Izvještavanje u kriznim situacijama: Novinari prepušteni sebi, profesije ko se sjeti
Pišu: B. Višnjić i M. Babić
Većina medija u Crnoj Gori i Srbiji nema pravilnike za izvještavanje u kriznim situacijama tokom kojih profesionalne standarde po pravilu krše, ocijenili su sagovornici Instituta za medije.
Nakon masovnih pucnjava u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” u Beogradu i selima pokraj Mladenovca 3. i 4. maja 2023, tokom kojih je ubijeno 19 ljudi mediji su bili na velikom profesionalnom ispitu, koji većina nije položila.
Istog mjeseca Odjeljenje za psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu, objavilo je psihološke smjernice za medijsko izveštavanje poslije kriznih događaja. Ukazali su na psihološke i društvene posljedice neodgovornog medijskog izveštavanja, ocjenjući da mediji imaju ulogu u uspostavljanju atmosfere bezbjednosti i oporavka poslije velikih kriza.
Novi ispit za medije bio je pad nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, kada je 1. novembra 2024. poginulo 15 ljudi.
Dugogodišnji novinar i urednik više beogradskih medija Branko Čečen smatra da je najveći problem prilikom izvještavanja uopšte što su najuticajniji mediji, kako smatra, neprofesionalni.
“U Srbiji je podjela na kredibilne i nekredibilne medije prilično oštra i tužno je što se na strani neprofesionalnih nalazi ogromna većina najuticajnijih. Na krajnjem ekstremu tog spektra su propagandni mediji koji bez ikakvog obzira i otvoreno kršeći sve profesonalne standarde, pa i zakone, hladnokrvno izmišljaju senzacije pokazujući potpuno odsustvo profesionalnosti, ali i ljudskosti”, kazao je Čečen za Institut za medije.
Podsjeća da građani tokom kriznih situacija sa uvećanom pažnjom i emocijama prate vijesti pa su posljedice neprofesionalnosti teže.
“To ne samo da ih se ne dotiče mnogo, već je to i njihov cilj, nekad da se skrene pažnja sa tema kojima vlast ne želi da se građani bave, a nekad da se uništi reputacija kritičara vlasti. Savjet za štampu, samoregulatorno tijelo za štampu i onlajn medije u Srbiji, vrijedno pravi kvalitativne i kvantitativne analize izvještavanja i rezultati su uvijek porazni”, kaže Čečen.
On kaže da na žalost, Regulatorno tijelo za elektronske medije, zaduženo za TV i radio program, potpuno je disfunkcionalno i dokazano krši sopstvena pravila i zakone, pa osim par nevladinih organizacija koje nastoje da bar u vrijeme izbora analiziraju izvještavanje elektronskih medija, nemamo mnogo podataka kojima bi pokazali razmijere neetičnih postupaka, naročito TV emitera sa nacionalnim frekvencijama.
Čečen navodi i da nema posebnih pravila za izviještavanje u krizi, ali da ona postojeća moraju da se primijenjuju sa posebnom pažnjom i ponekad, rigoroznije, zbog mogućih posljedica.
Slično kao i u Srbiji, ni u Crnoj Gori redakcije ne posjeduju pravilnike za izvještavanja u kriznim situacijama. Za predsjednicu Društva profesionalnih novinara Crne Gore, Milu Radulović to pokazuje da su novinari u Crnoj Gori “potrošna roba” u koju se ne ulaže.
“Na teren se šalju početnici, novinari pojedinci, televizijske ekipe bez dovoljno tehničkog ljudstva i podrške da mogu da rade posao. Zato smo imali i onemogućavanje rada reporetrki RTCG na protest DF-a tokom prethodne vlasti, onemogućavanje izvještavanja ekipe TV Vijesti na Cetinju, bacanje suzavca na ekipu novinara i sl. U jednoj situaciji znam da je redakcija poslala novinarku početnicu da izvještava sa događaja visokog rizika”, kazala je Radulović za Institut za medije.
Podsjeća da krizne situacije zahtijevaju osiguravanje fizičke bezbjednosti medijskih ekipa ali i nužnost da se informisanju pristupi sa većom opreznošću.
“Kada je u pitanju bezbjednost, redakcije na teren treba da šalju iskusne ekipe, nikako samo jednu osobu ili pojedinca (bez obzira da li je on iskusan novinar). Pored standardne opreme za izvještavanje, obavezna je jasna identifikacija reportera a neke organizacije predlažu i nošenje gas maske ili nekog drugog sredstva za zaštitu disajnih organa”, kaže ona.
“Izvještači takođe moraju biti obučeni, da znaju svoja prava, ali i obaveze kada je u pitanju postupanje policije, snimanje, zaštita od infekcija i sl. (slučaj izvještavanja o pandemiji koronavirusa). Imali smo brojne situacije potencijalnog ugrožavanja zdravlja novinara ali i napada na novinare tokom izvještavanja sa protesta”, dodaje Radulović.
Zbog svih tih situacija, navodi, u svijetu postoje institucija ratnih reportera.
Kad novinar postane vijest
Da je bezbjednost novinara tokom izvještavanja o kriznim situacijama posebno važna na svojoj koži osjetio je Žikica Stevanović.
Kada je krenuo da izvještava sa protesta zbog najavljenog novog „lokauta“ u julu 2020. Stevanoviću, tadašnjem 21-godišnjom novinaru Bete a sada Insajder televizije, urednik je rekao – „Žile, pazi da ne završiš na naslovnoj strani“.
Narednih dana ono što je pretpio Stevanović bila je vijest. Naime, iako je jasno pokazao novinarsku legitimaciju, policajci su ga izudarali pendrecima.
Žikica je poslao izveštaj, ali tek nakon što su mu ljekari konstatovali povrede – krvave posjekotine između obrve i oka i na tjemenu glave, kao i više od deset udaraca po ostatku tijela: po podlakticama, leđima, bubrezima i nogama. Prijavio je policajce, ali ni četiri i po godine kasnije ne zna ko ga je pretukao.
Iz Tužilaštva je pozvan da da iskaz čak devet mjeseci nakon prebijanja.
“Odlazak u tužilaštvo, tada malo iskusniji nego devet mjeseci ranije, iskoristio sam da tražim uvid u svoj predmet. Saznao sam da je policija u više navrata, zaista, pokrenula unutrašnju kontrolu, ali da nijedna nije završena. S druge strane, saznao sam da je policija, u sklopu svoje istrage, pregledala sigurnosne kamere. Međutim, piše policija, na kamerama koje su radile ugao ispred Pravnog fakulteta gdje sam napadnut se ne vidi, dok kamere koje pokrivaju ulaz u zgradu te večeri nisu radile. I to je to, tu se završava moj kontakt sa policijom i tužilaštvom”, kazao je Stevanović za Institut za medije.
Dodaje da je sredinom 2023. donijeta prvostepena presuda u parničnom postupku protiv nepoznatih napadača i Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije po kojoj su tuženi osuđeni da mu isplate naknadu za nematerijalnu štetu, ali da je u toku žalbeni postupak.
Iako mu se incident dogodio na početku karijere, kaže da je iz tog događaja izvukao pouke.
“Motivisalo me je sve to da nastavim da radim što profesionalnije umijem, a još važnije – naučilo me je da ne mogu da se uzdam da će me zaštititi država čiji rad finansiram,” zaključuje Stevanović.
Dezinformacije prate krizne situacije
Novinari bi, smatraju naši sagovornici, posebnu pažnju trebalo da obrate prilikom izvještavanja u kriznim situacijama na dezinformacije, kao i na izvore iz kojih dobijaju podatke.
Poseban izazov za crnogorske medije bilo je izvještavanje o ustoličenju mitropolita crnogorsko-primorskog Srpske pravoslavne crkve Joanikija na Cetinju septembra 2021.
Za dugogodišnjeg novinara, sada glavnog urednika Televizije Vijesti, Radomira Kračkovića demonstracije protiv ustoličenja na Cetinju bile su primjer kada su pojedini mediji i novinari neprovjerenim informacijama ili potpunim dezinformacijama mogli da izazovu ozbiljne probleme.
“Ni tokom ovih ali ni ranijih protesta, nije izostalo svrstavanje medija na jednu ili drugu stranu, što je pogubno za objektivnost. To istovremeno pokazuje da je uticaj politike na rad medija u Crnoj Gori, pogotovo u nekim prelomnim trenucima, ogroman i da političari ili drugi centri moći mogu da usmjeravaju publiku odnosno javnost u pogrešnom pravcu. Poštovanje Kodeksa novinara Crne Gore je imperativ u ovakvim situacijama i sto prije svi novinari i mediji to shvate, to će bezbolnije prolaziti kroz ove izazovne operacije”, kazao je Kračković Institutu za medije.
Sa druge strane Radulović smatra da su brojni primjeri u kojima su novinari crnogorskih medija pali na ispitu tokom izvještavanja iz kriznih situacija.
“Posljednji primjer koji je izazvao oštre reakcije je omaška kolega sa Javnog servisa tokom izvještavanja sa protest na Belvederu, kada je javno plasirana netačna informacija koju su vjerujem dobili iz policije. I redakcija u kojoj sam ja radila imala je tada istu informaciju, iz istih izvora, ali je nijesmo objavili jer nijesmo mogli da je potvrdimo”, kazala je Radulović.
Kračković se prisjeća da je osim protesta na Belvederu poseban izazov bilo i izvještavanje sa protesta opozicije 2008. zbog priznanja Kosova, kao i tokom demonstracija Demokratskog fronta 2015.
“Svi događaji uključivali su sukobe demonstranata s policijom, bacanje suzavaca, napade na novinare i u slučaju demonstracija na Cetinju 2021. – realnu mogućnost izbijanja šireg sukoba koji je mogao imati nesagledive posljedice po čitavo društvo. Kombinacija teških uslova za izvještavanje, brige o sopstvenoj bezbjednosti i straha od eskalacije čini ovu vrstu događaja veoma stresnim za veliki broj novinara i veoma izazovnim za rad i objektivno informisanje javnosti”, navodi Kračković.
Crnogorska Agencija za audiovizelne medijske usluge objavila je u decembru 2024. Izvještaj o djelovanju medija u kriznim situacijama.
Cilj izvještaja je, kako su tada saopštili, predstavljanje međunarodnih standarda i preporuka koje se odnose na ponašanje i izvještavanje novinara u kriznim situacijama, kao i analiza stavova i podataka prikupljenih kroz intervjue sa crnogorskim novinarima iz elektronskih medija.
Foto: AI
Ovaj tekst urađen je uz finansijsku podršku Nacionalne zadužbine za demokratiju. Sadržaj je isključivo odgovornost autora i izdavača Instituta za medije Crne Gore i nužno ne odražava stavove donatora.