PREVARA KAO UREĐIVAČKA POLITIKA
Piše: Nenad Pejić
Najprije nam je svako jutro pred vratima neko ostavljao bocu sa domaćim mlijekom. Onda su nam rekli da se mlijeko brzo kvari pa su uveli tetrapak, dodali kemiju, uzeli nešto masnoće pa je mlijeko duže trajalo. Onda su nam ponudil mlijeko sa još manje masnoće pa su od one masnoće koju su nam uzeli napravili kajmak i vrhnje pa su nam i to naplatili. Tako smo stigli do dva eura. Sad nam prodaju bio mlijeko koje je tri puta skuplje od onog koje smo nalazili ujutro pred vratima.
Kad smo se razvili kao društvo rečeno nam je da plaću nečemu više dobivati u vrećicama nego će nam stizati na račune. U banci su nam rekli da će nam platiti kamatu. I jesu, kratko. Pa su nam dali kreditne kartice i rekli da nas neće koštati. Danas, ako hoćete svoj novac banka naplaćuje operativne troškove. Tako nas je banka prevarila tri puta: kad su prestali plaćati kamate, kad nam naplaćuju operativne troškove i kad sa našim novcem zarađuju na novčanom tržištu.
Varaju nas političari koji angažiraju stručnjake za odnose sa javnošću koji se, vrlo često, svode na manipulaciju sa tom istom javnošću. Nameću nevažne teme, sakrivaju puno važnije. Varaju nas i sudovi kad namjerno donose manjkave presude, pa im onda viši sud vraća predmete i tako sve dok ne zaboravimo na zločince. Onda ih oslobađaju radi nedostatka dokaza ili pomiluju za vrijeme praznika. Ljekari uzimaju procente farmaceutskim kompanijama, građevinari naplaćuju materijale po jednoj cijeni, a ugrađuju nam jeftinije, itd.
Prevari su se pridružili i mediji.
Najprije su nas varali kad su nas ubjedili da smo društveno-politički radnici. Onda su nas varali time što nešto sakriju. Zatim kad saopće samo pola činjenica. Nedavno je, na primjer, zamjenik gradonačelnice Podgorice, Luka Rakčević, najavio izgradnju tribine sa propratnim sadržajima. Portal “Borba” napravio je poređenje i zaključio kako će jedna tribina koštati koliko i čitav stadion u Leskovcu. Činjenica je da se obje investicije bitno razlikuju po svom sadržaju iako je cijena vrlo slična, ali u tekstu toga nema.
Mediji varaju kad služe politici pa namjerno šire mržnju ili euforiju poput naslova na portalu beogradskih “Novosti”: “Stoka ustaška malteretira ceo svet – proradili fašistički kompleksi, nastavljaju progon Srba.” Russia Today objavljuje tekst kako je Hitlerova omiljena kompozicija postala himnom EU a tu glupost objavljuje portal.
Varaju nas onda kad su smislili i novi termin advertorial (riječ nastala od riječi advertisement – reklama, i editor – urednik), za tekst koji je pisan kao novinarski ali je u stvari reklama.
Najmodernija vrsta prevare je senzacionalizam. Zagrebački jutarnji.hr piše da je Splićanin koji je Srbiji donio zatnu medalju bio u šoku kad je stigao na doček u Beograd. U čemu je bio šok? U tome što ga kelneri nisu prepoznali!? Koliko je čitalaca kliknulo na tekst jer je u naslovu ubačena nacionalna komponenta! Primjera bezbroj.
Posljedica svega je primitivizam i neznanje. Jedan sarajevski portal je objavio tekst u kojem tvrdi da “uskoro počinju radovi na rehabilitaciji regionalne ceste.” Rehabilitaciji!?
Da li to prisustvujemo izumiranju profesije koja znači odgovornost, poštivanje medijske etike i znanja, i pretvaranju te profesije u neodgovornu, nemoralnu i neznalačku aktivnost, dakle nešto posve suprotno, nešto što profesija i nije? Jedna studentica novinarstva iz emisije Perspektiva je citirala profesora koji je studentima rekao: Zašto ste ovo upisivali, novinarstvo je propala profesija. Kada sam jednom prijatelju iz Washingtona rekao da predajem etiku medija pitao me “da li novinarska etika još uvijek postoji?”
Postoji li?
U državi slijepih kralj je onaj koji ima samo jedno oko.
Foto: Freepik
Ovaj tekst urađen je uz finansijsku podršku Nacionalne zadužbine za demokratiju. Sadržaj je isključivo odgovornost autora i izdavača Instituta za medije Crne Gore i nužno ne odražava stavove donatora.