Institut za medije Crne Gore poziva političare, posebno one na funkcijama, da ne zloupotrebljavaju moć u odnosu na medije i da neslaganje sa kritikama i uređivačkom politikom pojedinih medija ne koriste za pritisak, jer to ugrožava medijske slobode.

To je posebno važno imajući u vidu i dalje slabe institucije u Crnoj Gori, tradicionalnu sklonost političkih partija i vlasti ka kontroli medija, učestale kampanje manipulisanja javnošću kroz mreže partijskih botova, te sve manju spremnost političara na dijalog – što medije čini dodatno ranjivim.

Poslanik Demokrata Momčilo Leković doveo je E televiziju, Antenu M i Portal Analitiku u vezu s kriminalom, okarakterisavši ih kao „sluge i zaštitnike mafije“, zbog njihovog izvještavanja o dešavanjima u policiji.

Leković takvim kvalifikacijama, ne nudeći bilo kakve dokaze i argumente koji bi demantovali medijske izvještaje, kriminalizuje prozvane medije, targetira novinare i novinarke koji u njima rade i izlaže ih riziku od pritisaka, napada i autocenzure. To je posebno opasno u kontekstu kontinuirane izloženosti novinara i novinarki u Crnoj Gori političkom uticaju, nerazriješenih napada na novinare i ekonomskog pritiska – na šta su ukazali i Reporteri bez granica u ovogodišnjem izvještaju o slobodi medija.

Lekovićev postupak je sporan i zbog činjenice da targetiranje dolazi od poslanika, i to iz partije na vlasti, čiji su čelnici na ključnim funkcijama u bezbjednosnom sektoru – dakle, s pozicije moći koja ne bi smjela da se zloupotrebljava za pritiske na medije, već da se koristi za zaštitu ustavom i zakonom zagarantovanih sloboda, te da promoviše dijalog i pluralizam uređivačkih politika i gledišta o različitim društvenim pitanjima. Dodatno, resor medija u aktuelnoj vladi vodi kadar Demokrata – ministarka Tamara Vujović, koja je u poslednjem obraćanju javnosti upravo pozvala “nosioce političke i ekonomske moći” da se suzdrže od pritisaka na medije.

Paradoksalno je da je Leković grupu medija targetirao na Svjetski dan slobode medija – dan kada se političari, vlasti i svi oni koji imaju moć pozivaju da obezbijede novinarima i novinarkama ambijent za rad bez straha i pritisaka, čime je pokazao odsustvo senzibiliteta i razumijevanja važnosti uloge slobodnih medija u demokratskom društvu.

Umjesto targetiranja i olakih kvalifikacija, društveno odgovorno bi bilo – a za izgradnju povjerenja u institucije i obnovu stvarnog, a ne simuliranog dijaloga – da je poslanik Leković iskoristio čitav set mehanizama koji mu stoje na raspolaganju: od pisma uredniku, demantija, prigovora ombudsmanima medija, poziva za dijalog o spornim temama, pa na kraju i sudske zaštite.