Kao što je spreman da svoj rad neprestano
izlaže sudu javnosti, novinar tako
treba da bude voljan
da se izloži
sudu nepristrasnog
tijela koje brine o zaštiti ugleda profesije.
SMJERNICE ZA TUMAČENJE I PRIMJENU OSNOVNIH
NAČELA KODEKSA
SMJERNICE ZA NAČELO 1
1.1 Opšti standardi
Novinari moraju da njeguju najviše profesionalne i etičke standarde.
Oni moraju da preduzmu sve razložne korake kako bi bili sigurni
da objavljuju isključivo tačne informacije, i da su njihovi komentari
čestiti. Novinari nikada ne smiju da objave informaciju za koju
znaju da je lažna ili zlonamjerna i neosnovanu optužbu na račun
drugih, koja ima za cilj da ugrozi njihovu reputaciju. Pravo
je novinara da odbije zadatak koji je u suprotnosti sa etičkim
kodeksom.
1.2 Tačnost
(a) Prije objavljivanja izvještaja, novinar treba da bude siguran
da su preduzete sve odgovarajuće mjere kako bi se provjerila
njegova tačnost. Novinari moraju težiti da obezbijede cjelovite
izvještaje o dogadjajima i ne smiju prećutkivati ili potiskivati
suštinske informacije.
(b) Pravo javnosti da zna ne može biti opravdanje za senzacionalističko
izvještavanje. Stoga, novinari ne smiju iskrivljivati informacije
pretjerivanjem, neadekvatnim naglašavanjem jednog aspekta priče
ili jednostranim izvještavanjem. Novinari moraju izbjegavati
naslove ili reklamne slogane koji bi mogli navesti na pogrešan
zaključak o suštini dogadjaja ili pojave. Činjenice ne smiju
biti iskrivljivane tako što će biti stavljene van konteksta u
kome su se desile.
1.3 Saopštenje za medije
Saopštenja za medije data od predstavnika vlasti, političkih
partija, javnih službi, udruženja, klubova i ostalih interesnih
grupa moraju biti jasno označena kao takva.
1.4 Skupovi u toku izborne kampanje
Prilikom izvještavanja o skupovima sa izbornih kampanja, novinari
će izvještavati i o onim stavovima sa kojima se ne slažu i vrijednostima
koje ne dijele. Takav pristup pitanje je novinarske korektnosti,
služi pravu gradjana na slobodu informisanja, i podržava princip
jednakih šansi za sve političke partije i druge učesnike u izbornom
procesu.
SMJERNICE ZA NAČELO 3
3.1 Komentar
Mišljenja i ocjene u komentaru moraju biti zasnovani na činjenicama.
Komentar ne smije da bude prezentiran tako da stvara utisak da
se radi o utvrdjenoj činjenici.
3.2 Intervju
(a) Intervju se može smatrati potpuno ispravnim sa novinarskog
stanovišta ako je autorizovan od intervjuisane osobe, njegovog/njenog
predstavnika, ili je očigledno da postoji saglasnost intervjuisanog
sa namjerom objavljivanja neautorizovanog intervjua. Korektno
je, takodje, objaviti neautorizovan intervju ako je jasno i intervjuisanom
i osobi koja intervjuiše da će njihov razgovor u cjelini ili
djelimično biti publikovan u pisanoj ili audiovizuelnoj formi.
Ako je sadržaj intervjua prenesen u cjelosti ili djelimično,
medij koji ga objavljuje mora da navede i njegov izvor. Ako se
parafrazira osnovni sadržaj nečijih usmeno izraženih misli, pitanje
je novinarske časti da navede izvor.
(b) U slučaju kada intervjuu prethodi izvještaj, kao forma najavljivanja,
mora se voditi računa da najava ne odudara od sadržaja programskog
konteksta koji se najavljuje. I u ovom slučaju se mora voditi
računa da se intervjuisana osoba zaštiti od bilo kakvih neistina
ili bilo čega drugog što bi moglo da ugrozi njegovo/njeno dostojanstvo
ili pravne interese.
3.3 Simboličke slike
(a) Ako neka ilustracija, naročito fotografija, na prosječnog
čitaoca može ostaviti utisak da se radi o autentičnom dokumentu,
uprkos činjenici da je u pitanju simbolička slika, takav slučaj
se mora pojasniti. Foto montaža ili druge intervencije na autentičnim
dokumentima moraju biti jasno označene kao takve u propratnom
tekstu ili na neki drugi, odgovarajući način.
(b) Ako medij prilikom emitovanja/štampanja koristi rekonstruisane
scene, takav postupak mora biti jasan publici ili to mora biti
nedvosmisleno označeno glasom ili tekstom.
(c) Arhivski materijali na televiziji moraju biti jasno označeni
kao takvi, a tonski inserti koji se koriste iz arhive radija
moraju biti glasom najavljeni kao takvi.
3.4 Embargo
Nametanje embarga, tokom kojeg je odredjena informacija zadržana,
opravdano je samo ako je to suštinski važno za objektivno i pažljivo
izvještavanje. U principu, embargo predstavlja slobodan dogovor
između informatora i medija. Embargo treba poštovati samo ako
postoji objektivno opravdanje za to, kao što je slučaj govora
koji tek treba da budu održani, unaprijed datih izvještaja o
poslovnoj i drugim vrstama aktivnosti ili informacija o budućim
dogadjajima (sastanci, odluke, svečane ceremonije itd.). Mediji
ne smiju koristiti embargo za sticanje prednosti u odnosu na
konkurente.
3.5 Rezultati istraživanja javnog mnjenja
Kada objavljuju rezultate agencija za ispitivanje javnog mnjenja,
mediji treba da navedu broj ispitanika, datum sprovodjenja istraživanja,
identitet naručioca istraživanja, kao i pitanja postavljena u
anketi. Ako niko nije naručio istraživanje, mediji treba da istaknu
da je ono sprovedeno na inicijativu same agencije.
3.6 Dnevne ankete
U slučaju dnevnog, ad-hoc, anketiranja gradjana o kontroverznim
društvenim pitanjima, neophodno je ispoljiti posebnu dozu opreza
i izbjeći mogućnost manipulacija.
3.7 Pisma uredniku
(a) Pisma uredniku su, po formi i sadržaju, pogodna da pruže
čitaocima/slušaocima/gledaocima mogućnost da izraze vlastito
mišljenje i tako učestvuju u procesu kreiranja javnog mnjenja.
Dužnost je medija da pri objavljivanju tih pisama vode računa
da njihov sadržaj ni na koji način ne bude u suprotnosti sa novinarskim
kodeksom.
(b) Prepiska sa izdavačima i uredništvima može biti publikovana
u vidu pisama uredniku, ako iz njene forme i sadržaja proizilazi
da je to u skladu sa željama pošiljaoca. Saglasnost se može podrazumijevati
ako se pisma odnose na izvještaje i priče koje je objavio medij
o kojem je riječ, ili na pitanja od opšteg interesa. Mediji nijesu
zakonom obavezani da objave takva pisma.
(c) Uobičajena je praksa da pisma uredniku budu objavljena sa
imenom autora. Samo u izuzetnim slučajevima, na zahtjev autora,
njegovo ime se može izostaviti, uz napomenu: “Ime poznato redakciji”.
Mediji ne treba da objavljuju adresu autora pisma. Ako postoji
bilo kakva sumnja u pravi identitet pošiljaoca, pisma ne treba
objaviti. Nespojivo je sa ulogom medija objavljivanje pisama
čije autorstvo nije pouzdano utvrdjeno.
(d) Skraćivanje pisama je moguće ukoliko rubrika “Pisma uredniku”
sadrži stalnu napomenu da urednik zadržava pravo skraćivanja
pisama, a da se, pri tom, ne promijeni njihovo značenje. Ukoliko
pošiljalac izričito zabranjuje promjene ili skraćenja, uredništvo
se mora ili povinovati toj želji ili odbiti da objavi pismo.
(e)Sva pisma čitalaca/slušalaca/gledalaca poslata uredniku tretiraju
se kao urednička tajna. Ona se nikada ne smiju dostaviti trećim
licima.
SMJERNICE ZA NAČELO 4
4.1 Ispravke
(a) Ako medij utvrdi da je objavio izvještaj koji sadrži bitno
iskrivljene činjenice, taj medij mora u najkraćem roku objaviti
ispravku. Ispravka mora biti plasirana tako da odgovara plasmanu
izvještaja na koji se odnosi. Pri tom se mora jasno naznačiti
da se ispravka odnosi na prethodni nekorektni izvještaj.
(b) Ako medij utvrdi da je objavio pogrešan izvještaj i time
ugrozio reputaciju neke osobe ili institucije, mora, u najkraćem
roku, objaviti izvinjenje. Izvinjenje mora biti plasirano tako
da odgovara plasmanu izvještaja na koji se odnosi.
(c) “Odgovara plasmanu” u ovom kontekstu znači objavljivanje
ispravke na istom mjestu (u slučaju štampanih medija) ili u istoj
emisiji (u slučaju elektronskih medija).
(d) U slučaju kada su neke osobe ili organizacije uvjerene da
izvještaj medija sadrži netačne informacije ili neutemeljene
kritike na njihov račun, one mogu od medija koji je objavio takav
izvještaj da zahtijevaju mogućnost odgovora i ispravke netačnih
navoda. Medij treba da uvaži to pravo ukoliko se složi da je
izvještaj sadržao netačne informacije ili neutemeljene kritike.
4.2 Dokumentacija
U slučajevima navedenim u smjernicama 4.1., mediji moraju netačnosti
ispraviti i u
svojim arhivama, dokumentacijama i bazama podataka.
SMJERNICE ZA NAČELO 5
5.1 Govor mržnje
(a) Mediji ne smiju da objavljuju materijal koji je namijenjen
širenju neprijateljstva ili mržnje prema osobama zbog njihove
rase, etničkog porijekla, nacionalnosti, pola, fizičkih nedostataka,
vjere ili političke pripadnosti. Isto važi i ako postoji velika
vjerovatnoća da će objavljivanje nekog materijala izazvati prethodno
navedeno neprijateljstvo i mržnju.
(b) Novinari posebno moraju voditi računa da ničim ne doprinesu
širenju etničke mržnje kada izvještavaju o događajima i pojavama
koji u sebi sadrže elemente etničke mržnje. Obaveza je novinara
da poštuje druge države i nacije.
5.2 Izvještavanje o zločinu
Kada se izvještava o zločinu, nije dozvoljeno da se pominje
vjerska, etnička ili druga manjinska pripadnost osumnjičenog,
osim ako ta informacija može biti važna da javnost shvati događaj.
Naročito se mora imati na umu da pominjanje vjerske, etničke
i druge manjinske pripadnosti osumnjičenog, može izazvati ili
produbiti predrasude prema manjinskim grupama, kojima je, inače,
potrebna zaštita.
SMJERNICE ZA NAČELO 6
6.1 Istraživanje
(a) Novinarsko istraživanje je nezamjenljiv instrument profesionalne
obaveze da se poslu pristupa sa dužnom pažnjom i marljivošću.
(b) U normalnim okolnostima novinari bi trebali da koriste otvorene
metode prikupljanja informacija, što podrazumijeva njihovu jasnu
profesionalnu identifikaciju. Nije u skladu sa profesijom novinara
i ulogom medija da se novinari tokom istraživanja lažno predstavljaju
i daju pogrešne informacije o svom radu.
(c) Tajnom pribavljanju informacija može se pribjeći samo onda
kada one ne mogu da se dobiju korišćenjem otvorenih metoda, a
od izuzetnog su značaja za javnost. Te metode se, na primjer,
mogu koristiti u slučajevima otkrivanja kriminalnih radnji, zloupotreba
položaja ili u slučajevima otkrivanja nečega što predstavlja
opasnu prijetnju po zdravlje i bezbjednost gradjana.
(d) U slučajevima nesreća i prirodnih katastrofa, novinari moraju
imati u vidu da pružanje hitne pomoći žrtvama i osobama u opasnosti
ima prioritet u odnosu na pravo javnosti da zna.
6.2 Istraživanje medju ljudima koji traže zaštitu
Novinarsko istraživanje treba da bude sprovedeno sa dužnim saosjećanjem
i diskrecijom u slučajevima gdje postoji lična žalost ili šok,
kada su u pitanju ljudi sa fizičkim i mentalnim oštećenjima,
kao i djeca i mladi uopšte. Ograničena moć rasudjivanja ili posebna
situacija u kojoj se nalaze takvi ljudi, ne smije se zloupotrebljavati
radi dobijanja informacija.
6.3 Ekskluzivne informacije
Uobičajena je novinarska praksa da se objavljuju ekskluzivne
informacije i priče. Do njih se dolazi jedino procesom prikupljanja
podataka, a ne traženjem monopola na informacije koje se dobijaju
od javnih ličnosti. Javne ličnosti treba da daju informacije
ne favorizujući ograničeni broj novinara, odnosno medija.
6.4 Plaćanje informacija
Novinari ne bi trebalo da plaćaju ljudima kako bi došli do informacija,
osim u slučajevima kada je vrijednost informacije od izuzetnog
značaja za javnost.
SMJERNICE ZA NAČELO 7
7.1 Povjerljivost
(a) U slučaju kada je neka osoba pristala da pruži informacije
samo pod uslovom da se njen identitet ne otkrije i novinar se
složi sa tim uslovom, on mora da poštuje tu odluku i odbije da
otkrije identitiet izvora informacija. Novinar, medjutim, treba
da kaže osobi koja je izvor informacija da će njen/njegov identitet
morati da bude otkriven pred sudom ako je ta informacija neophodna
za razrješenje ili osujećivanje teškog krivičnog djela.
(b)Elektronski mediji će odgovarajućim tehničkim postupcima
(distorzija glasa i zamagljivanje lica) obezbijediti tajnost
identiteta osobe koja daje izjavu pod uslovom anonimnosti.
(c) Dokumenti označeni kao tajni mogu se objaviti ako se, poslije
pažljivog razmatranja, utvrdi da potreba javnosti da zna ima
prevagu nad razlozima kojima se opravdava tajnost.
7.2 Djelatnost tajnih službi
Aktivnosti novinara i izdavača u tajnim službama nespojivi
su sa ulogom medija u
društvu i njihovim prestižom. Informacije tajnih službi ne smiju se dovoditi
u vezu sa
pravom novinara na profesionalnu tajnu.
SMJERNICE ZA NAČELO 8
8.1 Pravo na privatnost
(a) Novinar ne smije da zadire u privatni život neke osobe
i izvještava o njemu bez
dozvole te osobe. Pravo javnosti da zna, mora se uvijek pažljivo odmjeriti
u odnosu
na lična prava ljudi.
(b) Izvještavanje o privatnom životu neke osobe može biti opravdano
samo u
slučajevima od posebnog interesa za javnost. Takvi slučajevi su, na primjer,
radnje
koje ugrožavaju zdravlje i bezbjednost gradjana i društva (kriminalne i terorističke
radnje, korupcija, itd.). Izvještavanje o privatnom životu neke osobe, opravdano
je
i ako se time sprječava da javnost bude zavedena izjavom ili postupkom nekog
pojedinca, kao, recimo, u slučaju kada neka osoba radi odredjene stvari u
privatnom životu, a javno ih osudjuje.
(c) Novinari imaju pravo da istražuju privatni život nekoga
ko obavlja ili namjerava da
obavlja javnu funkciju. Korektno se postupa onda kada se time želi utvrditi
pogodnost te osobe za posao koji obavlja ili želi da ga obavlja.
(d) Žrtve nesreća ili zločina imaju pravo na posebnu zaštitu
svojih imena. Nije uvijek
pravilo da se otkrije identitet žrtve radi toga da bi javnost bolje razumjela
nesreću
ili zločin. Izuzeci se mogu tolerisati ako je dotična osoba javna ličnost ili
u slučaju
posebnih okolnosti.
(e) Kada su u pitanju članovi porodice i drugi ljudi koji su
indirektno pogodjeni
nesrećom ili koji nemaju ništa sa zločinom i nesrećom, mora se biti krajnje
obazriv
pri objavljivanju njihovih imena i slika.
(f) Privatne adrese ljudi uživaju posebnu zaštitu.
(g) Fizičke ili mentalne bolesti, kao i povrede, pripadaju
sferi privatnosti pogodjenih
osoba. Iz obzira prema takvim osobama i članovima njihovih porodica, u takvim
slučajevima mediji ne treba da objavljuju imena i fotografije, i treba da izbjegavaju
omalovažavajuće izraze da bi opisali bolest i patnju. Tako se treba vladati
čak i
kada su pomenuti izrazi u svakodnevnoj upotrebi.
(h) Izvještavanje o samoubistvima od novinara zahtijeva krajnju
uzdržanost i
odmjerenost. U takvim situacijama ne treba objavljivati imena i detaljan opis
okolnosti u kojima se samoubistvo desilo. Izuzeci su opravdani samo ako je
to od
izuzetnog interesa za javnost.
(i) Izvještaj je neadekvatno senzacionalan ako se osoba na
koju se on odnosi tretira
kao objekat. Ovo se naročito tiče slučajeva kada izvještaji o osobama koje
umiru,
fizički ili mentalno pate, prevazilaze interes javnosti i potrebu publike za
informacijom.
(j) Prihvatljiva granica, prilikom izvještavanja o nesrećama
i prirodnim katastrofama, je
ona koja znači poštovanje prema patnji žrtava i osjećanjima članova njihovih
porodica. Žrtve nesreće ne smiju se dovesti u situaciju da po drugi put pate
zbog
prikazivanja u medijima.
(k) Sve smjernice koje se tiču prava na privatnost važe – gdje
je to moguće - i kada se
radi o pokojnicima.
8.2 Medicinska istraživanja i terapija
(a) Izvještaji o navodnim uspjesima ili neuspjesima medicinskih
ili farmaceutskih istraživanja u borbi protiv ozbiljnih bolesti
zahtijevaju obazrivost i povećan osjećaj odgovornosti. Stoga,
ni tekst, ni prezentacija, ne treba da obuhvate bilo šta što
bi moglo da podgrije neosnovane nade bolesnima i članovima njihovih
porodica u mogućnost izlječenja u dogledno vrijeme, ako to nije
u skladu sa stvarnim stanjem medicinskih istraživanja. Nasuprot
tome, kritički intonirani ili jednostrani izvještaji ne bi trebalo
da dovedu ozbiljno bolesne osobe u situaciju koja povećava njihovu
nesigurnost i dodatno podstiče sumnju u mogući uspjeh terapeutskih
mjera.
(b) Kada izvještava o aktivnostima samozvanih iscjelitelja i
nadriljekara, novinar mora iskazati posebnu dozu razložne sumnje
i uzdržanosti.
(c) Izvještavajući o širenju zaraznih i drugih boesti, novinar
mora imati u vidu činjenicu da pravo na proglašavanje epidemija
ima samo za to nadležan državni organ.
SMJERNICE ZA NAČELO 9
9.1 Interesi djece
(a) Mediji su obavezni da postupaju u skladu sa načelima Konvencije
Ujedinjenih nacija o pravima djece i da sa posebnom pažnjom istražuju
informacije koje zadiru u interese djece.
(b) Mediji su obavezni da iskažu poseban obzir kada intervjuišu,
fotografišu ili snimaju
maloljetnike.
SMJERNICE ZA NAČELO 10
10.1 Izvještavanje iz sudnice i o zločinu
(a) Izvještaji o istrazi i sudskim slučajevima služe da na pažljiv
način obavijeste javnost o zločinu, krivičnom gonjenju i sudskoj
presudi. Pretpostavlja se da je osoba nevina sve dok sud ne dokaže
suprotno, čak i ako je on/ona priznala krivicu. Čak i u slučajevima
kada je krivica očigledna za javnost, optužena osoba ne može
se predstavljati krivom u okviru sudske procjene sve do donošenja
presude.
(b) Portretisanje ličnosti kojim se prejudicira njen karakter,
kao i optužbe na njegov/njen
račun narušavaju ustavni princip zaštite ljudskog dostojanstva, i to pravilo
takodje
važi za one koji mogu biti proglašeni kriminalcima. Cilj izvještavanja iz sudnice
ne smije
biti da se okrivljeni kazni sa društvenog aspekta, tako što će mediji biti
korišćeni kao
"stub srama".
(c) Kada medij počne da izvještava o odredjenom krivičnom slučaju,
mora ga pratiti i u
kontinuitetu izvještavati o njemu. Kada medij izvještava o optuženom čije je
ime
naveo ili je ono poznato širem krugu javnosti, mora da informiše i o eventualnoj
oslobadjajućoj presudi ili ublažavanju optužbe. Ovo se tiče i slučajeva odustajanja
od
istrage.
(d) Kritika i komentar u vezi odredjenog slučaja moraju se jasno
razlikovati od
izvještavanja o sudskoj proceduri.
(e) Mediji ne smiju da otkrivaju identitet žrtava seksualnog
nasilja ili da objavljuju materijal koji bi mogao da doprinese
otkrivanju njihovog identiteta. Drugačije se može postupati samo
ako su žrtve saglasne da im se otkrije identitet ili ako zakon
ovlašćuje medije da to učine.
(f) Mediji bi, generalno gledano, trebali da izbjegavaju objavljivanje
identiteta rođaka ili
prijatelja optuženih ili osuđenih za zločin. Drugačije se može postupati ako
je to
neophodno za kompletno, pravično i tačno izvještavanje o zločinu ili zakonskom
postupku.
(g) Kada se izvještava o istrazi i krivičnom sudskom postupku
protiv mladih osoba i
njihovom pojavljivanju na sudu, mediji moraju biti posebno obazrivi, imajući
u vidu
budućnost takvih osoba. Ovo se takodje odnosi i na mlade koji su žrtve zločina.
10.2 Izvještavanje o nasilju
Izvještavajući o stvarnom ili prijetećem činu nasilja, mediji
treba da pažljivo odvagaju
interes javnosti za informacijom i interes žrtava i drugih ljudi koji su uključeni.
U takvim
slučajevima treba se posebno truditi da izvještavanje bude nepristrasno, i
ne smije se
dozvoliti da medij postane instrument kriminalaca. Mediji ne treba da samoinicijativno
pokušavaju da posreduju izmedju policije i kriminalaca. Ne smiju se intervjuisati
izvršioci nasilnih radnji, ukoliko nije apsolutno neophodno pokriti dogadjaj
korektno i
neutralno u višem interesu javnosti.
10.3 Koordinacija
sa vlastima / "restrikcije" vijesti
U principu,
mediji ne prihvataju "restrikcije" vijesti.
Koordinacija izmedju medija i policije
moguća je samo u slučajevima kada novinari svojim činjenjem ili nečinjenjem
mogu
pomoći da se zaštiti ili spasi život i zdravlje žrtve i drugih uključenih osoba.
Mediji će,
po zahtjevu policije, uvesti djelimični ili kompletni embargo na vijesti na
odredjeno
vrijeme u cilju rješavanja zločina, ako je zahtjev uvjerljivo opravdan.
SMJERNICE ZA NAČELO 11
11.1 Pozivi i pokloni
Sloboda odlučivanja i nezavisnog procjenjivanja medija i njihovih
uredništava biće ugrožena u slučajevima primanja poklona čija
vrijednost premašuje uobičajeni simbolični nivo. Novinari, stoga,
ne treba da prihvataju nikakva plaćanja, nadoknadu troškova,
popuste, donacije, besplatna ljetovanja, poslovna putovanja,
poklone ili bilo koje druge beneficije koje bi mogle da nanesu
štetu njihovom profesionalnom kredibilitetu, kao i reputaciji
medija za koji rade.
U slučaju prihvatanja bilo kakvih beneficija novinar mora prethodno
da obezbijedi saglasnost glavnog urednika ili direktora medija
u kojem radi.
11.2 Pritisak ili uticaj
Novinari ne smiju da podlegnu pritiscima i uticaju osoba koje
imaju politički, akcionarski ili zastupnički interes u medijima
za koje rade i prikriju ili iskrivljuju informacije koje javnost
ima pravo da zna.
11.3 Podjela funkcija
Ako novinar ili izdavač obavljaju i neku drugu funkciju uz novinarski
posao, na primjer u vladi, organima javne uprave ili preduzeću,
oni moraju strogo voditi računa da odijele te funkcije. Isti
princip važi i ako je u pitanju obrnut slučaj. Treba stalno imati
na umu da sukob interesa nanosi štetu poziciji medija.
11.4 Razlika izmedju informativnog sadržaja i reklama
Reklame, novinske strane ili programi koje plaćaju sponzori,
moraju se jasno razlikovati od informativnog sadržaja i moraju
biti tako kreirane i predstavljene da ih čitalac/slušalac/gledalac
prepozna kao takve. Novinar ne smije da se bavi reklamno - propagandnim
poslovima.
11.5 Materijal namijenjen za odnose sa javnošću
Potreba za stalnim sticanjem i održavanjem kredibiliteta medija
iziskuje posebnu pažnju kada se radi o propagandnim i reklamnim
sadržajima. Tekstovi, tv i radio prilozi ili programi koji se
odnose na preduzeća, njihove proizvode, usluge ili dogadjaje
u vezi sa preduzećima ne smiju da prekorače granicu prikrivene
reklame. Rizik da se to učini naročito je veliki ako priča prevazilazi
opravdani interes javnosti ili interesovanje publike za tu informaciju.
Ovo se takodje odnosi na reklamne tekstove, fotografije, tv i
radio priloge i ilustracije koji nijesu prošli uredjivačku obradu.
SMJERNICE ZA NAČELO 12
12.1 Solidarnost
Novinari treba da budu solidarni i štite medjusobno svoja prava
bez obzira na razlike u političkim ili drugim uvjerenjima.
12.2 Plagijat
Novinar ne smije da se bavi plagiranjem. Pod plagijatom se podrazumijeva
korišćenja tudjih informacija, riječi, ideja i slika bez odgovarajućeg
navodjenja izvora.
Ove smjernice nijesu definitivne, već se mogu doradjivati u
skladu sa etičkim dilemama koje bude donosila praksa. Samoregulatorno
tijelo koje će brinuti o poštovanju Kodeksa novinara Crne Gore
biće ovlašćeno da, u duhu opštih etičkih normi Kodeksa, predlaže
nove smjernice ili dopunu postojećih.
