Slučaj „Spiskovi“: Gdje je granica između prava javnosti da zna i prava na zaštitu privatnosti

Nikada profesionalni standardi novinarstva ne dođu do izražaja kao u slučaju izvještavanja u kriznim situacijama. Sada aktuelna pandemija koronavirusa zaustavila je mnoge ljudske aktivnosti, ali nije protok informacija već su joj one gotovo stoprocentno posvećene.

U borbi protiv koronavirusa, Crna Gora je sredinom marta donijela set mjera kako bi se zaustavilo širenje ove bolesti. Jedna od njih bila je i obavezna mjera samoizolacije za osobe koje dolaze iz inostranstva ili su bile u kontaktu sa oboljelima. Nakon što je tvrđeno kršenje ove mjere, Nacionalno koordinacioni tim za zarazne bolesti donio je odluku da se objave podaci i adrese stanovanja svih osoba na koje se odnosi. 

Prije objavljivanja, kako je saopšteno na Tviter profilu Vlade Crne Gore, dobijena je saglasnost Agencije za zašitu ličnih podataka, a nakon toga dato upozorenje građanima da se suzdrže od stigmatizacije onih koji izrečenu mjeru poštuju.

Iz reda NVO sektora nastupila su reagovanja odmah po donošenju ove odluke. Tamara Milaš iz Centra za građansko obrazovanje, u saopštenju upozorila je na kršenja Ustava i međunarodnih dokumenata koja garantuju ostvarivanje ljudskih prava, i izrazila  zabrinutost zbog mišljenja Agencije za zaštitu podataka o ličnosti, ocjenivši ga kao krajnje površno, paušalno i kontradiktorno. 

Čelnik Građanske alijanse Boris Raonić je u intervjuu za Vijesti ukazao na neustavnost ove odluke, te predstavio namjeru GA da podnese inicijativu Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti ove odluke. Za Vijesti je kazao da ova odluka i mišljenje Agencije za zaštitu ličnih podataka na osnovu kojeg je ona donijeta nijesu u skladu sa članom osam Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te da s obzirom na to da nije proglašeno vanredno stanje, o ograničenju ljudskih prava i sloboda se ne može govoriti.

Iz Centra za demokratsku tranziciju (CDT) naveli su da objavljivanje spiska predstavlja narušavanje ustavnog prava na privatnost – Njime se narušava privatnost svih građana u izolaciji, a ne samo onih koji krše pravila i na taj način ugrožavaju zdravlje drugih i čine krivična djela.

Sa druge strane, odgovarajući na pitanje Vijesti šta je preče i gdje je linija između javnog zdravlja i ličnih podataka, advokat Velibor Marković je kazao da je preče javno zdravlje, tim prije što je ono i u interesu samih lica čiji se podaci objavljuju, ali da je prije donošenja odluka Vlade trebalo proglasiti vanredno stanje.

“Ne mogu se propisi tumačiti izvan vremena i okolnosti u kojima se primjenjuju, pa tako postoji ciljno tumačenje normi. Jedina je primjedba što je prije donošenja podzakonskih akata, kakvi su i odluke Vlade, trebalo proglasiti vanredno stanje, jer bi u tom slučaju te odluke bile sa zakonskom snagom. Ovako, najveći broj takvih odluka su u suprotnosti sa zakonom i ne bi prošle kod Ustavnog suda”, ocijenio je Marković.

SAJTOVI ZA STIGMATIZACIJU LJUDI

Jedna od posljedica objavljivanja spiska osoba kojima je izrečena mjera samoizolacije je i kreiranje sajtova koji uz pristup geolokaciji na pametnim uređajima pokazuju ko od osoba u samoizolaciji se nalazi u blizini. Ivan Radunović iz softverske firme Codingo iz Podgorice, u razgovoru za Vijesti, ocijenio je potez kreiranja sajtova kao zloupotrebu podataka koji su objavljeni na Vladinom sajtu, dok je Mirko Jovović iz softverske firme Infocom kazao da je bilo neophodno navesti zabranu i kažnjivost svake zloupotrebe.

Civilni sektor ponovo je ukazao na posljedice objavljivanja ovih spiskova. 

“Zabrinuti smo zbog negativne stigmatizacije kojoj su na ovaj način izloženi ljudi i djeca čiji su identitet i adresa objavljeni, a koja može, u krajnjem, da dovede i do nasilja. Posebno upozoravamo da se sada može očekivati da osobe koje osjete simptome virusa ne zatraže uopšte ili ne zatraže blagovremeno medicinsku pomoć zbog straha da bi njihov identitet isto tako mogao biti objavljen”,, navodi se u saopštenju Akcije za ljudska prava.

KAKO SU MEDIJI POSTUPILI?

Dok su Internetom kružili ovi podaci, većina crnogorskih onlajn medija trudila da se da pronađe balans tako što su objavili informaciju o donijetoj odluci i ukazali gdje se podaci mogu naći, koristeći poveznice koje vode direktno do linka na kome se spisak nalazi. Portal CDM, pored informacije o donešenoj odluci, objavio je i spisak osoba kojima je izrečena mjera samoizolacije segmentovan po opštinama.

Komentarišući ovaj slučaj, profesorica na Fakultetu političkih nauka Nataša Ružić smatra da mediji ne bi smjeli da objavljuju spisak osoba koje su u samoizolaciji, te da mogu objaviti informaciju na kom sajtu se može naći i ostaviti publici na odluku hoće li ta dokumenta potražiti ili ne.

„S jedne strane, mediji se uvijek mogu braniti javnim interesom i da moraju izvjestiti publiku o građanima koji predstavljaju potencijalnu prijetnju po druge. S druge, građani imaju veći stepen prava na privatnost u odnosu na javne ličnosti. Svi međunarodni kodeksi, pa i Kodeks novinara Crne Gore propisuje da mediji moraju poštovati pravo na privatnost građana u kriznim situacijama poput prirodnih katastrofa ili kriznih situacija izazvanih ljudskim faktorom poput saobraćajnih nesreća“, kazala je ona. 

Ružić objašnjava da iako je smjernica sedam Kodeksa jedna od najsveobuhvatnijih, novinarska etika ne može propisati sve situacije u kojima se može naći novinar.

Najveći problem je što je novinarska etika ono što se smatra ispravnim, a ne obaveznim, tako da novinari različito percipiraju jednu te istu novinarsku dilemu, odnosno svako sam za sebe određuje granice, navodi Ružić.

Objašnjava da  mediji moraju poštovati ljudska prava i zaštititi građane koji se nisu svojom voljom obreli u epicentru krizne situacije.

Objavljivanje spiskova o osobama koje su u izolaciji nije jedini slučaj koji je medije doveo u dilemu kako zaštiti privatnost građana i njihove lične podatke, a zadovoljiti pravo javnosti da zna.

U jeku pandemije, na društvenim mrežama i Vajber grupama pojavio se ovaj spisak sa matičnim, brojevima ličnih karti i telefona, o čemu je izvijestio portal Vijesti online. Vlada Crne Gore je na Tviteru ovu informaciju ocijenila kao lažnu vijest, tvrdeći da spisak nije objavljen sa matičnim brojevima građana, kao i da ga nikada nije posjedovala. 

Vijesti online reagovale su tekstom koji potpisuje novinarka Damira Kalač, a u kojem se navodi: 

“Na sajtu Vlade je spisak objavljen oko pola sata prije ponoći, a u prvi mah je objavljen spisak koji je sadržao matične brojeve, brojeve telefona i adrese građana kojima je određena mjera. Potom je taj spisak povučen”. 

Dodatno, u saopštenju glavnog i odgovornog urednika Vijesti Srdana Kosovića navodi se da je spisak bio dostupan na društvenim mrežama na kojima je rečeno da je preuzet sa sajta Vlade, te da su Vijesti reagovale čim se pojavila sumnja da to nije tačno i uklonile sporni dio teksta. 

Govoreći o tome gdje je granica između prava javnosti da zna i prava na privatnost, dugogodišnji novinar i urednik Radija Slobodna Evropa, Nenad Pejić kaže da novinari moraju voditi računa da li objavljivanje bilo čega privatnog povrijeđuje ljude:

“Ako je odgovor potvrdan, tada to ne treba objavljivati”. 

Pejić smatra da je objavljivanje imena u medijima često motivisano povećavanjem tiraža, te je nužno shvatiti da je povjerenje koje publika ima u njih važnije. 

On je govorio i za portal Makanje ukazavši na važnost medija u svim kriznim situacijama.

“Ne postoji rat koji bi bio moguć bez podrške medije. Ne postoji kriza koja se može riješiti bez medija. To mediji znaju, kao i vlasti”, kazao je Pejić. 

Mediji su kanal za plasiranje informacija, te kao takvi imaju važnu ulogu u informisanju javnosti. Čak i u situacijama poput ove mora se pronaći balans između informisanja i poštovanja načela Kodeksa, čije tumačenje može biti široko, ali se svodi na jedno te isto, a to je održavanje novinarske etike i uvažavanje profesionalnih standarda. Dakle, mediji jesu dužni obavijestiti o ovako važnoj odluci, no istovremeno su obavezni voditi računa o ljudskim pravima, čijem očuvanju novinarska profesija mora biti posvećena.

Analize su dio projekrta koji Institut za medije sprovodi uz podršku Nacionalnog fonda za demokratiju iz SAD-a (National Endowment for Democracy-NED) I u partnerstvu sa organizacijom “Tranzišn onlajn“ i Mrežom za profesionalizaciju medija Jugoistočne Evrope (SEENPM)