Pogrešne odluke Marka Z. i kakve to veze ima sa nama?
Piše: Bojana Kostić
Naši profili i aktivnosti na društvenim mrežama pod budnim su okom kompanija koje njima upravljaju. Malo je toga u našim rukama i pod našom kontrolom. Ako ste ikada bili meta onlajn napada i prijetnji, onda znate kako je zaštita lične bezbjednosti povezana sa mnogobrojnim preprekama i neefikasnošću sistema za prijavu i uklanjanje sadržaja. Ova neefikanost nije samo posljedica automatizovanih sistema za prijavu i nedovoljnog broja timova odgovornih za bezbjednost, već je uzrokovana i nezainteresovanošću kompanija da se bave pitanjem bezbjednosti njihovih “korisnika”. Ne smije se izgubiti iz vida da je, na primjer X, tada Twitter, uveo mehanizam za prijavljivanje uznemiravanja tek 2013, sedam godina nakon što je kompanija počela sa radom. Nakon čuvenog Gamergate slučaja, napada na novinarku gigabajtima toksičnog sadržaja, i ostale platforme su počele da se intersuju za pitanje bezbjednosti. Mnogo godina kasnije od njihovog nastanka.
Sličan je problem i kad je riječ o sadržaju kao što je medijski, a posebno, sa izvještajima istraživačkih novinara, analizama nevladinog, pa i vladinog sektora. Jednom objavljena informacija ima neizvjestan tok kretanja na platformama. Da li ćete je vidjeti i pročitati zavisi od mnoštva faktora i algoritamskih signala. Pored toga, kompanije često namjerno “štimuju” algoritme u skladu sa svojim odlukama da učine manje ili više vidljivim medijske reportaže ili sadržaj koji je političkog karaktera. Još je 2018. Facebook odlučio da ukloni vijesti iz News feed-a u našoj regiji, pa su posle vraćene, u nekom obliku. U skorije vrijeme, X, odnosno Elon Musk, je otvoreno objavio da će učiniti više dostupan sadržaj desno orijentisanih političkih pozicija. Obratite pažnju na riječ otvoreno, jer je činjenica ove transparentnosti važan element koji umnogome određuje da li je moguće provjeriti usaglašenost ove odluke sa nedavno usvojenim Aktom o digitalnim uslugama.
Objave, poput ove od Elona Muska, i nevidljive odluke kompanija poput X ili Mete, Tik-Toka, Google-a, u vezi sa promjenama politika upravljanja sadržajem, dakle načina na koji informacije kruže na platformama i dolaze do pojedinaca, krucijalno utiče na našu mogućnost da primamo i dijelimo informacije i da formiramo mišljenje. Dakle, na slobodu izražavanja i slobodu medija. Ove odluke su uvijek političke prirode i to je važna činjenica koja se mora držati na umu. Tako je i sa odlukom Marka Zukenberga koji je objavio 7. januara ove godine. Ukratko, Meta, koja je vlasnik i Instagrama, Threads i Whatsup, planira da:
- Prekine sa programom provjere činjenica (fact-checking program) u Americi. Umjesto toga pokreće se novi program “Community Notes” (“zapažanja zajednice”).
- Omogući pristup i cirkulaciju sadržaja političkog karaktera.
- Promijeni politike upravljanja sadržajem, dozvoljavajući sadržaje koji se odnose na rodna pitanja, migracije i seksualnost.
- Prestane sa korišćenjem automatskih sistema za prepoznavanje “manje opasnog” sadržaja. Samo “veoma” opasan sadržaj biće i dalje moderiran samo-inicijativno od strane kompanija.
Na prvi pogled, ni jedna od ovih odluka ne djeluje zastrašujuće i čudno. Ali, ako se dublje pogleda, svaka od njih imaće dalekosežne posljedice po slobodu izražavanja, pluralizam informacija, slobodu da budemo različiti, mir i bezbjednost, informacijski integritet i stanje javnog informisanja. Ove posljedice su ozbiljnije za zemlje i regione sa nestabilnim medijskim slobodama, problemima društvene polarizacije i različitim oblicima siromaštva, kao što je Zapadni Balkan.
Odgovnost za provjeru činjenica prelazi na građane-korisnike
Zatvaranje programa provjere činjenica, prvo u Americi, a onda možda i u ostatku svijeta, u praksi znači da će do sada nezavisne eksperte za provjeru činjenica, koji su mahom radili po utvrđenoj i transparetnoj metodologiji, zamijeniti “korisnici”. Tamo gdje su novinari iz redakcija za provjeru činjenica dodavali kontekst i objavljivali tačne i provjerene informacije kroz proces “debunking-a”, uz obilježavanja sadržaja, sad će kroz Community Notes, koje koristi i kompanija X, svi biti pozvani da obilježe sadržaj i dodaju kontekstualne informacije. Te zabilješke (notes), pojedinci ocijenjuju na osnovu “nečega”, a algoritam čini vidljivim one zabilješke koje su dobile najveći broj glasova i koje omogućavaju različite uvide na isti sadržaj. Kao i uvijek, u pitanju je igra velikih brojeva: veći broj zabilješki (notes), veća vidljivost.
Sa tačke gledišta teorije “tržišta slobodnih ideja”, Džon Stjuart Mil bi bio zadovoljan ovom promjenom. Međutim, previđa se važnost uloge tačnosti i provjerljivost izvora informacija i činjenica. Na primjer, kada sledeći put medij blizak vlasti objavi da se navodno priprema napad na predsjednika, svaki korisnik moći će da “ubrizga” svoju viziju ove vijesti i time dodatno doprinese buđenju “kolektivne mašte”. Dodatno, odavno se u krugovima koji se bave pitanjem regulacije platformi, ukazuje na to da ne smije pojedinac biti isključivo odgovaran za tačnost tvrdnji koje iznosi, a još manje za tačnost informacija koje drugi prenose, poput medija ili političara. Organizaicije za provjeru činjenica imaju resurse da provjere ove navode, građani nemaju. I ne treba da imaju. Pored toga, ove organizacije su bile jedna od rijetkih brana različitim mitomanskim i mitskim narativima i manipulacijijama koje kruže ovim našim platformizovanim svjetovima. Vratiti odgovornost na građane – korisnike – znači otvorenih očiju produbiti moć kompanija da slobodu izražavanja svedu na “velike brojeve” koji odlučuju šta se čuje i vidi.
Potreba da se ukine ovaj program dolazi iz čiste zablude da je “provjera činjenica jednaka cenzuri” , kao što je Mark Z. objasnio. Istina je da sadržaj koji je obilježen kao netačan može imati umanjenu vidljivost. Ali, važno je podvući da je to u krajnoj liniji odluka kompanija, a ne organizacija za provjeru činjenica. One provjervaju tačnost, omogućavajući ljudima da donesu informisane odluke, a kompanije donese odluku kako će ovaj sadržaj i ljude koji ga kreiraju sankcionisati. Iza ove krilatice o cenzuri krije se nezadovoljstvo među desno orjentisanim strukturama u Americi, koje su sklone da kreiraju i dijele različite oblike dizinformacija – da rad ovih organizacija, umanjuje njihovo djelovanje na platformama. I dok se možemo složiti da je laganje dozvoljeno, kao i da su alternativne činjenice dozvoljene, nije dozvoljeno manipulasati javnim mnjenem i to kroz koordinisane akcije. Tokom, sada već zaboravljene, pandemije covid-19, organizacije iz BiH, Zašto ne, je kroz proces provjere činjenica vjerovatno spasila mnoge živote. Ova organizacija navodi, u svojoj izjavi, da je “posebno poražavajuće čuti da se na ovaj način daje vjetar u leđa potpuno netačnom i neutemeljenom diskursu o provjeri činjenica kao o cenzuri… Svrha fact-checkinga uvijek je bila i ostaje pružanje dodatnih, provjerenih informacija zasnovanih na činjenicama, a ne uskraćivanje informacija bilo kome.” Sama Meta je navela da je tokom izbora za predstavnike EU institucije prošle godine, 95% ljudi odlučilo da ne klikne na sadržaj koji je bio obilježen kao neki vid dizinforamcije.
Politički sadržaj se vraća na platformu
Nakon otkrivanja Cambridge analytika skandala, 2018. godine, kao i ispitavanje mogućeg uticaja Rusije na američke izbore, Facebook, sada Meta je donio odluku da zabrani političko oglašavanje na svojojoj platformi. I gotovo nečujno, tu odluku je pratila još jedna – ona po kojoj se više nije prioritizovao sadržaj političkog karaktera. Na ovo se odnose ne samo informacije koje dijle politički akteri, već i mediji, građani i tako dalje. Meta je dakle svojom slobodnom voljom stala na stanovište, u februaru 2021. godine da će davati manju vidljivost politilčkim informacijama, a naročito tokom izbora. “To je početak dugačkog niza odluka koje su išle u pravcu daljeg smanjivanja vidljivosti sadržaja od javnog interesa.” Studija iz 2024 godine je utvrdila da se “saobraćaj” tj. dostupnost ovog sadržaja smanjio za 50% od 2018. Sad je svim medijima u regiji jasno zašto ni veće ulaganje u “boostovanje” njihovog sadržaja i ulaganje više truda u “učenje” algoritma da prepozna “njihov” medijski sadržaj nisu urodili plodom. Suštinski, nije nikad bilo do medija, nego do jednostrane odluke Meta-e da njihov prostor treba da služi za zabavu, povezivanje sa prijateljima, opuštanje, a manje za ove strašne teme poput politike i demokratije. Kome do tada nije bilo jasno da platforme nisu prostor za javnu debatu, vježbe iz neposredne demokratije i kreirnje javnog mišljenja, od tada je postalo.
Sada se ova odluka mijenja i to za 180 stepeni. Od sada će svi oblici političkog sadržaja biti dozvoljeni. Sa koje god strane političkog spektra i vrijednosnih uvjerenja, Metini kanali za distribuciju sadržaja stoje svima na raspolaganju. I opet, Džon Stjuart Mil bi se zapitao, pa šta nije u redu sa tim? Neka najbolji pobijedi. Međutim, problem je mnogo suptiliniji i dublji. Na Meti, kao i ostalim platformama, vlada zakon najjačeg. Ako ste politički akter sa važnim idejama, ali nedovoljno finansijskih resursa i brojem pratilaca da vaše ideje učinite vidljivim i viralnim, onda je vaša šansa za politički uspjeh značajno umanjena. Suprotno, što je veća baza pratilaca, što je više para ubačeno za “boost”-ovanje sadržaja, što je jača mreža koja dijeleći sadržaj čini viralnijim, to više pokreće “algoritamsku igru velikih brojeva”i povećava izglede za politički uspjeh. Kroz jedan razgovor sa prijateljima iz Sjeverne Makedonije, prije par godinama sam saznala da ljudi vode milionske grupe na Meti sa naivnim nazivom “Navijači FC Barselona” ili “Taylor Swith je najbolja”. Oni samo čekaju da dobiju poruku od marketinške kompanije koja vodi izbornu kampanju pojedinih političara, sa molbom da za velike pare boost-uju njihove poruke iz političke kampanje kroz svoje grupe. Zamislite kada za jedan mili-sekund kroz grupe koje broje milionske članove stigne sadržaj koji širi besmislene infromacije iz Pizza Gate skandala. Na žalost, nema tog broja organizacija za provjeru činjenica koje imaju resurse i kapacitete da debunkuju u “real time”-u cirkulisanje ovog sadržaja. Možemo očekivati da će ovi biznis modeli, kao ovaj iz Sjeverne Makedonije, samo nastaviti da cvjetaju, jer ne samo da nisu nelegalni, nego se čini i da se legitimizovani.
Šta stoji iza ove odluke, nije teško zaključiti. Nakon Cambridge Analytica skandala, Pizza Gate i mnogo drugih koji su pokazali da mogućnost manipulacije i “swing “politčkog ambijenta tokom izbora ima nesalgedive posledice na izbore i političke sisteme, Meta je donijela niz odluka i mjera da pokuša da suzbije ove ozbiljne probleme, a Mark Z. bio je pozvan na saslušanja u američkom parlamentu. Na talasu tog pritiska, donijeta je i ova odluka da se politički sadržaj prosto učini (manje-više) nevidljivim. Nema političkog sadržaja – nema problema. Sada više Meta nema razloga za brigu i pritiske ove vrste. Na poslednjim američkim izborima vlast je snažno konsolidovala desnica i sada nema više ko da im “dahće za vratom” i zahteva preduzimanja mera u cilju očuvanja izbornog procesa. Paradoksalno, može se desiti da Meta poveća svoj profit nakon donošenja ove odluke, jer će desnica sada radije ulagati sredstva za širenje svog ideološkog okvira.
Lov na različitost je otvoren
Pod istom logikom kreiranja šireg prostora za slobodu izražavanja i navodnog zgražavanja nad bilo kakvim ograničenjima ovog prava koje nije apsolutno – već se u datim okolnostima i u skladu sa tačno jasnim uslovima i te kako može ograničiti – Meta je – u pravom smislu ovih riječi – otvorila lov na različitost. Na osnovu novih politika o moderaciji govora mržnje koje je Meta proslijedila zaposlenima, a koje su na našu sreću iscurjele u javnost, saznali smo zastrašujuće “nove” slobode za korisnika. Tako nazivanje izbeglica i migranata “pacovima” neće bit dozvoljeno, a njihovo izjednačavanje sa “prljavcima” i “vaškavima” svodi se na nivo uvrede, a ne govora mržnje, pa će zbog toga biti dozvoljeno i uklanjaće se samo po zahtjevu korisnika. Vjerovatno ni poslije tog zahtjeva, zato što mnogobrojni ostali primjeri navode na zaključak da je na djelu “dehumanizacija migranata”. Povezivanje migratana ili različitih naroda ili pripadnika određene rase sa kriminalnim aktivnostima, u smislu “ovi grozni imigranti, to su sve kriminalci” – prema novim pravilima je dozvoljeno. Sad samo zastanite i prisjetite se svih novinskih natpisa, naslova, postova na Meti koji su sadržali baš ove riječi. Od sada, ako je sudeći po Meti, ovakve gadosti postaju dio regularnog narativa.
Pored toga psovke, pežorativni jezik i jezik degradacije je dozvoljen. Posebno je važno napomenuti da je još Evropski Sud za ljudska prava davne 1974. zaključio da je jezik vrijeđanja, uzmeniravajući jezik, dozvoljen ako to zahtijevaju potrebe demokratkog društva i ako je u datom kontekstu, to u skladu sa načelima slobode izražavanja. Međutim, čak i da je riječ o demokratskom društvu, kontinuirani napadi i ugrožavanje života migranata i drugih ljudi kako kod nas tako i u SAD nikako ne može da opravda podobi ovu odluku Mete sa standardima slobode izražavanja. Pored migranata, specijalno lovište namijenjeno je iživljvanju nad osobama koje pripadaju LGBTQI+ populaciji. Transrodni ljudi su “nemoralni” je zabranjeno na Meti, ali reći transrodni ljudi su “mentalno bolesni”, je dozvoljeno. Primijetiti tačnu razliku između ove dvije rečenice znači upasti u zamku Marka Z., jer nas navodi da razmatramo koje između ova dva zla je manje, dok gubimo iz vida širu sliku i poentu da – nije dozvoljena rasna, vjerska, rodna ili druga diskriminacija pojedinaca. U većini naših zemalja, ovakav govor može čak biti i krivično sankcionisan. Ali, Meta i Mark Z. drugačijeg su stanovišta. Ne samo drugačijeg, već i krajnje arbitrarnog, toksičnog, zapaljivog i na kraju nehumanog. Za nas je posebno zabrinjavajuće da će različiti forme etničke i nacionalne sterotipizacije biti dozvoljeni. Tako da što se tiče Zapadnog Balkana, možemo da nastavimo da se “gađamo” predrasudama i stereotipima, a nacionalizam će nastaviti da djubri naše mreže. Neko bi mogao da pomisli da je Mark Z čuo politčke aktere na Balkanu koji godinama profitiraju gradeći zapaljive i štetne nacionalističke narative, bazirane na primjesama “a, šta su oni nama” i “mi ćemo njima”…
Mark Z i njegovi dvorjani, zaključuju da su ove promjene nužne. Jer, kako je moguće ovakve izjave čuti na televiziji, ili u američkom Kongresu, a ne na ovoj platformi. I u toj izjavi je sva srž ovog problema. Jer, upravo je politika (ne)upravljanja sadržajem na ovim platformama, u mnogome, ali NE SAMO, dovela do ove “normalizacije”, degradacije i dehumanzizacije ljudi, a najviše marginalizovanih grupa. Njihova neodgovornost, kao neka bolest, prenijela se na ostatak društvenih aktera, koji su na strukturama patrijarhata i mizoginije, prenijeli tu bolest u ostale sfere društvenog života. I sad je prosto Meta odlučila da taj diskurs opšte mržnje prema različitosti, normalizuje. Pored toga, Meta je, prateći istu odluku presjdnika Trampa, takođe ukinula program u kompaniji koji podržava različitost i jednakost (DEI), a koji je omogućavao zapošljavanje i ljudi iz marginalizovanih grupa. Sad su ga zamijenili programom zaštite od diskriminacije, koji ne uzima u obzir poziciju i karaktestike pojedinca.
Kod nas na Zapadnom Balkanu, sve ovo odjekuju mnogo strašnije. Na zvuke, povike i vrisku, za koju znamo da nikom dobro ne donosi i u kojoj niko ne pobjeđuje. U kontektstu naših sugrađana, LGTBQI+ orijentacije, sada više nego ikada ranije moramo pokazati solidarnost i spremnost da im budemo podrška kada se lov na različost rasplamsa.
Manje ili više opasan sadržaj
Dodatne izmjene odnose se na postupanje po prijavama ili automatsku moderaciju sadržaja, uključujući i onog koji se odnosi na migrante, različite etničke grupe i rodna pitanja, kao i politički sadržaj. Uvodi se kriterijum po kome će Meta uklanjati, po svom nahođenju, samo “više” opasan sadržaj, kao što je ilegalni sadržaj i onaj koji izrazito krši pravila zajednice. Dok će se po prijavi korisnika uklanjati sadržaj koji je “manje” opasan. Pored prijave, kompanija sada zahtijeva i određeni nivo “kredibiliteta” korisnika kao i da pojedinac dostavi informacije prije nego što kompanija pokrene svoj sistem za uklanjanje sadržaja. Pored toga, timovi koji se bave ovim procesima se sele iz Kalifornije u Teksas “što treba da omogući da se umanji stepen lične pristrasnosti timova koji su skloni cenzuri”, što se odnosi na timove u Kaliforniji koja je tradicionalne država Demokrata.
Izmjene su problematične iz puno razloga od kojih se mogu izdvajoiti dva. Prvi problem je tradicionalna netransparetnost i ne postojanje jasnih informacija o kategorizaciji sadržaja na “manje ili više” opasan. Kao i u kontekstu novih politika govora mržnje, gdje je procjena sadržaja arbitrarna i dosta nejasna, tako i u ovom slučaju “manje ili više” opasno, izgleda preopasno. Odluka možda ne bi bila sama po sebi problematična, da ne prolazi iz decenija pogrešne i neefikasne moderacije sadržaja, koja se sad mijenja u ovom političkom momentu. Pored toga, opasan sadržaj je opasan na drugačije načine za ljude. Drugo, zahtijevanje određenog nivoa “kredibiliteta” korisnika da bi kompanija postupila po prijavi, nestvarno podsjeća na kineski sistem socijalnih kredita. Jednostavno objašnjeno, u kineskom sistemu, što je veći broj- “scoring” kredita, građani su u boljem položaju, i obrnuto – manji broj, može dovesti do toga da se više ni gradskim prevozom ne možete voziti. Kredibiltet korisnika koji zahtijeva Meta, samo potvrđuje duboko poremećeni odnos između pojedinaca i Mete. Prosto je nevjerovatno ne zamisliti, da se ovo “mjerenje” kredibiliteta korisnika ne može jednog dana pretvoriti u ovaj kinski sistem. Ne bi bilo ni začuđujuće.
Zaključak
Spomenuo je Mark Z. i druge razloge za svoje skretanje u “dehumanizaciju i “hoax”, kao što je sve veći broj evropskih zakona koji se bave regulacijom platformi, tajni sudovi u Latinskoj Americi koji navodno kompanijama izdaju naredbe da krišom uklanjaju sadržaj, kao i kineske cenzorske politike. Na ovo se nadovezuje bojazan da će Mark Z. zajedno sa predsjednikom Trumpom, nastaviti da se suprostavlja ovim zakonima, sudovima i cenzorskim politikama koje navodno ugrožavaju moć Mete i drugih mega mreža. Kate Klonick, poznata američka ekspertkinja iz ove oblasti, objasnila je da je “crtanje linije oko procesa upravljanja sadržajem uvijek bila politička odluka”, navodeći da je ovo klasičan slučaj otvorenog političkog zarobljavanja Mete od strane određene političke partije. S drudge strane, Evropska Komisija već razmatra pokretanje postupka protiv kompanije X zbog otvorenog promovisanja sadržaja kroz svoje sisteme za preporuke, a koji čini više vidljivim sadržaj desnih političkih opcija u odnosu na druge, a uvijek najviše postove Elona M. Dokaže li se da je X manipulisao svoje sisteme za preporuku sadržaja, i tako kreirao sistemske rizike po demokratiju za građane EU, Evropska Komisija će moći da pokrene postupak protiv kompanije na osnovu Akta o digitalnim uslugama.
Bez ulaženja u odgovor na pitanje kako smo završili ovdje, jer bi zahtijevao opširniju, a možda i ne analizu, problem je u tome što upravljanje sadržajem, čak i uz najviše standarde slobode izražavanja, nije samo posebi univerzalno rješenje. Podrška medijima, novinarstvu, građanskom izvještavanja, humanosti i humanizmu, zajednicama i različitim oblicima otpora ili alternative kompanijama, samo su dio velike puzle čiji smo mi svi “djelići”. Sada, i u buduće, kao što nas studenti iz Srbije uče svaki dan, na nama je da zahtijevamo i gradimo javne prostore slobode informisanja, kreativnosti i saradnje.
Foto: Pixabay
Članak je dio regionalnog projekta „Naši mediji: Inicijativa civilnog društva za razvoj medijske pismenosti i aktivizma, borbu protiv polarizacije i promovisanje dijaloga“, koji podržava Evropska unija, a sprovodi se u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori, Srbiji i Turskoj. Projekat kofinansira Ministarsrvo javne uprave u Crnoj Gori.
Članak je nastao uz finansijsku podršku Evropske unije i Ministarstva javne uprave u Crnoj Gori. Sadržaj je isključivo odgovornost Instituta za medije Crne Gore i ne odražava nužno stavove Evropske unije i Ministarstva javne uprave.