Napad na novinarku Anu Raičković – Kako do pravde
Pišu: D. Bogdanović i T. Đurnić
“To što se dogodilo 10. novembra oko 21 sat u dijelu grada gdje sam odrasla , ispred objekta koji često posjećujem i u prisustvu brojnih prolaznika, čak i ljudi koje poznajem je, najblaže rečeno poražavajuće za ženu, majku, novinarku, pa i cijelo društvo”. Ovako novinarka Pobjede Ana Raičković opisuje kako je doživjela fizički napad crnogorskog biznismena Zorana Bećirovića, njegovog sina i telohranitelja.
Od početka godine zabilježeno je 19 napada na novinare u Crnoj Gori, a najbrutalniji napad u 2024. doživjela je upravo novinarka Ana Ričković. Incident se dogodio u podgoričkom Bloku V, kada je novinarka Raičković došla do jednog objekta brze hrane. Tamo su je Bećirović, njegov sin Luka Bećirović i tjelohranitelj Mladen Mijatović dočekali s nizom uvreda, između ostalog nazivajući je “plaćenicom narko kartela” i drugim pogrdnim imenima. Raičkovićeva ih je molila da prestanu i upozorila da će pozvati policiju, ali su oni nastavili da joj prijetnjama.
“Ničim izazvani, krenuli su verbalnim uvredama, prijetnjama, a na kraju nasrnuli na mene i lomili mi automobil. Motiv napad je bilo moje gostovanje na E TV u dokumentarnoj emijsiji “Sjenke” koleginice Svetlane Đokić. Zoran Bećirović i njegov tjelohranitelj Mladen Mijatović narušili su moj profesionalni i lični integritet, nizom notornih neistina, uvredama, a na kraju su me i fizički napali”, kaže ona.
Situacija je eskalirala kada su napali njenog sina, koji je došao nakon što je tokom telefonskog razgovora čuo da mu majku vrijeđaju. Napadači su izudarali i sina i novinarku, a kada su se njih dvoje konačno domogli automobila, Mijatović je uhvatio Raičković za vrat i počeo da je davi, dok je stariji Bećirović dotrčao, uhvatio je za kosu i pokušao da je iščupa iz auta. Uz prijetnje smrću, u metežu su slomili šoferšajbnu na njenom vozilu, dok je ona uspjela da zaštiti sina i pobegne.
“Bahatost su demonstrurali i u stanici policije, kada su telefonom snimali policajce kako bi ih zastrašili, vikali i tražili da uhapse mene i članove moje porodice”, dodaje Raičković.
Bećirović, njegov sin Luka, i tjelohranitelj Mijatović uhapšeni su odmah nakon napada na novinarku “Pobjede” i njenog sina. Prema ranijoj odluci suda, Zoran Bećirović i Mijatović nalaze se u pritvoru u Spužu, dok se Luka Bećirović i Ljubiša Dukić brane sa slobode. Međutim, nedavno je Osnovni sud u Podgorici vratio državnoj tužiteljki na doradu optužni prijedlog protiv Bećirovića, njegovog sina Luke, tjelohranitelja Mijatovića i Dukića.
Iako je kako kaže Raičković odmah pozvala policiju, policija je došla posle nekih 10 minuta, a u međuvremenu se već dogodio napad. Raičković ipak ističe da policija nije uzela izjave svih svjedoka, a od nadležnih još uvijek čeka procijenu bezbjednosti.
“Nadležni, kako mi je saopšteno tu noć, rade procjenu bezbjednosti članova moje porodice i mene. Ipak još uvijek nijesam obaviještena da li nam je bezbjednost ugrožena”, kaže Raičković.
Bećirović već ima istoriju sukoba i netrpeljivosti prema novinarima. Korišćenjem svog portala “Aktuelno”, vodio je kampanju protiv novinarke “Vijesti” Dragane Šćepanović. Pored toga, 2019. godine, u tržnom centru “Delta City” u Podgorici, član njegovog obezbjeđenja prijetio je novinaru Vladimiru Otaševiću, a taj incident ostao je bez odgovarajućeg sudskog epiloga, jer nisu utvrđene ni krivična ni prekršajna odgovornost. Bećirović je poznat i po podnošenju privatnih tužbi protiv medija i novinara zbog izvještavanja o njegovim poslovnim aktivnostima, tvrdeći da su povrijedili njegovu čast i ugled.
Dražen Đurašković iz Sindikata medija, naglašava da su u slučaju novinarke Ane Raičković prve reakcije nadležnih institucija bile pravovremene i ohrabrujuće.
“Ipak, ključni izazov ostaje praćenje daljeg razvoja slučaja, uključujući način na koji je slučaj pravno izgrađen i kako će pravosuđe odgovoriti”, kazao je Đurašković.
Iako se broj napada na novinare u 2024. povećao u odnosu na 2023. kada je zabilježeno 16 napada, Đurašković je kazao da je pravna i institucionalna zaštita medijskih radnika u Crnoj Gori značajno unaprijeđena posljednjih godina, a posebno zahvaljujući izmjenama Krivičnog zakonika, kojima su uvedene strožije kazne za napade na predstavnike medija. Ipak njihov dvogodišnji monitoring zakonika, pokazuje da postoji još prostora za dalje unapređivanje.
“Pored krivičnih djela za koja su već predviđeni kvalifikovani oblici, potrebno je ispitati postoji li opravdana potreba za proširenjem ovog pristupa na druga krivična djela koja ugrožavaju bezbjednost novinara i medijskih radnika”, kaže Đurašković.
On dadaje da kada je u pitanju pomoć novinarima i novinarkama koje su žrtve napada ili prijetnji, Sindikat medija Crne Gore pruža pravnu i psihološku podršku, koju medijski radnici intenzivno koriste.
Napad na novinarku osudili su Ministri u Vladi i poslanici u Skupštini Crne Gore, kao i predsjednik države Jakov Milatović.
Ipak, Raičković kaže da je bilo i kolega koje su je savjetovale da nije trebala da uđe u proceduru suđenja sa Bećirovićem i ostalim licima odgovornim za napad.
“Kazali su da je bio neprijatan momenat, da nisam trebala policiji da prijavim slučaj. Ipak, ja ohrabrujem kolege da uvijek prijave bilo kakvu vrstu napada ili prijetnji, jer je to jedini način da se stane na put napadima na novinare”, kaže Raičković.
Raičković kaže da nam ipak kao društvu najviše nedostaje kolektivna svijest o tome da ovakve stvari nisu duštveno prihvatljive.
“Nedavno sam razgovarala s norveškim novinarom i pitala ga da li se slične situacije dešavaju kod njih. Objasnio mi je da je to praktično nemoguće, ne samo zbog jakih zakona i institucija, već zato što je takva vrsta napada društveno neprihvatljiva. Kao društvo, moramo se osvijestiti i shvatiti da su ovakvi napadi neprihvatljivi i zaslužuju svaku vrstu osude,” kaže Raičkovićeva.
Kako dodaje da je poslušala pojedine kolege, nikada ne bi pružila otpor pojedincima koji nastoje da spriječe novinare u obavljanju njihovog posla.
Foto: Screenshot
Ovaj tekst urađen je uz finansijsku podršku Nacionalne zadužbine za demokratiju. Sadržaj je isključivo odgovornost autora i izdavača Instituta za medije Crne Gore i nužno ne odražava stavove donatora.