KAKO POLAKO OKREĆEMO LEĐA VIJESTIMA?

Piše: Damir Nikočević

Za razliku od ranijeg perioda, kada je čitanje novina označavalo ritualni momenat uz jutarnju kafu, a iščekivanje 19h30 bila prilika da se saznaju najnovije vijesti na malim ekranima, danas se sa vijestima budimo i sa njima završamo dan. Dnevnu svjetlost nerijetko zamjenjujemo svjetlom ekrana, a sve se češće pitamo šta nam od tih informacija zaista koristi, a šta nam šteti. Usud našeg vremena jeste nagomilana proizvodnja vijesti koje se sve manje čitaju i slušaju. Koliko se mijenjaju navike u proizvodnji vijesti, toliko se mijenjaju navike i u njihovoj konzumaciji. U tom kontekstu, potpuno je opravdan stav jednog od govornika sa nedavne međunarodne konferencije kojoj sam prisustvovao, koji je istakao da nijedna industrija, poput medijske, ne stvara toliku količinu stresa i onima koji u njoj rade, ali i onima koji svakodnevno konzumiraju njen sadržaj. Posao proizvodnje vijesti očigledno nikome ne prija i svi smo pod tim stresom – barem tako kažu posljednja istraživanja.

Da li su vijesti postale teret?

Prema Reutersovom godišnjem izvještaju o digitalnim vijestima i navikama publike, „Digital News Report 2024“, čak 39% ljudi danas selektivno izbjegava vijesti. Glavni razlozi za to su preopterećenost količinom informacija (39%), negativan ton vijesti (34%) i percepcija ponavljanja istih tema (27%). Vijesti su postale sinonim za sukobe, katastrofe i političke krize, što kod publike izaziva osjećaj nemoći i psihološki umor. Često ih doživljavamo kao ponavljajuće i dosadne, pogotovo kad se ista tema iznova obrađuje.

Pristup vijestima, očigledno, ne želimo da plaćamo

Samo 17% ispitanika u bogatijim zemljama platilo je online vijesti tokom prošle godine. Sjeverna Evropa prednjači, sa najvećim procentom pretplatnika (Norveška 40%, Švedska 31%). Međutim, većina ispitanika (55%) kaže da ne bi platila ništa za vijesti, što predstavlja ozbiljan izazov za održivost medijskih kuća. Razlozi za to su, sa jedne strane, drugi izvori koji ostaju besplatni, a sa druge, nedostatak interesa. U Crnoj Gori se možemo sjetiti primjera jednog od najposjećenijih portala, koji je pokušao da monetizuje svoj sadržaj, ali se od tog modela ubrzo odustalo zbog nezainteresovanosti javnosti da plati pristup sadržaju.

Promjene navika sve očiglednije

Prema nalazima, sve više dominiraju platforme poput TikToka, YouTube-a i Instagrama, na kojima vijesti imaju sve manju vidljivost. Sa druge strane, tradicionalne digitalne platforme poput Facebooka i X-a postaju sve manje relevantne. Facebook je zabilježio pad od 4% u konzumaciji vijesti, dok je TikTok, po prvi put, pretekao X kao izvor informacija.

Kraće video forme postaju dominantan oblik prenošenja informacija, naročito među mlađim generacijama. Dvije trećine ispitanika redovno gleda kratke videozapise na platformama poput TikToka i YouTube-a, dok samo 22% preferira vijesti na web-stranicama izdavača. Ovaj trend, nažalost, uzrokuje površno razumijevanje tema, jer publika konzumira informacije u fragmentima, a ne kroz dublje analize. Istovremeno, istraživanje je pokazalo da je najveće nepovjerenje prema TikToku, jer čak 27% korisnika smatra da je teško razlikovati istinite informacije na toj platformi, dok platforme poput Googlea i LinkedIna uživaju veći nivo povjerenja.

Autentičnošću protiv poremećaja pažnje

Generacija Z (rođeni između 1997. i 2012. godine) preferira platforme koje nude sažete informacije kroz vizualne formate, poput videa ili infografika. Često konzumiraju vijesti dok obavljaju druge aktivnosti, poput slušanja muzike ili komunikacije sa prijateljima. Posljedično, ovo neminovno dovodi do površnog razumijevanja informacija i povećane sklonosti ka dezinformacijama.

Millennial Pause vs Gen Z shake i zašto je to važno?

Razlike u konzumaciji sadržaja postaju sve očiglednije, a čak i generacija milenijalaca (rođeni između 1981. i 1996. godine) ponekad izgleda nespremno i staromodno u odnosu na generaciju Z. Termin „Millennial Pause“ odnosi se na trenutak tišine ili zastoja od sekunde ili dvije na početku videa koji kreiraju milenijalci. Taj trenutak je, zapravo, ostatak navike da provjere da li je snimanje zaista počelo, što je nekada bilo potrebno zbog tehničkih izazova sa starijim uređajima. Sa druge strane, generacija Z odmah počinje govoriti („Gen Z Shake“) ili odmah radi nešto privlačno u prvim sekundama videa, kako bi zadržala pažnju publike koja brzo prelazi s jednog sadržaja na drugi.

Istraživanja pokazuju da generacija Z ima prosječan raspon pažnje od 8 sekundi, što je značajno manje u poređenju s milenijalcima, čiji je raspon pažnje oko 12 sekundi. Algoritmi platformi poput TikToka, Instagrama i YouTube-a favorizuju video sadržaje koji privuku pažnju u prvim sekundama. Brzi početak povećava vrijeme zadržavanja i sugeriše platformama da je video zanimljiv, što posljedično povećava njegovu vidljivost.

Sada, zamislimo generaciju Z i njihov odnos prema tradicionalnim medijima i starim načinima prenošenja vijesti. Ne štima. Vremena se mijenjaju, a ovi trendovi ne mogu biti ignorisani. To mora biti predmet pažnje svih nas koji se bavimo medijima, jer evolucija u načinu konzumacije sadržaja predstavlja izazov, ali i priliku za promjenu medijskih strategija i pristupa.

Teorija „F“ obrasca

Danas je očigledno da samo ono što je vizuelno privlačno uglavnom skreće pažnju korisnika. Prema teoriji „F” obrasca, korisnici skeniraju stranice u obliku slova „F“, fokusirajući se na naslove, podnaslove i tekst na lijevoj strani ekrana. Vizuelno privlačne boje i čitljivi fontovi značajno povećavaju vjerovatnoću da će sadržaj biti pročitan, dok upotreba bijelog prostora sa lijeve i desne strane čini stranice preglednijima i lakšima za navigaciju.

Sa druge strane, sadržaji obogaćeni interaktivnim elementima poput slika, videa i infografika znatno povećavaju zadržavanje korisnika, jer je čak 80% ispitanika izjavilo da bolje pamte informacije koje su predstavljene vizuelno. Duži tekstovi (među kojima može biti i ovaj koji čitate) često gube pažnju korisnika, jer je većina sklonija kraćim i sažetim formatima (otuda pokušaj skretanja pažnje na ovaj tekst kroz segmentirane odjeljke). Ovo dodatno potvrđuje nalaz da 79% ljudi skenira stranice, dok samo 16% čita u potpunosti. Svi ovi faktori direktno utiču na način konzumacije vijesti, jer kompleksnije priče zahtijevaju i dublje angažovanje, koje nije uvijek u skladu s korisničkim navikama.

Mentalno zdravlje pod pritiskom

Reutersov godišnji izvještaj pokazuje da 39% ispitanika osjeća „umor od informacija“, što doprinosi razvoju anksioznosti i depresije. Posebno su pogođene mlađe generacije, koje su stalno „bombardovane“ informacijama putem pametnih telefona i društvenih mreža. Uz umor, dominira i nepovjerenje u vijesti, koje iznosi samo 40% na globalnom nivou. Finska se ističe sa najvišim nivoom povjerenja (69%), dok je u zemljama poput Grčke i Mađarske povjerenje svega 23%.

Koliko mediji mogu biti opasni po mentalno zdravlje, analiziralo se i nedavno u emisiji „Građanski ugao“ na E TV, a o porastu anksioznosti izazvane društvenim mrežama, što u krajnjem dovodi do nasilnih akcija, govori i BBC-jeva dokumentarna emisija „The TikTok Effect“, nedavno prikazana na Hrvatskoj radio televiziji (HRT). Izuzetno je važno da i tradicionalni mediji sve više prepoznaju značaj ovih tema i da se o njima otvoreno govori.

„Let’s break the breaking news cycle and slow down the news.“

Ovu krilaticu je na gorepomenutoj konferenciji izgovorio Mite Kuzevski, iz platforme Види Вака iz Sjeverne Makedonije. Prema njegovim riječima, vijesti bi mogle ponovo postati glavni igrač ukoliko u javnom prostoru bude više pozitivnih priča, priča koje daju nadu, više raznovrsnih tema, lokalnih sadržaja, te tema koje se bave mentalnim zdravljem, obrazovanjem i svakodnevnim izazovima sa kojima se suočavamo. Takve priče nam mogu pomoći da promijenimo svoje navike nabolje.

Dobar primjer za to je emisija Nedjeljom u 2 na HRT-u, u kojoj je autor emisije, Aleksandar Stanković, nakon 24 godine odlučio da to više neće biti politički talk show (video: 00:15), već emisija posvećena različitim životnim i društvenim fenomenima. Prvih desetak emisija nove sezone bile su pun pogodak i otkrile nam nevjerovatne životne priče koje su za potrebe mlađe generacije sažete u kratke formate s ciljem da skrenu njihovu pažnju na društvenim mrežama.

Trendovi u Crnoj Gori

Reutersov izvještaj nažalost nije obuhvatio Crnu Goru, međutim istraživanje Agencije za audiovizuelne medijske usluge (AMU), predstavljeno u martu 2024. godine, pružilo je uvid u određene navike i trendove. Skoro 90% građana u Crnoj Gori posjeduje pametni telefon, a 95% ima pristup internetu. Društvene mreže, koje koristi tri četvrtine stanovništva, često su prvi izvor informacija, ali su istovremeno i najmanje pouzdane.

Uprkos rastućoj popularnosti digitalnih medija, televizija i dalje ostaje dominantan izvor vijesti. Šezdeset posto građana svakodnevno prati televiziju, što ukazuje na njenu trajnu važnost u crnogorskom medijskom okruženju. Istraživanje je pokazalo da više od polovine građana vjeruje medijima, dok oko dvije petine nema povjerenja.

Ostaje da se vidi kako će se navike mijenjati dalje u Crnoj Gori, posebno s obzirom na to da opšta društveno-politička situacija neminovno vodi do proizvodnje velikog broja informacija.

Povratak vijestima

Činjenica je da se format vijesti kakav je bio nikada više neće vratiti. Da bismo vijesti ponovo učinili „in“, moramo razumjeti šta ih je gurnulo na marginu. Građani zaslužuju sadržaj koji je relevantan, pouzdan, tačan i dobro „upakovan“. Pozitivnih primjera ima mnogo, a neki od njih su već pomenuti u ovom tekstu. To, naravno, ne znači da treba zanemariti dnevno-politički sadržaj – jer on i dalje oblikuje skoro sve aspekte naših života – ali je neophodno da vijesti postanu alat za dublje razumijevanje naše svakodnevice, ljudi oko nas, pa i nas samih.

Foto: AI

Ovaj tekst urađen je uz finansijsku podršku Nacionalne zadužbine za demokratiju. Sadržaj je isključivo odgovornost autora i izdavača Instituta za medije Crne Gore i nužno ne odražava stavove donatora.