, je objavila vladajuća partija. Demokrate su objavile snimak razgovora NIkčevićeve i jednog od čelnika GI “21 maj” Miodraga Živkovića. Tema je bila upravo ta stranka, čule su se i neprimjerene riječi,  – kasnije su i Nikčevićeva i Živković saopštili da to što su rekli o Demokratama misle i da nemaju nikakav problem da to javno saopšte. Što su, ako ćemo pravo, oboje i do tada saopštavali kroz svoj rad, doduše pristojnijim rječnikom.  Tako da nijesmo u tom smislu saznali ništa novo. Ali jesmo da je neko dostavio Demokratama snimak i da su ga oni javno objavili, a pojedini mediji prenijeli.

Ko je dostavio Demokratama snimak još se nije utvrdilo. U međuvremenu je ta stranka podnijela krivičnu prijavu protiv Nikčevićeve zbog zloupotrebe službenog položaja!? Nikčevićeva je, sa druge strane, podnijela krivičnu prijavu protiv predsjednika Skupštine Alekse Bečića, medijskog koncerna „Vijesti“ i NN lica zbog neovlašćenog snimanja i distribuiranja neformalnog i privatnog razgovora sa političarom Miodragom Živkovićem. Prijavu je podnijela i GI “21 maj”. Krivičnim zakonikom je propisana novčana ili kazna zatvora do godine dana.

Sva je prilika, konačnu riječ će dati tužilaštvo, moguće i sud.

Da je u ovom slučaju bilo ugrožavanja prava na privatnost novinarke NIkčević odmah je saopštila Akcija za ljudska prava (HRA). Ta NVO je saopštila da objavljivanje tajnog snimka privatnog razgovora novinarke i krivična prijava koju su Demokrate podnijele protiv nje, predstavlja neprimjereni pritisak partije na vlasti na novinarku, koji ugrožava njenu privatnost i slobodu izražavanja.

Njihovom stavu se pridružio i Institut za medije (IMCG).

Advokatica Maja Živković  u razgovoru za Institit za medije kaže da razgovor koji je sniman u studiju nekog medija, i koji ni na koji način nije zapravo bio namjenjen javnosti, jeste privatan.

“Stoga, može se govoriti o povredi prava na privatnost novinarke Tamare Nikčević, kada je o njoj riječ, koje pravo imaju svakako i novinari, kao i ostali građani, iako novinari mogu katkad trpjeti veći stepen kritike, a zbog posla kojim se bave, što nikako ne znači da njihovo pravo na privatnost treba kao takvo da bude zanemareno i kršeno. U javnosti nije objavljivanjem ovog snimka pokrenuta ni posebno značajna debata od javnog interesa, iako je mogla biti pokrenuta, ali se, nalazim, priča u javnosti povodom ove stvari svela na prepucavanja i puko zauzimanje ,,strana””, kazala je ona.

Ona kaže i da joj nije poznat ovakav slučaj, gdje nepoznato lice snima razgovor dva lica, a objavljuje ga neko četvrti.

Preporuka Savjeta Evrope o zaštiti novinarstva i bezbjednosti novinara zahtijeva da države posebno garantuju tajnost novinarskih komunikacija, jer se sloboda medija zasniva na mogućnosti da novinari i drugi zaposleni u medijima komuniciraju sa imenovanim i neimenovanim izvorima da bi došli do informacija.

Medjunarodni standardni po pitanju prava na privatnost su jasni. Domaći zakoni isto. No, dok se stvari ne istjeraju na čistač, oni koji su tajno snimali ne odgovaraju i dok esnaf ne bude u stanju da osudi ovakve pojave, sve je to uzalud.

Ovaj članak je urađen uz finansijsku podršku Evropske unije. Sadržaj je isključivo odgovornost autora i izdavača Instituta za medije Crne Gore i nužno ne odražava stavove donatora.