Zašto je etika važna?

Živimo u svijetu suočenim sa ogromnim krizama – političkim, socijalnim, ekonomskim, i veoma često egzistencijalnim krizama. Ljudi nemaju povjerenje u budućnost. Istovremeno, sve je više mogućnosti da ljudi međusobno komuniciraju, da razmjenjuju različite ideje, da se udržuju i zajednički djeluju. Postavlja se pitanje zašto sada kada imamo velike kapaciteta i mogućnosti da zajednički komuniciramo, mi živimo u strahu, neizvjesnosti i neznanju o onome šta se dešava oko nas. Projekat  “Etika, mediji, respekt” ponire u samu srž prirode ove krize nudeći neke od odgovora na pitanje zašto je etika važna.

Najprije, potrebno je razumjeti da su se pravila igre promijenila.

Prije puno godina, profesionalna elita, akademici su imali vlast nad novinarstvom. Oni su određivali šta će biti dio novinarstva, određivali su šta će ljudi da čitaju ili neće da čitaju. To se sada promijenilo. Profesionalna elita je nestala, a publika je postala dio tog procesa. Danas imamo otvorene platforme za komunikaciju na kojima svi mogu da učestvuju. Publika kojoj su se mediji ranije samo obraćali, danas je ravnopravni učesnik u proizvodnji vijesti, često lažnih vijesti i dezinformacija. Većina u Crnoj Gori, u Evropi, posjeduje mobilne telefone. Mnogi imaju kompjutere i pristup internetu. Publika je sada dio otvorenog prostora i može da kritikuje i zaustavi medije u namjeri da budu elitna profesija. Dakle, tu postoji više demokratije. Ali, ima i više polarizacije. Publika je takođe više politična i opasnija.  Iako je novinarstvo digitalno i demokratično, danas imamo nove izazove koji prijete da dovedu do njegovog istrebljenja i u Crnoj Gori, kao i u bilo kom drugom dijelu svijeta.

Još jedna stvar koja je promjenila prirodu stvari jeste tehnologija. Tehnologija donosi promjenu i mi svi imamo koristi od toga. Istovremeno medjutim, počinjemo da razumijemo da tehnologija može da stvori zavisnost kod djece i mladih, kao i da su naš identitet, privatnost ugroženi, jer smo prihvatili besplatne usluge na internetu u zamjenu za naše podatke i privatne detalje – ko su naši prijatelji, gdje i šta kupujemo, gdje putujemo, šta jedemo, šta volimo, šta ne volimo, za koga glasamo, za koga ne želimo da glasamo. Korporacije poput Facebook, Google i Twitter zarađuju takve količine novca koje su nama neshvatljive. Google je, recimo, vrijedan 650 milijardi dolara. Facebook oko 500 milijardi. To su iznosi koje mi ne možemo ni da shvatimo. No ove su korporacije zasnovane na poslovnom modelu koji nije etičan, na modelu koji pruža informacije ne na osnovu kvaliteta informacija, ne na osnovu javnog interesa, već samo na osnovu onoga što će privući ljude da kliknu na nešto, na neki naslov ili reklamu.

Onda možemo da vidimo da imamo i online medije koji su više vezani za propagandu, njihov cilj su odnosi sa javnošću, promovisanje ekstremnih pogleda i njih ne možemo da regulišemo, ne postoji način na koji možemo da ih regulišemo. Iako vlade nekih zemalja pokušavaju da doprinesu regulaciji ovakvih medija, odgovor na sve gore iznijete probleme su standardi. Etički standardi su neophodni da bi se izgradilo povjerenje i kredibilnost informacija. Standardi su budućnost novinarstva i medija. Mediji  neće preživjeti u budućnosti, osim ukoliko su etični, ukoliko  odražavaju standarde. Kako to da urade ako su okruženi propagandom, političkim igrama, lažnim vijestima, odnosima sa javnošću, informacijama koje su toksične i koje zagađuju naše društvo?

Šta je etika u novinartvu i zašto je ona važna za novinarstvo?

Novinarstvo nije slobodno izražavanje. Kod mnogih postoji zabuna oko razlikovanja ova dva pojma. Svaka osoba može slobodno da se izrazi. Da izrazi stavove koji su čak i neprijatni, ekstremni. Slobodno izražavanje daje prostor čak i lažnim vijestima. Tako nešto nije regulisano. I slobodno izražavanje nije novinarstvo. Novinarstvo je ograničeno, ima javnu svrhu, i radi u okviru postavljenih vrijednosti uzimajući u obzir druge. Kada pišemo, govorimo u medijima, pravimo priloge za televiziju, moramo uvijek da razmišljamo kako će to uticati na druge ljude, na njihove živote i postupke. Postoji više od 400 kodeksa etičkih ponašanja novinara i medija. Neki od njih su kratki, neki su opširniji ali svi se svode na pet osnovnih ključnih vrijednosti. A to su:

  1. Komunikacija zasnovana na tačnim informacijama i komunikacija zasnovana na činjenicama. Ideja je da novinari ne govore laži već da imaju etičku obavezu da pokažu činjenice i da iskažu istinu.
  2. Nezavisnost. Novinari nisu dio propagande. Oni nisu osobe koje govore za određene posebne interese. Ako to rade onda su oni samo propagandisti. Novinari moraju da budu etički i moralno nezavisni.
  3. Nepristrasnost. Novinari znaju da uvijek postoje dvije strane priče. Obično postoje dvije ili više ključnih stvari. Ključna stvar jeste inkluzivnost. Da saslušamo sve strane, da svi budu prikazani u priči koju pričamo. To nije vezano za objektivnost, ali je veoma važno.
  4. Četvrta etička vrijednost u novinarstvu je čovječnost. To je princip koji koji znači da novinari uvijek moraju da prepoznaju i da budu svjesni, da riječi i slike koje prikazuju imaju uticaj na druge ljude. Nismo mi tu da podstičemo rasizam, ili bilo kakav oblik diskriminacije drugih, već želimo da pokažemo čovječnost prema ljudima.
  5. Peto je ono što je možda najteže za novinare, a to je mogućnost izvinjenja. Odgovornost za izrečeno koja podrazumijeva da se novinari izvinu za svoje greške, da prepoznaju kada su pogriješili i da sa tim u vezi budu transparentni.

Ovo su pet osnovnih etičkih vrijednosti: tačnost, nezavisnost, nepristrasnost, čovječnost i  odgovornost. To su osnovne stvari na kojima i zbog kojih postoji projekat “Respekt-za podizanje etičkih standrda u medijima i povjerenja građana u etičke medije“ u Crnoj Gori. To su principi uz pomoć kojih pokušavamo da unaprijedimo znanje i razumijevanje u društvu i da ohrabrimo novinare koji dolaze. Ukoliko novinarstvo ima neki značaj u društvu, ono mora biti dio rješavanja problema uz promovisanje etike i etičkih principa, vrijednosti i standarda. Potrebne su nam javni savezi za odbranu etike u novinarstvu. Takodje, moramo raditi zajedno zahtijevajući odgovore od političkih i korporativnih centara. Na kraju svega, treba se saglasiti da ne želimo korišćenje zakona kako bi kontrolisali sadržaj novinarstva. Gdje se zakon koristi za kontrolisanje novinarstva, to dovodi do autocenzure i vodi do ograničavanja slobode izraza. Mi želimo da se fokusiramo na samoregulaciju – samoregulaciju na nivou pojedinaca koji shvataju šta je njihova etička odgovornost, na nivou medijskih kompanija koje trebaju da budu transparentne, bez konflikta interesa i sa etičkim upravljanjem, i na samoregulaciju i etičnost u čitavoj medijskoh industriji. Prije svega, potrebni su nam transparentnost i etika u novinartsvu i u javnim komunikacijama.

Autor: Ejdan Vajt (Aidan White), osnivač i počasni predsjednik EJN (Ethical Journalism Network)

Pripremila: Danica Ilić, koordinatorka EJN-a