Tragedija na Cetinju: Medji iz regiona i društvene mreže poprište mržnje

PIŠU: D. Lasica, V.R. Nenadić

Većina crnogorskih medija je o tragediji 1. januara na Cetinju kada je Aco Martinović ubio 13 osoba među kojima i dvoje djece a ranio troje, izvještavala profesionalno, a neki su zabranili komentare ispod objavljenih tekstova, kako bi spriječili govor mržnje i zloupotrebu tragedije. Nekoliko crnogorskih onlajn platformi objavilo je tekstove koji šire govor mržnje, diskriminaciju i dezinformacije.

Ipak, poprište mržnje bili su regionalni tabloidni mediji posebno srpski i srpske televizije Pink“ i „Happy“ i posebno društvene mreže.

Analitičar Digitalnog forenzičkog centra Marko Banović je kazao da su senzacionalizacija i rijalitizacija zločina koji se desio na Cetinju i ljudskih tragedija svakodnevno bili prisutni u medijima u Srbiji. Srpski tabolidi su mitove i predanja uzimali kao činjenice, fokus je bio na senzacionalizmu, ekskluzivi i mistifikaciji umjesto na odgovornom izvještavanje.

“Uz to, srpski tabloidi daju i političku i vjersku dimenziju zločinu šireći govor mržnje prema stanovnicima Cetinja. Važno je istaći da su crnogorska prijestonica i njeni građani u više navrata bili meta govora mržnje koji su širili mediji iz Srbije”, naglasio je Banović za Pobjedu.

Zbog izvještavanja o tragediji na Cetinju, Savjet Agencije za audiovizuelne medijske usluge Crne Gore (SAMU) je pokrenuo postupke protiv srpskih televizija „Pink“ i „Happy“, navodeći da su prekršile Konvenciju o prekograničnoj televiziji emitovanjem sadržaja koji ugrožavaju dostojanstvo i podstiču mržnju, netrpeljivost i diskriminaciju na osnovu nacionalne pripadnosti.

Od Regulatornog tijela za elektronske medije Srbije (REM) zatraženo je da obavještenje o ishodu preduzetih mjera bude dostavljeno najkasnije u roku od dvije nedjelje od dana dostavljanja obavještenja. „Naglašeno je da, ukoliko se i nakon isteka navedenog roka nastavi kršenje pomenutih standarda, Savjet Agencije će preduzeti mjere ograničavanja programa ovih emitera na teritoriji Crne Gore“, piše u saopštenju.

Agencija, kako nam je saopšteno, nije dobila odgovor od srpskih kolega a njihov monitoring je pokazao da te dvije televizije nakon upozorenja nijesu nastavile sa emitovanjem spornog sadržaja.

Glavni i odgovorni urednik Televizija Vijesti, Radomir Kračković kazao je da su dešavanja na Cetinju pratili sa posebnim senzibilitetom, poštujući pravo javnosti da zna ali i poštujući dostojanstvo žrtava zločina i privatnost njihovih porodica.

“Kao i ranije tokom ovakvih događaja, kada su u pitanju masovni zločini koji izazivaju uznemirenost u čitavoj zajednici, objavljivali smo uglavnom informacije potvrđene od nadležnih službi (policije, bolnica) uz dodatak određenih nezvaničnih informacija ali koje su dobijene iz policije i koje su se kasnije ispostavile tačnim. Dakle, informacije su se selektirale na način da građani što prije dobiju relevantne informacije i da se proba smanjiti panika”, objašnjava on.

Zamjenica glavnog urednika Pobjede Radmila Uskoković Ivanović je kazala da se zločin na Cetinju dogodio u vrijeme kad je ,,Pobjedino” novogodišnje izdanje već bilo na kioscima kao trobroj, pa smo prve informacije imali na portalu.

“Kako su stizale prve informacije, kolege su ih objavljivale uz dodatnu  selekciju i provjeru iz više izvora, budući da se, iako je bio 1. januar, uključio veliki broj novinara, dopisnica sa Cetinja, a na terenu su bili i naši fotoreporteri. Naravno, vodili smo računa da budemo brzi, ali smo strogo pazili da nam, radi klika više, ne promakne neki pogrešni podatak, neprihvatljiv ili uznemirujući sadržaj. I da ažuriramo informacije, ali da ne podlegnemo pritisku i zbog ,,trke za ekskluzivom” napravimo grešku koja bi uticala na širenje panike ili straha među ionako uznemirene građane”, kazala je ona.

Kako je dodala, dodatno opterećenje te noći bile su reakcije koje su građani ostavljali kao komentare na portalu i na društvenim mrežama, a bili su puni govora mržnje, otrovnih, zlih i čak fašističkih poruka, koje je trebalo ukloniti u realnom vremenu.

Stručnjaci su ukazali i da komunikacija policije i zvaničnika sa javnošću u noći višestrukog ubistva nije bila adekvatna kriznim situacijama –od plasiranja oprečnih informacija do izjava da je masovni zločin bio „situacioni događaj“, te da se građani vrate normalnom funkcionisanju, nekoliko sati nakon tragedije, da je policija ekspresno reagovala iako je potraga za ubicom trajala satima.

Radmila Uskoković Ivanović istiće da je kaže da je komunikaciju obilježilo je puno netačnih, nepreciznih i nepotpunih informacija i podataka. “Iako se policija ovog puta oglasila znatno brže nego nakon užasa u Medovini, sada su više puta saopštili netačno mjesto ubistva, a zatim, takođe u više navrata, i nepotpune podatke o broju žrtava, što je unosilo dodatnu konfuziju”, kazala je ona.

Kako dodaje, narednih dana uslijedilo je još konfuznih i kontradiktornih izjava nekoliko funkcionera, koje su samo dodale ,,so na ranu” i potvrdile da zvaničnici nijesu bili u funkciji saopštavanja jasnih informacija.

“Izuzimam zdravstvene radnike, koji su, osim izuzetnog angažmana u struci, od prvog obraćanja pa narednih dana, u javnosti bili veoma odmjereni, precizni i profesionalni”, kaže ona.

Posebno je pitanje da li su mediji iz regiona imali informacije prije crnogorskih.

“Mediji iz regiona su informacije koje su, duboko vjerujem, znali u istom trenutku i novinari iz Crne Gore – odmah plasirali, bez potvrde policije ili dodatnih provjera, što je dovelo do negativnih reakcija na takvo izvještavanje jer se radilo o čistom senzacionalizmu i ,,kopanju” po životima žrtava i ubice. Takođe, prilikom ovakvog izvještavanja česte su greške, a da ne govorimo o izazivanju panike. Sve u svemu, medijima iz regiona bilo je mnogo lakše da tako izvještavaju jer oni ne djeluju ovdje i ne strahuju od eventualnog revolta gledalaca ili osude javnosti. Ovakvo izvještavanje kratkoročno može donijeti korist tim medijima ali dugoročno mislim da će im donijeti samo štetu, makar što se tiče njihove publike iz Crne Gore”, kaže Radomir Kračković.

Radmila Uskoković Ivanović kaže da joj to nije bilo iznenađenje, ali da je je i ovog puta stigla kap koja je prelila čašu.

 “Pa smo tako, u noći izuzetno zahtjevnog profesionalnog angažmana i ljudske strepnje, prvo iz tih medija saznali informacije o broju ubijenih i njihov identitet, a koje su tek kasnije potvrđene crnogorskim portalima. Svakako, na pola puta od mitskih poruka preko rijalitizacije zločina do dehumanizacije Cetinja, danima nakon masakra razni sagovornici saopštavali su u srpskim tabloidima morbidne detalje ubistva, pojedinosti o žrtvama i ubici, njihovim odnosima, prepričavali sahrane, pa čak i detalje iz zdravstvenih i imovinskih kartona…”, kazala je ona.

Kako dodaje, možda se nekad sazna istina je li riječ o posebnoj ,,sposobnosti” njihovih novinara ili iza svega stoji neko kome je bilo u interesu da ih ,,hrani” bombastičnim podacima i naslovima, lišenih elementarne empatije i etičkog kodeksa.

Analize su pokazale i da su o tragediji na Cetinju društvene mreže bile jedan od glavnih kanala za širenje govora mržnje, dezinformacija i malignih narativa. Govor mržnje i širenje dezinformacija na društvenim mrežama imali su i nacionalistički kontekst. U tom smislu se ističe post Milutina Mićovića, brata mitropolita Srpske pravoslavne crkve Joanikija.

“Sinergetski efekat hibridne kampanje regionalnih medija i društvenih mreža rezultirao je velikim brojem objava koje su tragični događaj pripisivali odsustvu vjere kod Cetinjana i mentalitetskoj sklonosti stanovnika Cetinja za izvršavanje ovakvih zločina”,  kaže Marko Banović iz DFC-a.

Takođe, kako je zapaženo, profili i Fejsbuk stranice postali su instrumenti za širenje nacionalne mržnje i etiketiranje građana na osnovu nacionalne pripadnosti i teritorijalnog porijekla.

U Višem državnom tužilaštvu u Podgorici za sada su formirana četiri predmeta zbog objava i komentara na društvenim mrežama povodom tragičnog događaja na Cetinju. I to po prijavi Cetinjana Marka Roganovića.

Nije poznato kakav je iskod njihovog izvidjaja, ali stručnjaci ukazuju da je izoastala brza reakcija državnih organa te da se zato govor mržnje dodatno širio.

Prema Zakonu o javnom redu i miru, ko vrijeđa drugog na osnovu nacionalne, rasne ili vjerske pripadnosti, etničkog porijekla ili drugog ličnog svojstva, kažnjava se novčanom kaznom ili zatvorom do 60 dana. Krivično djelo izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, odnosno javno podsticanje na nasilje ili mržnju prema grupi ili članu grupe određene na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, jezika, državne ili nacionalne pripadnosti, predviđa kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Foto: IMCG

Članak je dio regionalnog projekta „Naši mediji: Inicijativa civilnog društva za razvoj medijske pismenosti i aktivizma, borbu protiv polarizacije i promovisanje dijaloga“, koji podržava Evropska unija, a sprovodi se u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori, Srbiji i Turskoj. Projekat kofinansira Ministarsrvo javne uprave u Crnoj Gori.

Članak je nastao uz finansijsku podršku Evropske unije i Ministarstva javne uprave u Crnoj Gori. Sadržaj je isključivo odgovornost Instituta za medije Crne Gore i ne odražava nužno stavove Evropske unije i Ministarstva javne uprave.